Showing posts with label milan. Show all posts
Showing posts with label milan. Show all posts

Monday, December 10, 2007

No Way, Jose: Mourinho says no to England

"I firmly believe that the England squad will soon be back to their usual great results"

Not the words of a stand-up comic, but the actual testimony of a certain Jose Mourinho, ruling himself out of the England job, while throwing the expected sardines from the trawler, which doubtless kept his PR men happy.

'Usual great results'? England..! You can't fault Jose for his sense of fun. To any seasoned observer, the former Chelsea and Porto coach was never a true contender for England manager anyway and was merely using his alleged interest as leverage for a real top job.
Mourinho has far bigger fish to fry, and will in all probability pitch up by February at the helm of one of Italy or Spain's top teams. Milan, for one, are said to be ready to dispense with Carlo Ancelotti and then offer his post to Mourinho early in 2008.

Now that the opinionated Portuguese has finally ruled himself out of the running for the FA's top job once and for all, can we have an apology from The News of the World for splashing an absurd front page scoop that Mourinho was gung ho for the England job, or a mea culpa from the nation's bookmakers, who laughably installed him as the favourite to win, please?

No commentator with sense would have seriously entertained the idea of Jose Mourinho becoming England manager with his particular media ego, a desire for day to day jousting that could only have been sated every few months, plus a desire for success that the three lions would have struggled to satisfy.
England just does not tick those boxes for Jose or for many talented coaches out there. A game and media coverage every few monthsn and the inheritance of one of the most mediocre records in international soccer hardly gets the blood of the continent's top managers racing.

So it is that the leading three candidates now are unemployed coaches in search of a new challenge.

Fabio Capello, despite his shortcomings, now appears to be in the driving seat, although expect a late surge from Jurgen Klinsmann, if he promises to relocate to England from California.

(c) Sean O'Conor & Soccerphile

Monday, August 14, 2006

Fabio Capello - Coach Profile

Trener svih trenera vraća Realu nadu

Fabio Capello vratio se u Madrid nakon devet godina. Talijan rođen 1946. na granici sa Slovenijom trenirao je Real samo jednu sezonu, ali i to mu je bilo dovoljno da postavi temelje momčadi koja je u idućih pet godina odnijela tri Lige prvaka i dva Interkontinentalna kupa!

Mada su najveću slavu za te naknadne pokale pokupili Capellovi nasljednici, Jupp Heynckess i pogotovo Vicente Del Bosque, Talijan je taj koji je dao odlučujući zamah Realovom stroju.

Madridski je kraljevski klub 1995/96 imao razočaravajuću sezonu pod Jorgeom Valdanom, ostavši bez mjesta u Europi, i Fabio Capello nametnuo se kao logičan izbor predsjedniku Lorenzu Sanzu. Capello je posložio kockice i doveo Real do naslova sa samo četiri poraza u 42 kola, osam manje nego u sezoni prije toga.

Ljetos je slučaj bio sličan: Real je zadnje tri godine ostao bez trofeja, a Capello se igrom slučaja našao slobodan. Zasluga skandala u calciju, naravno.

Madrid, naj-grad u Europi

Kad je postalo očigledno da će Juve biti isključen iz prve lige, Capello je od kluba dobio raskid ugovora, pozvavši se na neku misterioznu klauzulu koja mu je omogućavala odlazak pod povoljnim uvjetima. Teško da je ugovor predviđao mogućnost da bi Juventus mogao izgubiti prvoligaški status, no u svakom slučaju nova klupska uprava, koja je stupila na vlast nakon ostavki Girauda, Bettege i Moggija, nije treneru pravila problema.

"U Španjolskoj ima mnogo stvari koje mi se sviđaju, ne samo pršut. Mislim da je Madrid u ovom trenutku najbolji grad za život u Europi. Moja žena je još prije 10 godina rekla da je to najbolje mjesto u kojemu sam mogao dobiti posao."

Iz prvog razdoblja kad je radio u Realu, Capello je sačuvao vikendicu u Marbelli, na jugu, kao da je slutio da će se jednog dana vratiti. Predrag Mijatović, novi sportski direktor, nije imao teškoća u nagovaranju. Kao izabranik za direktora predsjedničkog kandidata Ramona Calderona, Mijatović – bivši igrač Reala u prvom Capellovom mandatu – odletio je privatnim avionom na otok Pantelleria, bliže obali Tunisa nego Italije, na pregovore s Capellom.

- "Imam na tom otoku malu kuću. To je mirno mjesto, bez plaže. 'Peđa' i ja se dobro slažemo i brzo smo se dogovorili", priča Capello, o kojemu Mijatović kaže da je "najbistriji trener s kojim je ikad radio."

Kad je Calderon dobio izbore, barem u prvom brojanju glasova, potpisao je prvo Capello, a onda i nekoliko igrača koje je tražio za novu sezonu: Cannavaro, Emerson, Van Nistelrooy.

Realu trebaju muškarci u momčadi

- "Tremamo muškarce, igrače koji se neće prepasti od Realove majice. To je važno. Ima nogometaša koji se ističu u drugim, manjim klubovima, a onda se nađu u većem klubu i ne funkcioniraju."

Oduševljen je Cannavarom, kapetanom prvaka svijeta, kojeg je dovukao iz Juventusa.

- "Vrlo je ozbiljan i drži se kao vođa. Njegova dob od 33 godine nije nikakav problem, jer se maksimalno čuva. Nije vrlo visok (176 cm, op. a.), ali zadivljujuće skače i odlično se postavlja. Siguran sam da je trebao biti izabran za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva."

O drugom pojačanju iz Juventusa, 29-godišnjem Emersonu, kaže da je "možda malo podbacio na Mundialu, ali to je možda zato što u brazilskoj reprezentaciji nisu navikli da neki njihov igrač tako puno trči."

Real je prošle tri godine ostao "suh" što se tiče titula, što mu je najduža stanka u zadnjih pedeset godina.

- "Ne mogu proći još tri godine bez trofeja. Sigurno bi me izbacili prije no što se tako nešto dogodi!" – svjestan je 60-godišnji trener.

Capello je trenersku slavu stekao vodeći Milan između 1991. i 1996. Preuzevši Milaneze od vrlo uspješnog Arriga Sacchija u ljeto 1991. produžio je epohu uspješnosti crveno-crnih na još pet godina i oborio rekord nepobjedivosti u talijanskom prvenstvu. Pod Capellom, Milan je izdržao 57 utakmica bez poraza kroz cijelu sezonu 1991/92 i veći dio iduće sezone, kad je seriju prekinula Parma na San Siru pogotkom Faustina Asprille. Zapravo je ukupan Milanov niz nepobjedivosti trajao 58 utakmica, ali na prvoj od njih, koncem svibnja 1991., trener je još bio Arrigo Sacchi.

U Europi, Capellova je squadra triput zaredom igrala u finalu Lige prvaka, od kojih je dva izgubila s po 0:1, 1993. od Marseillea i 1995. od Ajaxa, a dobila s 4:0 ono u Ateni protiv Barcelone, u jednoj od najljepših utakmica u povijesti finala eurokupova.

Real je Capella angažirao 1996. zajedno s Davorom Šukerom, Predragom Mijatovićem i Robertom Carlosom, s instantnim uspjehom. Međutim, Capello je 1997. na opće iznenađenje raskinuo suradnju sa Španjolcima i vratio se na poziv Berlusconija da izvuče Milan iz krize rezultata i igre. Njegova druga era za kormilom Vragova bila je kratka i gorka, jer momčad nije uspio uvesti čak niti u Kup UEFA.

Nakon tog neuspjeha godinu je dana pauzirao, da bi 1999. preuzeo Romu i ubrzo joj dao pobjedničke obrise. U prvoj sezoni doveo ju je do Europe, a 2001. i do tek trećeg naslova u klupskoj povijesti, 18 godina nakon prethodnog. U iduće tri godine još je dvaput s Romom bio drugi i jednom finalist Kupa, a 2002. je u igri za scudetto bio do zadnjeg kola.

S istim klubovima i igrački i trenerski trofeji

Kad se odnos s Vukovima istrošio (i kad se Romina blagajna ispraznila nakon godina nesmiljenog kupovanja), Capella se sjetio Juventus, tražeći nasljednika trofejnom Lippiju. Sprega Juvea i Capella odmah se pokazala pobjedničkom, mada danas znamo da su u tim pobjedama ulogu igrale i izvansportske okolnosti. U obje sezone u kojima ih je vodio trener iz Friulija, Zebre su se okitile scudettima, postigavši 53 pobjede i pretrpjevši samo pet poraza. Nešto od te blistave bilance valjda je zasluga i Capella, a ne samo Luciana Moggija i njegove mašinerije za namještanje prijateljskih sudaca.

Capello je jedinstven trener u svijetu po tome što je s ista tri kluba osvajao trofeje i kao igrač i kao trener.
Za razliku od brojnih trofejnih trenera koji nisu imali zapažene igračke karijere, bio je vrhunski nogometaš, prvotimac Rome, Juventusa i Milana, sa svakim od kojih se domogao ponekog trofeja. S Juventusom je triput bio talijanski prvak i dvaput drugoplasirani, s Romom je uhvatio Kup, s Milanom i Kup i prvenstvo.

Desetljećima kasnije, kad je zamijenio igračku trenerskom uniformom, vodio je ista tri talijanska kluba i također se sa svakim od njih okitio naslovima.

Istakao se i u reprezentaciji, za koju je odigrao 32 utakmice i postigao osam golova, od kojih se najviše pamti onaj na Wembleyju, kojim je Italija prvi puta u povijesti svladala Englesku u gostima.

Igračku je karijeru završio 1980. u Milanu i to baš u sezoni koju je obilježio Totonero, do ove godine najveći skandal u calciju. Zbog namještanja utakmica radi dobitaka na ilegalnim kladionicama, te su godine kažnjeni brojni nogometaši i klubovi, od kojih Milan i Lazio izbacivanjem iz lige. Ironijom sudbine, 26 godina kasnije, još je jedan važan trenutak u Capellovom životu povezan sa skandalom i kaznama – prekid s Juventusom i drugi odlazak u Madrid. Naravno, ni u jednom slučaju njegovo ime nije se spominjalo među sumnjivcima; Fabio Capello puno je prepametan da bi se upletao u prljava posla!


Osobna karta

Ime i prezime: Fabio Capello
Nadimak: Don Fabio
Datum rođenja: 18. lipnja 1946.
Mjesto rođenja: San Canzian d'Isonzo
Zanimanje: trener
Klub: Real Madrid
Igračka pozicija: srednji vezni



Sinonim za uspjeh

Trenerske zvijezde malobrojnije su od igračkih. Lako ih je nabrojati i na prste Alex Ferguson, Marcello Lippi, Jose Mourinho, Rafael Benitez pa od južnoameričkih Carlos Bianchi i Luiz Felipe Scolari. Fabio Capello član je te elite, trener čije je ime sinonim za uspjeh. Pogledajmo kakve je sjajne rezultate postigao u 15 godina rada na vrhu.

Sedam talijanskih prvenstava: 1992., 1993., 1994. i 1996. s Milanom, 2001. s Romom i 2005. i 2006.* s Juventusom

Četiri talijanska Superkupa: 1992., 1993. i 1994. s Milanom te 2001. s Romom

Jedno španjolsko prvenstvo: 1997. s Real Madridom

Jedan španjolski Superkup: 1996. s Real Madridom

Liga prvaka: 1994. s Milanom

Europski Superkup: 1995. s Milanom

(*dva zadnja naslova Juventusu oduzeta odlukom Saveza)

Copyright Soccerphile/Zri Sport

Bet with Bet 365

World Soccer News

Soccer betting tips

Soccer Books & DVDs

Tags

Thursday, March 30, 2006

Filippo "Pippo" Inzaghi Profile

Filippo Inzaghi

"Opet sam Superpippo!"

Temperamentni Milanov napadač Filippo Inzaghi u pohodu je na zadnje raspoloživo mjesto u talijanskoj momčadi za Svjetsko prvenstvo. Ako su sigurni Luca Toni, Alberto Gilardino i vjerojatno Alessandro Del Piero, za četvrto se mjesto nadmeću Christian Vieri i Inzaghi.

Dvije i pol godine od svog zadnjeg nastupa među Azzurrima, Inzaghi je napokon povezao nekoliko mjeseci bez ozljeda i zaredao pogocima u svom snalažljivom, eksplozivnom stilu.

U veljači i ožujku ove godine Inzaghi je zaigrao tako dobro da je na Milanovu klupu smjestio i skupocjenog Alberta Gilardina, što je odličan predznak da bi se mogao ugurati i u ekspediciju koju će Marcello Lippi povesti u Njemačku.

- "Zadnjih mi tjedana sve vrlo lagano ide od ruke. Čini mi se kao da mi noge lete," - rekao je nakon što je protiv Bayerna postigao svoj povijesni 50. gol u europskim kupovima - jedan više od Alfreda Di Stefana.

Tisak u velikoj mjeri navija za Superpippa, navijajući za njega u hipotetskom dvoboju protiv Christiana Vierija za mjesto u momčadi za Mundial.

Nakon dva pogotka protiv Bayerna, u Corriere dello Sportu prozvan je "neumoljivim ubojicom", dok je Gazzetta dello Sport napisala da je "Superpippov show morao Lippija oboriti s nogu."

Gazzetta je intervjuirala bivšeg velikog Milanovog i Juveovog centarfora Josea Altafinija da se izjasni o svom favoritu u dvoboju Vieri-Inzaghi. Brazilac je rekao: "U ovom trenutku, Inzaghi zaslužuje reprezentativni dres više od Vierija".

Različito je mišljenje ponudio Roberto Boninsegna, legenda Intera i Juvea, naglašavajući da je Vieri nužan Azzurrima, kao jedina alternativa pravom robusnom centarforu kakav je Luca Toni. Međutim, Vieri je jesenas izguran iz Milana i posuđen Monacu, koji je ipak - druga liga u usporedbi s crveno-crnim vragovima.

Zašto Lippi šuti?

Zasad se Lippi ne oglašava, mada je uživo svjedočio nekima iz serije Inzagijevih golova u prvenstvu i Ligi prvaka. Neobična je ta izbornikova šutnja, kad se zna da mu je Pippo dobro poznat iz dvogodišnje suradnje u Juventusu između 1997. i 1999. Zajedno su osvojili prvenstvo 1998., a Inzaghi ga nikad nije iznevjerio što se tiče golgeterskog učinka. No, kako podsjeća Corriere dello Sport, njih su dvojica imali nikad dokraja razjašnjenih razmirica dok je Lippi bio trener Juvea.

Inzaghi je izrastao iz talijanskih nižih liga, stekavši reputaciju lovca na golove, što je ponajviše opravdao 1996/97 u Serie A u dresu Atalante. Tada je s 24 pogotka u 33 utakmice podijelio prvo mjesto na ljestvici strijelaca s Giuseppeom Signorijem i zaradio zvučni, 14,5 milijuna eura vrijedan transfer u Juventus.
U Juveu je zasnovao plodnu suradnju s Del Pierom, a na krilima tog tandema koji je postigao 39 golova u prvenstvu, u Torino je stigla i titula prvaka 1998.

No, godinu potom uslijedila je manja kriza unutar Juvea, koja je dovela do Lippijevog odlaska, a iduće dvije sezone, 2000. i 2001., Staru su damu u prvenstvu preticali rimski klubovi, prvo Lazio pa Roma.

Nakon 58 ligaških golova za Juve, Inzaghija je 2001. kupio Milan za 40 milijuna eura. Bio je to dobro uložen novac, jer je Inzaghi 2002/03 zabio 12 golova u 16 nastupa u šampionskoj sezoni Lige prvaka.

Do prošle zime, sve je ostalo za Pippa bio antiklimaks. Ozljeda gležnja svela je njegov učinak na 14 nastupa i tri gola 2004., kad je Milan osvojio prvenstvo, a nove ozljede gležnja i ruke još su mu više njegovo sudjelovanje u momčadi prošle godine. Skupio je samo 11 nastupa u Serie A, a na zlokobnom finalu protiv Liverpoola u Istambulu nije se ni pojavio. Sada, međutim, proživljava drugu mladost i sve se opet čini mogućim za Superpippa.


Pippo u Azzurrima

Pippo je s Azzurrima odigrao Svjetska prvenstva 1998. i 2002., kao i Europsko prvenstvo 2000., na kojemu je Italija za dlaku promašila europski naslov.

Zadnji je od 22 pogotka za reprezentaciju Inzaghi postigao u listopadu 2003. protiv Azerbajdžana, dok je izbornik bio Giovanni Trapattoni.

U kvalifikacijama za Mundial u Koreji i Japanu bio je vodeći strijelac reprezentacije sa šest pogodaka, no ozljede su ga izbacile s Eura'2004 u Portugalu, nakon čega više nije bio u konkurenciji za plavi dres.

S bratom Simoneom, tada igračem Lazija, nastupio je u prijateljskom susretu protiv Engleske u studenom 1999.

Osobna karta

Datum rođenja: 9. kolovoza 1973.
Mjesto rođenja: Piacenza
Visina i težina: 178 cm, 70 kg
Pozicija: centarfor
Broj dresa: 9
Slavni rod: Simone Inzaghi, brat

Klupska karijera:
1991/92 Piacenza 2 - 0
1992/93 AlbinoLeffe 21 -13
1993/94 Verona 36 -13
1994/95 Piacenza 37 -15
1995/96 Parma 15 - 2
1996/97 Atalanta 33 - 24
1997/98 Juventus 31 - 18
1998/99 Juventus 28 - 13
1999/00 Juventus 33 - 16
2000/01 Juventus 28 - 11
2001/02 Milan 20 - 10
2002/03 Milan 30 - 17
2003/04 Milan 14 - 3
2004/05 Milan 11 - 0
2005/06 Milan 18 - 10

Reprezentacija:

1997-2003 Italija 48 - 22

Copyright Soccerphile/Zri Sport

Bet with Bet 365

World Soccer News

Soccer betting tips

Soccer Books & DVDs

Tags