BLACK ECONOMY; DEAD CHINAMAN

Naples

There is LOW unemployment in Spain.

Most of the so-called Spanish unemployed have jobs in the 'black economy'.

This might explain why Spain does not have major riots.

In Spain the 'black economy' is said to be 19% of the official gross domestic product.

(FT.com / Europe: Hidden economy)

The Spanish jobless rate "is a fiction."

There are problems when a country has a large 'black economy'.

1. The goverment does not get social security contributions from the people in the 'black economy.

2. The 'black economy' is often linked to illegal immigration and sweatshops.

Bangkok

The small town of Prato, in Tuscany in Italy, has a population of 180,000 people.

There are 35,000 Chinese living in Prato.

Half of them are illegal immigrants.

Prato has Chinese marriage agencies and Chinese massage parlours.

The Chinese in Prato are in the garment industry.

The Chinese workers work long hours.

29 year-old Shi Songbin was an illegal Chinese immigrant found dead in Prato.

He died from an overdose of drugs.

The purpose of the drugs may have been to help him work long hours in a sweatshop.

(FT.com / Europe: Hidden economy)



Many Chinese emigrate to places like California.

"Migration involves incurring large debts to 'snakeheads,' who arrange for transport and entry and often brutally enforce payment.

"Because of their illegality and constant pressure from their creditors, Chinese immigrants often accept jobs that pay far less than the U.S. minimum wage and violate American labor standards, and they have no effective legal recourse."

(Immigration in a Changing Economy: California's Experience ...)

The Chinese make up the largest Asian population in the United States today.

~~

The Euro May Not Survive

From the UK Telegraph:

Joseph Stiglitz, one of the world's leading economists, has warned that the future of the euro is "looking bleak" and the fragile European economic recovery could be irreparably damaged by a "wave of austerity" sweeping the continent.

The former chief economist of the World Bank and a Nobel prize winner also predicted that short-term speculators in the market could soon start putting pressure on Spain, which is struggling with a large deficit and high unemployment. Last week, Moody's cut the country's credit rating from AAA to Aa1.

The former adviser to President Bill Clinton also says that the banking sector has gone back to "business as usual" too quickly and that there are still risks of another financial crisis despite some improvements in regulation.

Mr Stiglitz, now a professor at Columbia Business School, makes the arguments in an updated edition of his book, Freefall, on the credit crunch. In the new material, exclusively extracted in today's Sunday Telegraph, he reveals fears that governments around the world will attempt to cut their deficits too quickly and risk a double dip recession.

Tomorrow, George Osborne will outline the Government's latest plans for multi-billion pound public sector cuts to tackle the historically-high UK deficit. He has faced criticism that the Coalition is in danger of cutting too hard and too fast but the Chancellor has said that without a credible programme for getting the UK economy into balance, interest rates will rise and growth will be choked off.

"The worry is that there is a wave of austerity building throughout Europe and even hitting America's shores," Mr Stiglitz said. "As so many countries cut back on spending prematurely, global aggregate demand will be lowered and growth will slow – even perhaps leading to a double-dip recession.

"America may have caused the global recession but Europe is now responding in kind."

Mr Stiglitz warned that Spain, similarly to Greece, was now in the speculators' sights.

"Under the rules of the game, Spain must now cut its spending, which will almost surely increase its unemployment rate still further," he said. "As its economy slows, the improvement in its fiscal position may be minimal.Spain may be entering the kind of death spiral that afflicted Argentina just a decade ago. It was only when Argentina broke its currency peg with the dollar that it started to grow and its deficit came down.

"At present, Spain has not been attacked by speculators, but it may be only a matter of time."

Turning to the euro, Mr Stiglitz said that the different needs of countries with high trade surpluses, particularly Germany, and those running deficits such as Ireland, Portugal and Greece, meant that the single currency was under intense pressure and may not survive. He suggests that one way to save the euro would be for Germany to leave the eurozone, so allowing the currency to devalue and help struggling countries with exports.

"Countries that share a currency have a fixed exchange rate with each other and thereby give up an important tool of adjustment," he said. "So long as there were no shocks, the euro would do fine. The test would come when one or more of the countries faced a downturn."

Nobody Expects the Spanish Inquisition!

I've read some rather ill-informed comments about the character and nature of the Spanish Inquisition, so time to set the record straight!

Anyway, there has been a lot of interesting work on this subject. I would make particular mention of H. Kamen's Inquisition and Society in Spain, one of the defining modern texts.

I suppose it's impossible to shift a myth once it takes on an independent life, and most people's understanding of the Inquisition will forever be mediated by the wonderful Gothic excesses of stories like The Pit and the Pendulum. But did you know that in the early seventeenth century the Inquisition introduced such a demanding standard of proof in accusations of witchcraft that brought burning for this crime to an end in Catholic Spain more than a century before the Protestant north?

Yes, there were horrors attached to the Inquisition, particularly in the pursuit of religious uniformity in Spain; but the country did thereby avoid the equal and greater horrors that followed from the religious wars in France and Germany.

After the excesses of the initial campaign against the Conversos, the Inquisition was transformed bit by bit into an arbiter of public morals more than anything else, a little like the rule of the Major Generals in Cromwellian England. As Kamen says "For most of its existence the Inquisition was far from being the juggernaut of death." For example, approximately 100 people were executed as suspected Protestants in the brief campaign against Lutheranism between 1559 and 1562. Contrast this with the 127 priests executed in England between 1570 and 1603. Yes, Catholic Spain was intolerant, but not more so than the rest of Europe at the time.

The Inquisition in Spain also had a unique relationship to the state, answerable to the crown, not to the Pope in Rome. As such it operated a little like a modern secret police force, always alert to the possibility of dissent. Yet, as Charles Petrie points out in his 1963 biography of Phillip II, it was "a very mild affair compared with the NKVD and the Gestapo."

We all, I suppose, associate the Inquisition with the most gruesome forms of torture. But it employed no unique methods, nothing that was not already in widespread use. Torture, moreover, was only used in a minority of cases, and only for the most serious offences. A doctor was always present on these occasions, and the process was such that no lasting physical damage ensued. Ugly, yes, but a standard better than that set by other practitioners of the art, both then and since.

I Was a Pilgrim; Yes, I Was!

Always looking for the unusual, in the summer of my nineteenth birthday I walked with a group of friends on the Camino de Santiago - the Road of Saint James - to Santiago de Compostela in north-west Spain . This is an ancient pilgrimage route, one of the three most favoured in the Middle Ages, the other two being Rome and Jerusalem. But of the three Santiago was by far the most popular, attracting millions of people over the centuries, for the simple reason that there were dangers attendant on the other two, bandits in Northern Italy and Muslims in the Holy Land.

The cathedral at Santiago is supposedly the place where the remains of St James the Greater, the son of Zebedee, were laid to rest in the early Middle Ages. The story, true or not, served the interests of the Christian kingdoms of Spain in their ongoing struggle against the Moors, bringing much needed money and manpower. St James thus appeared in two forms: the apostle and in his new guise of Santiago Matamoros, the slayer of the Moors, a symbol and a presence, yes, a real presence, heading Christian armies in the Reconquista.

OK, let's be honest: when I say I walked I mean I walked in part! The full route, traditionally taken on foot, horseback and cycle would take weeks; we only had three. So, we hired a mini-van, taking turns to drive, and focusing only on the more interesting parts of the route, one of us going on to pre-arranged rendezvous.

The actual walking began from Saint-Jean-Pied-de-Port in the French Basque Country at the foot of the Pyrenees . It was really incredible. In parts we were completely shrouded in the mountain mists, so thick that one could only see a few yards ahead. But on we went, through the Pass of Roncesvalles , where Roland fought to the death in the rearguard of Charlemagne’s army. To be on that spot, to stand on that spot, remembering the Song of Roland, the greatest of the chason de geste, was incredibly moving.

So, on we went, through the ancient towns and cities of northern Spain ; through places like Pamplona , Burgos and Leon and on to Santiago . I should say I went for entirely profane reasons; I have not been a Christian since my mid-teens. But, even so, we met all sorts of remarkable people, from all over Europe and the rest of the world, some travelling like us, others on a genuine religious quest, carrying the Pilgrim’s Passport. The comradeship was the most memorable part.

We arrived towards the middle of the third week. I queued with the others and, in the spirit of the thing, I embraced the image of Saint James. And if you want to know, yes, I did have a scallop shell on my backpack!

GIVE me my scallop-shell of quiet,
My staff of faith to walk upon,
My scrip of joy, immortal diet,
My bottle of salvation,
My gown of glory, hope's true gage;
And thus I'll take my pilgrimage.
Blood must be my body's balmer;
No other balm will there be given:
Whilst my soul, like quiet palmer,
Travelleth towards the land of heaven;
Over the silver mountains,
Where spring the nectar fountains;
There will I kiss
The bowl of bliss;
And drink mine everlasting fill
Upon every milken hill.
My soul will be a-dry before;
But, after, it will thirst no more.

Van Nistelrooy - Tailormade For Real Madrid

Ruud van Nistelrooy

Kako zabija nizozemski topnik

Ruud van Nistelrooy jedan je od onih odabranih igrača koji izvrsno izgledaju u dresu Real Madrida - kao da su za taj klub rođeni. I navijači "bijelih" bili su oduševljeni njegovim dolaskom te su prinovu dočekali kao nekoć Napolitanci Maradonu. Zasad su simpatije obostrane, jer Nizozemac tvrdi da se odlično snašao u novoj sredini.

"Čim sam se priključio momčadi, osjetio sam se potpuno uklopljenim u ovaj klub. Uspjeti u Real Madridu moj je glavni cilj. Ostavit ću srce i dušu na travnjaku da bih osvojio srca Realovih navijača", obećao je pri dolasku i najavio veliku sezonu s dva gola protiv Anderlechta u utakmici za Trofej Santiaga Bernabeua, koju je Real dobio s 2:1.

Svoju je novu momčad ocijenio superlativima.

"Imamo kompletan i ujednačen sastav, koji igra privlačan nogomet. To je vrlo povoljno za napadača. Zajedničkim trudom ostvarit ćemo mnoge uspjehe."

Real je zadnji trofej osvojio u kolovozu 2003., a i tada je to bio samo španjolski Superkup protiv Mallorce.

(mn) Rasna devetka počela kao stoper

"Nema dvojbe da su trofeji najvažniji, no španjolska je liga jako komplicirana, zapravo najjača na svijetu." - ocijenio je Van Nistelrooy, koji je pozorno pratio zbivanja u Primeri godinama prije no što je postao član najvećeg kluba na svijetu.

Koliko je istine u njegovim predviđanjima pokazao je i ligaški debi protiv Villarreala na Santiago Bernabeuu. Mada je Villarreal igrao slabije nego što smo navikli u proteklim sezonama, uspio je izvući bod, a Ruud ni njegovi suigrači nisu zabili ni gola.

Rutgerus Johannes Martinus van Nistelrooy, zvani Ruud, čistokrvna je devetka, koja vječito lunja kaznenim prostorom u potrazi za slobodnom loptom da je pospremi u mrežu. Njegovo je ubojito oružje udarac glavom, a pored toga i udarac lijevom nogom, s kojom je postigao više golova no s desnom. Neumoljiv je i s bijele točke i s mjesta gdje se izvode slobodni udarci.

Iako nije u ljubavi s izbornikom Marcom van Bastenom, ne možemo propustiti primijetiti da je po karizmi, čak i po crtama lica, usporediv upravo sa svojim prethodnikom.

Zanimljivo je da je tako rasni centarfor kao Van Nistelrooy, kojega jedva možemo zamisliti na nekoj drugoj poziciji, u početku bavljenja nogometom igrao na mjestu stopera. Tek je 1996. treneru Den Boscha palo na pamet iskoristiti njegovu zapaženu brzinu i smisao za finiširanje akcija tako da ga je prebacio čim bliže protivničkim vratima. Rezultat nije izostao te je Ruud u prvoj sezoni kao napadač ubacio 12 golova u prvenstvu. Klub u usponu, Heerenveen, preuzeo ga je 1997. i također se odmah okoristio njegovom navalnom djelotvornošću. S novih je 13 pogodaka zainteresirao najstabilniji nizozemski klub, PSV Eindhoven, koji ga je spario s iskusnim Lucom Nilisom u vršku napada.

Van Nistelrooy je bio senzacija od prvog dana na Philipsovom stadionu. S fantastičnim 31 pogotkom u 34 utakmice (0,95 po utakmici) nadmašio je i učinak Ronalda kad je Brazilac igrao za PSV i u razmaku od par mjeseci postao tema razgovora nogometnih fanatika širom svijeta. Kao nagradu, primio je trofej za najboljeg igrača nizozemskog prvenstva.

(mn) Pogodak po utakmici

Iduće je godine dodatno poboljšao preciznost te je u prva 23 kola zabio čak 29 puta (1,1 po utakmici) i pomogao PSV-u izgraditi nedostižno vodstvo na čelu ljestvice. Manchester United već je "uletio" s ponudom, tražeći nadomjestak za Colea ili Yorkea, no tada se dogodilo nešto nezamislivo. Na treningu 6. ožujka 2000. nespretnim je pokretom potrgao ligamente koljena i ostao 11 mjeseci izvan akcije. Unatoč ozljedi, još je jednom zaslužio naslov igrača godine.

United je ostao vjeran svom izabraniku te mu je obećao ugovor još prije no što se vratio na teren. Napokon, 1. ožujka 2001., malo prije godišnjice ozljede, odigrao je prijateljsku utakmicu protiv Sparte iz Rotterdama, zabivši dva pogotka. Dva dana kasnije, vraćen je među prvotimce protiv Rode u prvenstvu.

U travnju 2001. Manchester je dogovorio s PSV-om transfer Van Nistelrooya za 19 milijuna dolara i svečano ga predstavio na Old Traffordu u srpnju iste godine. Ispostavilo se da ozljeda nije nimalo otupila njegovu oštricu, jer je Ruud u prvoj sezoni podario Vragovima 36 golova u svim natjecanjima, a 2003. čak 44, ovjenčavši se titulom najboljeg strijelca i naslovom prvaka - jedinim u svojoj epohi u Premiershipu. Brojku od 100 golova u dresu Manchestera dosegao je 7. veljače 2004., završivši sezonu s 28 golova i kao pobjednik Kupa FA. Ozljeda mišića umanjila je njegov učinak 2004/05, ali se i od te nepogode oporavio i, kao da se ništa nije dogodilo, prošle sezone još jednom predveo strijelce Uniteda s 21 ligaškim pogotkom

Lukavi Alex Ferguson uvijek nastoji izvući maksimalni profit od igrača tako da ga gurne na tržište dok mu je cijena još visoka. Nije isključeno da su njegovi sukobi s igračima, uključujući Beckhama i Stama, izrežirani zato da bi igrač lakša srca otišao iz kluba. U svakom slučaju, Ferguson je proljetos Nizozemca izostavio s finala Ligaškog kupa, a potom mu nije dao da igra na oproštaju Roya Keanea, još jednog od onih koji su se zakvačili sa zajapurenim Škotom.

Koncem prvenstva postalo je jasno da Van Nistelrooy ne želi ostati na Old Traffordu, što su oduševljeno dočekali Real i - Bayern. Prema medijskim izvještajima, Bayern je čak Manchesteru ponudio više na ime odštete, no Ruud je pritisnuo klupske gazde da ga ustupe Realu. Nakon dugog natezanja oko cijene, Španjolci su platili 15 milijuna eura i sklopili s Nizozemcem trogodišnji ugovor.


Reprezentacija - završena priča?

Realov trener Fabio Capello može biti sretan što je njegov novi igrač izgleda ispao iz reprezentativne konkurencije, jer ga Van Basten nije pozvao za prve kvalifikacijske utakmice protiv Luksemburga i Bjelorusije za Euro 2008. Bez naprezanja u narančastoj majici, Ruud će municiju čuvati za samo za nastupe u Realu.

Van Nistelrooy je za reprezentaciju debitirao 18. studenog 1998. u dvoboju s Njemačkom i dosada je odigrao 54 utakmice, postigavši 28 golova. Bio je prisutan na Europskim prvenstvima 2000. i 2004. te na prošlom Mundialu u Njemačkoj, no Van Basten ga je senzacionalno izostavio u osmini finala protiv Portugala, kad je Nizozemska poražena s 0:1.

Izbornikov potez nije nikad razjašnjen, osobito ako se zna da je već ranije otpisao i Bayernovog Roya Makaaya. Mada, istina je i da su na scenu stupili mladi lavovi poput Klaasa-Jana Huntelaara i Dirka Kuyta, koji su pokazali raskošan napadački talent.


Osobna karta

Rutgerus Johannes van Nistelrooy
Nadimak: Van the Man, Lokomotiva
Datum rođenja: 1 srpnja 1976.
Mjesto rođenja: Oss (Nizozemska)
Visina i težina: 188 cm, 80 kg
Pozicija: srednji napadač
Klub: Real Madrid

Klupska karijera

1993/94 Den Bosch 2 0
1994/95 Den Bosch 15 3
1995/96 Den Bosch 21 2
1996/97 Den Bosch 31 12
1997/98 Heerenveen 31 13
1998/99 PSV Eindhoven 34 31
1999/00 PSV Eindhoven 23 29
2000/01 PSV Eindhoven 10 2
2001/02 Manchester United 32 23
2002/03 Manchester United 34 25
2003/04 Manchester United 32 20
2004/05 Manchester United 17 6
2005/06 Manchester United 35 21
2006/07 Real Madrid

Reprezentacija

1998-06 Nizozemska 54 28

Uspjesi

Nizozemsko prvenstvo: 2000. i 2001.
Nizozemski Superkup: 1999.
Englesko prvenstvo: 2003.
Engleski Kup FA: 2004.
Engleski Ligaški kup: 2006.

Najbolji strijelac nizozemskog prvenstva: 1999. i 2000.
Igrač godine u Nizozemskoj: 1999. i 2000.
Najbolji strijelac engleskog prvenstva: 2003.

Copyright Ozren Podnar/Soccerphile/Nogomet

Player Focus - Samuel Eto'o

Samuel Eto'o - Golgeter i pjevač

Brz, snažan i direktan, Samuel Eto'o može se pohvaliti značajnim iskustvom, unatoč mladosti. Star je samo 24 godine, a čini se da je već "cijelu vječnost" na nogometnoj sceni. Kao najmlađi član kamerunske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., pojavio se kao zamjena u dvoboju protiv Italije. Ubrzo je zaslužio stalno mjesto u reprezentaciji te je osvojio Afrička prvenstva 2000. i 2002. i Olimpijsko zlato 2000. Na Svjetskom prvenstvu 2002. odigrao je sve tri utakmice za Kamerun i postigao pobjednički pogotak protiv Saudijske Arabije. Dvije zadnje godine proglašen je najboljim igračem Afrike, a sezonu 2004/05 trijumfalno je završio kao najbolji strijelac prvaka Barcelone.

Opisan kao "novi Roger Milla", mladi je Kamerunac u par godina preuzeo plašt svog slavnog i 29 godina starijeg prethodnika, proglašenog najboljim kamerunskim nogometašem u povijesti.

Rođen u glavnom kamerunskom gradu Douali 10. ožujka 1981., Eto'o je formiran u drugoligaškoj UCB-u iz Douale. Imao je samo 16 godina kad je svojim golovima progurao momčad do četvrtfinala državnog kupa.
Trenirao je i u nogometnoj akademiji Kadji te je upao u oči španjolskim skautima kad je nastupio na juniorskom turniru u Europi.

Menadžeri su ga ponudili Realu, koji ga je spremno prihvatio te koristio u mladoj i B-momčadi prije no što ga je 1997. posudio drugoligaškom Leganesu. Kad se vratio s jednogodišnje posudbe, promoviran je u prvu momčad Reala, ali je idućih mjeseci opet poslan na posudbu, prvo u Espanyol pa u Mallorcu. Dok ga u Espanyolu nitko živ nije ni najmanje zarezivao, u Mallorci je svečano gurnut u prvu postavu i odmah oduševio. U 13 je nastupa u proljeće 2000. postigao šest pogodaka i postao mala senzacija španjolskog prvenstva.

Kad ga je posudio Mallorci, Real je lukavo zadržao 50% udjela u vlasništvu nad njegovim ugovorom, no Eto'o je unatoč odličnom učinku iz sezone u sezonu uzalud čekao da ga matični klub pozove natrag na Santiago Bernabeu.
Čak ni nakon sezone 2002/03, koju je zaokružio na veličanstven način s dva pogotka u finalu Kraljevog kupa protiv Huelve, nije dobio zeleno svjetlo za povratak u Real, međutim njome si je otvorio vrata budućeg transfera na još bolje radno mjesto.

Okolnosti pod kojima je Eto'o uopće nastupio u finalu Kraljevog kupa bile su izvanredne. Dva je dana prije finala igrao u polufinalu Kupa konfederacija u Parizu, zatim je doletio u Elche na dvoboj protiv Huelve, da bi poslije slavlja opet letio u Pariz na finale Kupa konfederacija protiv Brazila.
Pandiani je te večeri na stadionu Martinez Valero doveo Mallorcu u vodstvo, a Eto'o je dovršio posao s dva briljantna protunapada u zadnjih petnaest minuta. Zamijenjen je u 88. minuti i zaradio zaglušujući pljesak kad je pokazao prema nebu, u sjećanje na suigrača Marca-Viviena Foea, koji se srušio i preminuo nakon
polufinala Kupa konfederacija protiv Kolumbije.

Tko čeka Real, ne dočeka

Iduća je godina za Eto'oa bila prijelomna, jer je Mallorca jednostavno postala pretijesna za njega. Postigao je hat-trick protiv APOEL-a u Kupu UEFA, gdje su otočani dogurali do četvrte runde, te je sa 17 pogodaka
podebljao svoj konto na Stadionu Son Moix na 54 pogotka u 133 utakmice tijekom četiri i pol sezone.
Posljednja je sezona bila donekle mučna za Eto'oa i njegove poslodavce, jer je on u više navrata podsjećao da smatra kako je prerastao sredinu u kojoj igra.
Pred Novu godinu 2004. prekršio je nalog te se uputio u Afriku radi nastupa za reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama. Kad je izostao s nekoliko treninga, Mallorca se obratila FIFA-i i tražila njenu intervenciju.
- "Eto'ou nismo dali dozvolu za nastup na predolimpijskom turniru, jer su njegovi termini izvan službenog FIFA-inog kalendara. Stoga smatramo da je do ove krize došlo krivnjom Kamerunskog nogometnog saveza. - tumačio je klub.

Eto'o se pod pritiskom vratio, ali je bilo jasno da će konac sezone donijeti razlaz između njega i Mallorce.
U Kameruncu je tinjala nada da će se napokon naći u "galaktičkom" sastavu Real Madrida, no uslijedilo je novo razočaranje kad je Realova uprava oklijevala pratiti nadmetanje s Barcelonom.

Eto'ovi su menadžeri naslutili da bi Real htio otkupiti svoj dio ugovora od Mallorce samo da ga potom posudi trećem klubu, što je Afrikanca užasavalo.
- "Ako bi Real tako postupio, mi bismo znali kako odgovoriti na taj potez." - zaprijetili su Eto'ovi zastupnici, aludirajući na moguću tužbu sudu protiv Reala zbog "onemogućavanja igračkog napredovanja".

Barcin je predsjednik Joan Laporta tako zapeo za Eto'oa, da je povećavao ponudu Mallorci iz tjedna u tjedan, a kad je cijena dosegla 24 milijuna eura, Realov je gazda Florentino Perez konačno odustao i okrenuo se Michaelu Owenu. Budući da je Barca već bila postigla dogovor i s Mallorcom i s Eto'om, čekalo se samo hoće li Real izjednačiti konačnu ponudu, u kojem bi slučaju Kamerunac pripao njemu. Real je dobio sedam dana da i sam ponudi 24 milijuna eura, po isteku roka koji je postavila Mallorca, madridski je klub ostao nijem i Barca je dobila pojačanje kojemu su se Laporta i Rijkaard nadali.

Barcelona, moj dom!

Eto'o je u danima prije transfera objavio na sve strane svijeta da mu je drago što će se preseliti na Nou Camp, no njegovi bliski znanci ipak su bili uvjereni da se osjeća poniženim zbog Realovog upornog oklijevanja da mu dade priliku.
- "Imamo Ronalda, Raula i Owena te nam Eto'o nije nužan, a osim toga naša je kvota izvaneuropskih igrača već popunjena Ronaldom, Robertom Carlosom i Walterom Samuelom." - branio se Real, mada će se uskoro vidjeti da se samo - tješio.

Eto'o je u Rijkaardovoj shemi dobio mjesto u napadačkom tandemu s Henrikom Larssonom, no kad je Larsson potkraj studenog polomio koljeno, Barcin napadački potencijal nije opao ni za dlaku! Uz Kamerunca kao jedinog isturenog igrača, nešto su veće ofanzivne obaveze dobili ofanzivni vezni Ronaldinho i Giuly i napad je crveno-plavih nastavio djelovati kao satni mehanizam.

Afrička je "devetka" izvanrednim motoričkim sposobnostima najčešće bivala za pola koraka brža od protivničke obrane, te je u Barcin neumoljivi juriš prema naslovu prvaka ugradila fantastičnih 25 pogodaka.
Eto'ou nisu odoljeli ni europski vratari. Tko može zaboraviti kako je na stotinku sekunde tempirao ulet kroz inače neslomljivu Chelseajevu obranu da pospremi oštar centaršut Maxija Lopeza u mrežu Petra Čecha?
Nema sumnje, Barca je dobila fantastičnog centarfora za niz godina.

"Madridski pederi..."

Kad je Barca prethodni puta osvojila prvenstvo, 1998/99, Samuel Eto'o bio je jedan od Realovih juniora, koji se nadao ponekom ulasku u igru s klupe za pričuvne igrače. Šest godina kasnije, Eto'o je bio glavni junak Barcine proslave naslova nakon neriješenog u Valenciji protiv Levantea.

Pred masom navijača na Nou Campu i brojnim televizijskim kamerama i mikrofonima, Afrikanac je ugodnim baritonom skandirao "Madrid, cabrón, saluda al campeón", što u prijevodu glasi otprilike "Madridski pederi, pozdravite prvake".

Svi su se u Barceloni tako dobro zabavljali, a nitko bolje od Eto'oa, barem dok idućeg dana mediji nisu osvanuli s ne baš laskavim komentarima na račun njegovog uvredljivog slogana. U Kataloniji su ga razumjeli: radilo se o reakciji igrača uvrijeđenog što njegov talent nisu prepoznali na Santiago Bernabeuu.
Ostatak je Španjolske bio manje oduševljen, dok su u Madridu zahtijevali ispriku.
Šokiran gužvom koju je izazvao, Kamerunac je dan kasnije sazvao tiskovnu konferenciju i iskreno se ispričao zbog "pjesmice".

- "Tisuću puta molim da mi oproste svi koji su se osjetili uvrijeđenim mojim istupom. Žao mi je što sam izvikivao parole, koje su mogle uvrijediti pripadnike kluba koji me je i doveo u Europu, kao i brojne Realove navijače. Bilo je to kao da pljujem u zdjelu iz koje jedem. Jest, vikao sam 'ono', ali to ne odražava moj stvarni osjećaj prema Realu. Bili su to samo trenuci euforije." - rekao je Eto'o, priznavši da je jutro poslije incidenta razgovarao s nekim osobama iz Reala - moguće s bivšim suigračima - koji su mu očito savjetovali da se javno ispriča.

- "Najbolje je ne reći ništa o riječima koje je prilikom proslave izgovorio Samuel Eto'o." - kazao je Emilio Butragueno, Realov potpredsjednik. - "Tiskovna konferencija koju je sazvao bio je dobar gest s njegove strane, a mi prihvaćamo njegove isprike."
- "Ne poznajem razloge Eto'ovog vrijeđanja. Mora da je zbog nečega uvrijeđen, ali ne treba zbog toga dizati prašinu. Svi mi koji smo slavili titule počinili smo poneku ludost i rekli poneku riječ previše. Glavno je da se on ispričao u roku od 24 sata." - bio je pomirljiv i Realov kapetan Raul Gonzalez.

Disciplinski je odbor Nogometnog saveza ipak kaznio Eto'oa s 12.000 eura globe, zbog čega je Barcelona najavila žalbu, smatrajući da je izvikivanje "pučkih stihova" prebanalan grijeh da bi trebao biti ikako kažnjen.

Reprezentacija: dvostruki prvak Afrike

Kamerun se vrlo rano okoristio uslugama novog talenta pa je Eto'o u "Nepokorivim lavovima" debitirao s tek navršenih 17 godina u prijateljskoj utakmici protiv Costa Rice. Zabilježio je i kratak nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, u drugom poluvremenu susreta protiv Italije u Montpellieru, koji su Talijani dobili s 3:0.
Sa 17 godina i tri mjeseca, bio je najmlađi sudionik tog Mundiala, a kad je turnir završio, postao je standardni reprezentativac, stvorivši s Patrickom Mbomom znamenit napadački tandem, dovoljan za naslove afričkog prvaka 2000. i 2002.

Bivši kamerunski izbornik, Pierre Lechantre, rekao je da Eto'o ima izgleda postati jednako dobar, ako ne i bolji od legendarnog Mille, koji je postigao četiri gola na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji s 38 godina, te još jedan četiri godine kasnije u Sjedinjenim državama.

"Ima sve prave kvalitete za centarfora - nos za gol, odličan i 'tijesan' dribling, hladnu glavu pred vratima i borbeni duh u kaznenom prostoru."

Nagrade: već u rangu Weaha i Abedija Pelea!

Eto'o je u prosincu 2004. postao tek četvrti afrički nogometaš koji je dva puta zaredom osvojio naslov najboljeg afričkog igrača. Prije njega, to su uspjeli samo Abedi Pele iz Gane, George Weah iz Liberije i El Hadji Diouf iz Senegala.
Afrička nogometna konfederacija (CAF) proglasila je Eto'oa dobitnikom Zlatne lopte sa 116 glasova, ispred Didiera Drogbe iz Obale bjelokosti s 90 i Nigerijca Jay-Jay Okoche sa 63 glasa.
Eto'o međutim nije bio prisutan na svečanosti u južnoafričkom Durbanu, jer je nastupao na humanitarnoj utakmici za žrtve azijskog tsunamija na "svom" Nou Campu, kojom je prilikom postigao dva "humana" pogotka.
Prisutnima se ukazao putem video linka. - "Ovo je trenutak ponosa za mene i za moje 'Nepokorive lavove'", objavio je dvostruki pobjednik na vrhuncu slave.

(Ozren Podnar)

Osobna karta

Samuel Eto'o
Datum rođenja: 10. ožujka 1981.
Mjesto rođenja: Nkon
Visina i težina: 179 cm, 75 kg
Pozicija: srednji napadač
Broj dresa: 9

Klupska karijera (nastupi - golovi)
1997/98 Leganes 28 - 3
1998/99 Real Madrid 1 - 0
1999/00 Real Madrid 2 - 0
Mallorca 13 - 6
2000/01 Mallorca 28 -11
2001/02 Mallorca 30 - 6
2002/03 Mallorca 30 - 14
2003/04 Mallorca 32 - 17
2004/05 Barcelona 35 - 25

Reprezentacija
2000-05 Kamerun 52 - 14

Uspjesi:

Španjolski kup 2003.
Španjolsko prvenstvo 2005.
Španjolski superkup 2005.
Afričko prvenstvo 2000. i 2002.
Olimpijske igre 2000.
Afrički igrač godine 2003. i 2004.

Bet with Bet 365

World Soccer News

Soccer betting tips

Soccer Books & DVDs

Tags

Soccer News soccer football J-League K-League Betting