Brazil win 2007 Copa America
Brazil confounded the doubters to bag their fourth Copa America title in five, beating much-fancied Argentina 3-0 in Maracaibo, Venezuela.
The two South American giants had met in the previous final in 2004 in Peru, which Brazil had won on penalties after a 2-2 draw, but it was their old rivals who had been the more impressive going into this game.
Brazil had lost their opening match 2-0 to Mexico while Argentina had dazzled the tournament with some fireworks football, blitzing all opposition including Mexico 3-0 in the semi-final.
Much was expected of their three musketeers of Juan Riquelme, Carlos Tevez and Lionel Messi, but before the albiceleste could find their feet in the 34C Venezuelan afternoon, Julio Baptista gave Brazil a dream start with a thumping strike in the fourth minute.
Baptista, who was on loan at Arsenal from Real Madrid last season, picked up a long spear from Elano, took two taps to beat veteran Roberto Ayala and then rifled past a frozen Roberto Abbondanzieri in the Argentina goal to give Brazil the lead.
Riquelme hit the post with Argentina’s first attack five minutes later and a dream final looked in the making.
Argentina then took the game to Brazil but always looked vulnerable to a swift counter from their more muscular opponents.
Riquelme then drew a diving save from Brazil goalie Doni before disaster struck again for the albiceleste.
Five minutes before the break, Daniel Alves swung over a cross from the right and the unlucky Ayala, threatened by the lurking Vagner Love, stretched and turned the ball into his own net.
Two-nil down, Argentina laboured hard in their efforts to eke out a comeback, only to succumb again to a break in the 69th minute.
Vagner Love carried the ball forward against the retreating Argentina defenders before releasing Alves, who found the net with an inch-perfect diagonal drive to make it 3-0.
Carlos was the victim of a split-second offside call error late on as he found the goal, but otherwise his country was well-beaten by the hitherto-underrated holders.
Brazil’s strength and power comfortably dominated Argentina’s skill and finesse, and every time the albiceleste strove to drag themselves back into the match, their silky techinique ran aground against a yellow wall of rugged tackles and massed defending.
The trophy represents a triumph for coach Dunga, golden boot winner Robinho and the Brazilian national team as a whole after the let-down of the 2006 World Cup.
The victory also reminds the rest of the football world that you write off the seleçao at your peril. With Brazil top of the South American tree once more, normal service is restored to world soccer.
Copa America Final 2007, Maracaibo, Venezuela
Brazil 3:0 Argentina
Julio Baptista 4’
o.g. Vagner Love 40’
Alves 69’
Argentina: Abbondanzieri, Zanetti, Ayala, Milito, Heinze, Veron (Gonzalez 67'), Mascherano, Cambiasso (Aimar 59'), Riquelme, Messi, Tevez. Coach: Alfio Basile.
Brazil: Doni, Maicon, Juan, Alex Costa, Gilberto, Elano (Alves 34'), Mineiro, Josue, Julio Baptista, Robinho (Diego 90') , Vagner Love (Fernando 90'). Manager: Carlos Dunga.
(c) Sean O'Conor & Soccerphile
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
|
|---|
Showing posts with label Brazil. Show all posts
Showing posts with label Brazil. Show all posts
Monday, July 16, 2007
Wednesday, December 13, 2006
Al Ahly v Internacional
Al Ahly Cairo 1-2 Internacional
Brazil's Libertadores Cup winners Internacional squeezed by Egypt's African champions Al Ahly Cairo 2-1 at Tokyo's National Stadium tonight.
19-year-old substitute striker Luiz Adriano's first professional goal booked Internacional's place in the final of the Fifa Club World Championship in Yokohama on Sunday where they will face Europe's Champions League winners Barcelona from Spain or Mexico's Club America.
Youngster Pato Alexandre put Internacional ahead in the 23rd minute of the first half from a corner before Angolan striker Flavio equalized after the break in the 54th minute for Al Ahly.
Both sides hit the post in a lively encounter, before Luiz Adriano, on for room-mate Pato Alexandre, who was taken off with an ankle injury, sealed the match for Internacional.
Club World Championship
English Premiership Betting
Books on Japan
Tags
World Club Championship soccer football Al Ahly Internacional Tokyo Stadium Egyptian Football Pato Alexandre
Brazil's Libertadores Cup winners Internacional squeezed by Egypt's African champions Al Ahly Cairo 2-1 at Tokyo's National Stadium tonight.
19-year-old substitute striker Luiz Adriano's first professional goal booked Internacional's place in the final of the Fifa Club World Championship in Yokohama on Sunday where they will face Europe's Champions League winners Barcelona from Spain or Mexico's Club America.
Youngster Pato Alexandre put Internacional ahead in the 23rd minute of the first half from a corner before Angolan striker Flavio equalized after the break in the 54th minute for Al Ahly.
Both sides hit the post in a lively encounter, before Luiz Adriano, on for room-mate Pato Alexandre, who was taken off with an ankle injury, sealed the match for Internacional.
Club World Championship
English Premiership Betting
Books on Japan
Tags
World Club Championship soccer football Al Ahly Internacional Tokyo Stadium Egyptian Football Pato Alexandre
Wednesday, October 18, 2006
Fifa World Rankings Oct 2006
Brazil remain top, followed by Italy, France and Argentina. England are down to 5th, down one place, after picking up just one point in six in their last two Euro 2008 qualification matches in Group 5 for new England boss Steve McClaren.
Japan are up to 46th position. South Korea occupy 48th position. The USA remain in 29th. Scotland and Northern Ireland both rise by a massive nine and thirteen places respectively.
1 Brazil
2 Italy
3 France
4 Argentina
5 England
6 Germany
7 Netherlands
8 Czech Republic
9 Portugal
10 Spain
FIFA World Rankings
Tags
FIFA soccer football England National Team World Cup
Japan are up to 46th position. South Korea occupy 48th position. The USA remain in 29th. Scotland and Northern Ireland both rise by a massive nine and thirteen places respectively.
1 Brazil
2 Italy
3 France
4 Argentina
5 England
6 Germany
7 Netherlands
8 Czech Republic
9 Portugal
10 Spain
FIFA World Rankings
Tags
FIFA soccer football England National Team World Cup
Wednesday, September 13, 2006
FIFA World Rankings September 2006
Brazil remain top, followed by France and Argentina. England are up to the heady heights of fourth after 3 wins out of three for new England boss Steve McClaren. The might of Greece, Andorra and Macedonia have been dispatched without a goal conceded.
Japan are up to 47th position. South Korea occupy 49th position. The USA drop to 29th. Scotland and Northern Ireland both rise.
1 Brazil
2 France
3 Argentina
4 England
5 Italy
6 The Netherlands
7 Czech Republic
8 Germany
9 Portugal
10 Spain
11 Nigeria
11 Cameroon
13 Ukraine
14 Switzerland
15 Uruguay
16 Denmark
17 Mexico
18 Sweden
19 Côte d'Ivoire
20 Colombia
FIFA World Rankings
Tags
FIFA soccer football England National Team World Cup
Japan are up to 47th position. South Korea occupy 49th position. The USA drop to 29th. Scotland and Northern Ireland both rise.
1 Brazil
2 France
3 Argentina
4 England
5 Italy
6 The Netherlands
7 Czech Republic
8 Germany
9 Portugal
10 Spain
11 Nigeria
11 Cameroon
13 Ukraine
14 Switzerland
15 Uruguay
16 Denmark
17 Mexico
18 Sweden
19 Côte d'Ivoire
20 Colombia
FIFA World Rankings
Tags
FIFA soccer football England National Team World Cup
Wednesday, June 14, 2006
Finally the World Cup starts - Brazil enter the fray
It's not the World Cup until Brazil play. Unfair, perhaps, to the 31 other teams in the tournament but the flair, excitement, and colour of the Brazilians makes the World Cup what it is. They opened with a routine 1-0 win against Croatia last night, although the Balkan side fought well, and created enough chances to feel unlucky to have not achieved a draw. The winning goal came courtesy a stereotypical piece of Brazilian magic - the AC Milan player Kaka beautifully controlling the ball before side footing a shot into the roof of the net from 25 yards.
Brazil's history, as much as their current crop of players, makes them what they are. The players of the past trip off the tongue and are as synonymous with the tournament as Jules Rimet himself. But can Carlos Alberto Parreira's side win this time out. Certainly in Ronaldinho, Adriano and Kaka they have three of the World's finest attacking players. But the 'phenomenal one' Ronaldo is so totally overweight and disinterested that bringing him to Germany, let alone starting him in the first XI, appears a complete anathema. Surely the nippy Robinho will start in his place against Australia in Brazil's second match?
The defence too are open to question, with Croatia regularly opening them up last night. The aging legs of Cafu and Roberto Carlos are going to be tested severely by the heat in Germany as the tournament progresses. Still, Brazil surely have several more gears to accelerate through and the feeling persists that if they had to have scored more last night, they could have.
Welcome to the World Cup!
Copyright © Ranter & Soccerphile.com
Brazil's history, as much as their current crop of players, makes them what they are. The players of the past trip off the tongue and are as synonymous with the tournament as Jules Rimet himself. But can Carlos Alberto Parreira's side win this time out. Certainly in Ronaldinho, Adriano and Kaka they have three of the World's finest attacking players. But the 'phenomenal one' Ronaldo is so totally overweight and disinterested that bringing him to Germany, let alone starting him in the first XI, appears a complete anathema. Surely the nippy Robinho will start in his place against Australia in Brazil's second match?
The defence too are open to question, with Croatia regularly opening them up last night. The aging legs of Cafu and Roberto Carlos are going to be tested severely by the heat in Germany as the tournament progresses. Still, Brazil surely have several more gears to accelerate through and the feeling persists that if they had to have scored more last night, they could have.
Welcome to the World Cup!
Copyright © Ranter & Soccerphile.com
Friday, January 6, 2006
Brazilian almost-greats
Elber, Jardel, Anderson, Donato...
and other almost-great Brazilians
U Europi idoli, u Brazilu - zamalo anonimci
Mnogi mladi Brazilci koji su se razmilili po inozemstvu svojom kvalitetom navode državne vlasti zemalja u kojima su se skrasili da im dodijele državljanstvo. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin.
Brazilska proizvodnja vrhunskih nogometaša ne sustaje. Zahvaljujući s jedne strane golemom rezervoaru dječaka i mladića koji se bave nogometom (Brazil ima 186 milijuna stanovnika, 17 milijuna više no 2000.), a s druge strane izvanredno ustrojenom sustavu odgoja mladih igrača, svake godine u ovoj zemlji stasaju stotine izvrsnih nogometaša, za mnoge od kojih nema mjesta u domovini, mada bi bili pojačanje za većinu svjetskih reprezentacija.
Primjerice, što bi brazilskoj reprezentaciji 1990. nedostajalo da je umjesto tandema Careca-Romario u vršku napada imala Baltazara Moraisa i Paulinha Cascavela? U Brazilu je malo tko čuo za njih dok su punili mreže po Španjolskoj i Portugalu, tako da slava ove dvojice nikad nije prešla Atlantik u smjeru njihove domovine.
U devedesetima, Brazil je Europi isporučio desetke velikih nogometaša, koji bi bili standardni prvotimci u bilo kojoj državnoj momčadi, osim brazilske. Europljani su se čudom čudili kako nema mjesta u brazilskoj momčadi za jednog Marija Jardela, koji je u sedam sezona postigao 195 (!) pogodaka samo u prvenstvima za Porto, Galatasaray i Sporting. Siroti se Jardel nadao da će s 42 ligaška gola (1,2 po utakmici!) za Sporting u sezoni 2001/02 izboriti mjesto u reprezentaciji za Mundial u Japanu i Koreji, no umjesto njega Luiz Felipe Scolari odabrao je oporavljenog Ronalda, uz Rivalda i Luizaoa i - pogodio. Ronaldo je s osam golova postao najbolji strijelac Mundiala, a obeshrabreni je Jardel posustao i - odustao od reprezentacije nakon samo 10 nastupa, većinom u prijateljskim susretima.
Još je bolji od Jardela bio Giovane Elber, najbolji golgeter među strancima u Bundesligi. Ovaj je u devet sezona na njemačkim terenima postigao 133 gola u dresu Stuttgarta i Bayerna, naosvajao se trofeja uključujući četiri Bundeslige, tri kupa i Ligu prvaka, mamio pljesak na otvorenoj sceni jednog Franza Beckenbauera, ali majicu je s državnim grbom navukao samo 11 puta. Zapravo, možda ju je navlačio i mnogo češće, u svom dvorištu, maštajući o tome da postane standardni reprezentativac.
Sonny Anderson je po svemu bio u klasi Elbera, ali je skupio samo tri nastupa u dresu Carioca. A u Europi je od polovice devedesetih pa sve do prije godinu-dvije bio pojam. U osam je sezona osvojio šest državnih naslova (tri francuska, dva španjolska i jedno švicarsko) i tri put završio kao najbolji strijelac francuske lige, no u Brazilu su na spomen Andersonova imena slijezali ramenima i pitali se, "quem?" (tko?).
Malo je bolje prošao Ewerthon Henrique, za kojega su u Brazilu "načuli" kad je u svibnju 2002. donio naslov Borussiji iz Dortmunda. Njega su izbornici "počastili" s čak šest nastupa. A da je kojim slučajem Nijemac, vjerojatno bi imao zajamčenu devetku ili jedanaesticu Klinsmannove reprezentacije. No, Nijemci imaju druge naturalizirane igrače u navali - Klosea, Kuranyija i Podolskog!
Spas se zove naturalizacija
Ailton Goncalves, nesretni Klasnićev prijatelj iz Werdera, bio je golgeter Bundeslige 2003/04 s 28 pogodaka, no nikad u životu nije pozvan u reprezentaciju. Ni 102 gola za Werder i Schalke nisu ga približila žutoj majici pa je bio pripravan prihvatiti ponudu Katara i zastupati ovu azijsku državu kao svojevrsni prethodnik Al-Draganje. Samo je FIFA-ina strogost spriječila Katar da doslovce kupi bundesligaškog asa, s obzirom da ovaj nikada nije nogom stupio na katarski teritorij.
Neki su čar igranja za reprezentaciju ipak doživjeli zahvaljujući naturalizaciji. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin. Na brazilskom primjeru uviđamo koliko je povoljno što FIFA ipak dopušta naturaliziranim nogometašima da brane boje svoje adoptivne domovine, umjesto da sjede kod kuće i proklinju sudbinu što su rođeni u najvećoj nogometnoj sili koja ima unatoč brojnosti odličnih igrača pravo samo na jednu državnu reprezentaciju.
Primjera odličnih brazilskih nogometaša koji "nisu bili proroci u domovini" ima masu. Sporting iz Lisabona ima tog Liedsona, danas 28-godišnjaka, koji je u dvije i pol sezone polučio 48 ligaških golova u dresu "Lavova". Igrao je dobro čak i u Brazilu, u Flamengu i Corinthiansu, ali kako se izboriti za mjesto u navali pored živih Ronalda, Adriana, Ronaldinha, a od nedavna i Robinha? Uistinu, za status prvotimca u žuto-zelenom dresu potrebno je biti fenomen nad fenomenima. Kako uostalom i glasi Ronaldov nadimak.
(okvir)
Veliki Brazilci koji se nisu proslavili u domovini
AILTON Goncalves
Datum rođenja: 19. 7. 1973.
Mjesto rođenja: Mogerio
Visina i težina: 177 cm, 75 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Besiktas
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1995-96 Santa Cruz
1997 Guarani
1997/98 Nuevo Leon
1998-04 Werder
2004/05 Schalke
2005/06 Besiktas
Najbolji strijelac Bundeslige 2004. s 28 pogodaka. Brazilci nisu bili zainteresirani za njega. Htio ga je angažirati Katarski nogometni savez, ali FIFA nije dopustila taj "transfer".
Sonny ANDERSON
Datum rođenja: 19. 9. 1970.
Mjesto rođenja: Goiatuba
Visina i težina: 181 cm, 74 kg
Pozicija: napadač
Klub: Al-Rayyan
Učinak u reprezentaciji: 3 - 0
Karijera:
1988-90 Vasco da Gama
1991-92 Guarani
1992/93 Servette
1993/94 Servette
1993/94 Marseille
1994-97 Monaco
1997-99 Barcelona
1999-03 Lyon
2003/04 Villarreal
2005 Al-Rayyan
Šest puta državni prvak u Europi (1994. sa Servetteom, 1997. s Monacom, 1998. i 1999. s Barcelonom, 2002. i 2003. s Lyonom); tri puta najbolji strijelac u Francuskoj (1997., 2000. i 2001.), 138 golova u francuskom prvenstvu.
BALTAZAR Morais
Datum rođenja: 17. 6. 1959.
Mjesto rođenja:
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Pozicija: napadač
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 4 - 0
Karijera:
1978 Atletico Mineiro
1979-83 Gremio
1983 Palmeiras
1984 Flamengo
1985 Botafogo
1985-88 Celta
1988-90 Atletico Madrid
1990/91 Porto
1991-93 Rennes
1993-94 Goias
1995-96 Kyoto Purple
Najbolji strijelac španjolske prve lige 1989. s 35 pogodaka te španjolske druge lige 1987. s 34 pogotka.
Paulinho CASCAVEL
Datum rođenja: 27. 11. 1959.
Mjesto rođenja: Criciuma
Visina i težina: 185 cm, 78 kg
Pozicija: centarfor
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1980-83 Criciuma
1984-85 Joinville
1985-87 Vitoria Guimaraes
1987-90 Sporting Lisabon
Najbolji strijelac portugalskog prvenstva 1987. (22 gola) i 1988. (23 gola). Do dolaska Jardela, smatran najboljim Brazilcem u Portugalu.
DECO Sousa
Datum rođenja: 27. 8. 1977.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 174 cm, 73 kg
Pozicija: vezist
Klub: Barcelona
Učinak u reprezentaciji: 32 - 2 (Portugal)
Karijera:
1997 Corinthians
1997/98 Alverca
1998/99 Salgueiros
1998-04 Porto
2004-06 Barcelona
Donio Portu dva prvenstva, Kup UEFA i Ligu prvaka u dvije uzastopne sezone. S Barcelonom otprve prvak Španjolske. Dobio portugalsko državljanstvo i igrao u finalu Europskog prvenstva.
DERLEI Fernandes da Sousa
Datum rođenja: 14. 7. 1975.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 178 cm, 77 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Dinamo Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijere:
1996 América-RJ
1997-98 Guarani
1999 Madureira
1999-02 Uniao Leiria
2002-04 Porto
2004-06 Dinamo Moscow
Strijelac u dva uzastopna pobjednička finala s Portom, 2003. protiv Celtica i 2004. protiv Monaca.
DONATO Gama Silva
Datum rođenja: 30. 12. 1962.
Mjesto rođenja: Rio de Janeiro
Visina i težina: 178 cm, 80 kg
Pozicija: zadnji vezni
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 12 - 3 (Španjolska)
Karijera:
1980-88 Vasco da Gama
1988-93 Atletico Madrid
1993-03 Deportivo
Igrao u vrlo jakoj španjolskoj ligi i nakon navršene 40. godine.
Giovane ELBER
Datum rođenja: 23. srpnja 1972.
Mjesto rođenja: Londrina
Visina i težina: 182 cm, 79 kg
Pozicija: centarfor
Klub: bez kluba
Učinak u reprezentaciji: 11 - 5
Karijera:
1991 Londrina
1991-94 Grasshoppers
1994-97 Stuttgart
1997-03 Bayern
2003-04 Lyon
2004-05 Borussia M.
Najbolji inozemni golgeter u povijesti Bundeslige sa 133 gola. Osvojio četiri naslova prvaka Njemačke i jedan Francuske.
EWERTHON Henrique
Datum rođenja: 10. 6. 1981.
Mjesto rođenja: Sao Paulo
Visina i težina: 175 cm, 65 kg
Pozicija: centarfor, krilo
Klub: Zaragoza
Učinak u reprezentaciji: 6 - 0
Karijera:
1999-01 Corinthians
2001-05 Borussia D.
2005/06 Zaragoza
Donio bundesligaški naslov Borussiji iz Dortmunda 2002. odlučujućim pogotkom protiv Werdera.
Daniel da Silva CARVALHO
Datum rođenja: 1. ožujka 1983.
Mjesto rođenja: Pelotas
Visina i težina: 180 cm, 78 kg
Pozicija: vezist
Klub: CSKA Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
2001-03 Internacional
2004-06 CSKA Moscow
Izabran za najboljeg igrača finala Kupa UEFA 2005. u kojemu je CSKA svladao Sporting s 3:1.
Mario JARDEL
Datum rođenja: 18. 9. 1973.
Mjesto rođenja: Fortaleza
Visina i težina: 188 cm, 76 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Goias
Učinak u reprezentaciji: 10 - 1
Karijera:
1990-03 Ferroviaria
1993-95 Vasco da Gama
1995-96 Gremio
1996-00 Porto
2000/01 Galatasaray
2001-03 Sporting L.
2003/04 Bolton
2003/04 Ancona
2004/05 Newell's OB
2005 Goias
Tri puta dobitnik Zlatne kopačke za najboljeg europskog golgetera (1999. s 36 golova, 2000. s 38 golova i 2002. s 42 gola).
and other almost-great Brazilians
U Europi idoli, u Brazilu - zamalo anonimci
Mnogi mladi Brazilci koji su se razmilili po inozemstvu svojom kvalitetom navode državne vlasti zemalja u kojima su se skrasili da im dodijele državljanstvo. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin.
Brazilska proizvodnja vrhunskih nogometaša ne sustaje. Zahvaljujući s jedne strane golemom rezervoaru dječaka i mladića koji se bave nogometom (Brazil ima 186 milijuna stanovnika, 17 milijuna više no 2000.), a s druge strane izvanredno ustrojenom sustavu odgoja mladih igrača, svake godine u ovoj zemlji stasaju stotine izvrsnih nogometaša, za mnoge od kojih nema mjesta u domovini, mada bi bili pojačanje za većinu svjetskih reprezentacija.
Primjerice, što bi brazilskoj reprezentaciji 1990. nedostajalo da je umjesto tandema Careca-Romario u vršku napada imala Baltazara Moraisa i Paulinha Cascavela? U Brazilu je malo tko čuo za njih dok su punili mreže po Španjolskoj i Portugalu, tako da slava ove dvojice nikad nije prešla Atlantik u smjeru njihove domovine.
U devedesetima, Brazil je Europi isporučio desetke velikih nogometaša, koji bi bili standardni prvotimci u bilo kojoj državnoj momčadi, osim brazilske. Europljani su se čudom čudili kako nema mjesta u brazilskoj momčadi za jednog Marija Jardela, koji je u sedam sezona postigao 195 (!) pogodaka samo u prvenstvima za Porto, Galatasaray i Sporting. Siroti se Jardel nadao da će s 42 ligaška gola (1,2 po utakmici!) za Sporting u sezoni 2001/02 izboriti mjesto u reprezentaciji za Mundial u Japanu i Koreji, no umjesto njega Luiz Felipe Scolari odabrao je oporavljenog Ronalda, uz Rivalda i Luizaoa i - pogodio. Ronaldo je s osam golova postao najbolji strijelac Mundiala, a obeshrabreni je Jardel posustao i - odustao od reprezentacije nakon samo 10 nastupa, većinom u prijateljskim susretima.
Još je bolji od Jardela bio Giovane Elber, najbolji golgeter među strancima u Bundesligi. Ovaj je u devet sezona na njemačkim terenima postigao 133 gola u dresu Stuttgarta i Bayerna, naosvajao se trofeja uključujući četiri Bundeslige, tri kupa i Ligu prvaka, mamio pljesak na otvorenoj sceni jednog Franza Beckenbauera, ali majicu je s državnim grbom navukao samo 11 puta. Zapravo, možda ju je navlačio i mnogo češće, u svom dvorištu, maštajući o tome da postane standardni reprezentativac.
Sonny Anderson je po svemu bio u klasi Elbera, ali je skupio samo tri nastupa u dresu Carioca. A u Europi je od polovice devedesetih pa sve do prije godinu-dvije bio pojam. U osam je sezona osvojio šest državnih naslova (tri francuska, dva španjolska i jedno švicarsko) i tri put završio kao najbolji strijelac francuske lige, no u Brazilu su na spomen Andersonova imena slijezali ramenima i pitali se, "quem?" (tko?).
Malo je bolje prošao Ewerthon Henrique, za kojega su u Brazilu "načuli" kad je u svibnju 2002. donio naslov Borussiji iz Dortmunda. Njega su izbornici "počastili" s čak šest nastupa. A da je kojim slučajem Nijemac, vjerojatno bi imao zajamčenu devetku ili jedanaesticu Klinsmannove reprezentacije. No, Nijemci imaju druge naturalizirane igrače u navali - Klosea, Kuranyija i Podolskog!
Spas se zove naturalizacija
Ailton Goncalves, nesretni Klasnićev prijatelj iz Werdera, bio je golgeter Bundeslige 2003/04 s 28 pogodaka, no nikad u životu nije pozvan u reprezentaciju. Ni 102 gola za Werder i Schalke nisu ga približila žutoj majici pa je bio pripravan prihvatiti ponudu Katara i zastupati ovu azijsku državu kao svojevrsni prethodnik Al-Draganje. Samo je FIFA-ina strogost spriječila Katar da doslovce kupi bundesligaškog asa, s obzirom da ovaj nikada nije nogom stupio na katarski teritorij.
Neki su čar igranja za reprezentaciju ipak doživjeli zahvaljujući naturalizaciji. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin. Na brazilskom primjeru uviđamo koliko je povoljno što FIFA ipak dopušta naturaliziranim nogometašima da brane boje svoje adoptivne domovine, umjesto da sjede kod kuće i proklinju sudbinu što su rođeni u najvećoj nogometnoj sili koja ima unatoč brojnosti odličnih igrača pravo samo na jednu državnu reprezentaciju.
Primjera odličnih brazilskih nogometaša koji "nisu bili proroci u domovini" ima masu. Sporting iz Lisabona ima tog Liedsona, danas 28-godišnjaka, koji je u dvije i pol sezone polučio 48 ligaških golova u dresu "Lavova". Igrao je dobro čak i u Brazilu, u Flamengu i Corinthiansu, ali kako se izboriti za mjesto u navali pored živih Ronalda, Adriana, Ronaldinha, a od nedavna i Robinha? Uistinu, za status prvotimca u žuto-zelenom dresu potrebno je biti fenomen nad fenomenima. Kako uostalom i glasi Ronaldov nadimak.
(okvir)
Veliki Brazilci koji se nisu proslavili u domovini
AILTON Goncalves
Datum rođenja: 19. 7. 1973.
Mjesto rođenja: Mogerio
Visina i težina: 177 cm, 75 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Besiktas
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1995-96 Santa Cruz
1997 Guarani
1997/98 Nuevo Leon
1998-04 Werder
2004/05 Schalke
2005/06 Besiktas
Najbolji strijelac Bundeslige 2004. s 28 pogodaka. Brazilci nisu bili zainteresirani za njega. Htio ga je angažirati Katarski nogometni savez, ali FIFA nije dopustila taj "transfer".
Sonny ANDERSON
Datum rođenja: 19. 9. 1970.
Mjesto rođenja: Goiatuba
Visina i težina: 181 cm, 74 kg
Pozicija: napadač
Klub: Al-Rayyan
Učinak u reprezentaciji: 3 - 0
Karijera:
1988-90 Vasco da Gama
1991-92 Guarani
1992/93 Servette
1993/94 Servette
1993/94 Marseille
1994-97 Monaco
1997-99 Barcelona
1999-03 Lyon
2003/04 Villarreal
2005 Al-Rayyan
Šest puta državni prvak u Europi (1994. sa Servetteom, 1997. s Monacom, 1998. i 1999. s Barcelonom, 2002. i 2003. s Lyonom); tri puta najbolji strijelac u Francuskoj (1997., 2000. i 2001.), 138 golova u francuskom prvenstvu.
BALTAZAR Morais
Datum rođenja: 17. 6. 1959.
Mjesto rođenja:
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Pozicija: napadač
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 4 - 0
Karijera:
1978 Atletico Mineiro
1979-83 Gremio
1983 Palmeiras
1984 Flamengo
1985 Botafogo
1985-88 Celta
1988-90 Atletico Madrid
1990/91 Porto
1991-93 Rennes
1993-94 Goias
1995-96 Kyoto Purple
Najbolji strijelac španjolske prve lige 1989. s 35 pogodaka te španjolske druge lige 1987. s 34 pogotka.
Paulinho CASCAVEL
Datum rođenja: 27. 11. 1959.
Mjesto rođenja: Criciuma
Visina i težina: 185 cm, 78 kg
Pozicija: centarfor
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1980-83 Criciuma
1984-85 Joinville
1985-87 Vitoria Guimaraes
1987-90 Sporting Lisabon
Najbolji strijelac portugalskog prvenstva 1987. (22 gola) i 1988. (23 gola). Do dolaska Jardela, smatran najboljim Brazilcem u Portugalu.
DECO Sousa
Datum rođenja: 27. 8. 1977.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 174 cm, 73 kg
Pozicija: vezist
Klub: Barcelona
Učinak u reprezentaciji: 32 - 2 (Portugal)
Karijera:
1997 Corinthians
1997/98 Alverca
1998/99 Salgueiros
1998-04 Porto
2004-06 Barcelona
Donio Portu dva prvenstva, Kup UEFA i Ligu prvaka u dvije uzastopne sezone. S Barcelonom otprve prvak Španjolske. Dobio portugalsko državljanstvo i igrao u finalu Europskog prvenstva.
DERLEI Fernandes da Sousa
Datum rođenja: 14. 7. 1975.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 178 cm, 77 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Dinamo Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijere:
1996 América-RJ
1997-98 Guarani
1999 Madureira
1999-02 Uniao Leiria
2002-04 Porto
2004-06 Dinamo Moscow
Strijelac u dva uzastopna pobjednička finala s Portom, 2003. protiv Celtica i 2004. protiv Monaca.
DONATO Gama Silva
Datum rođenja: 30. 12. 1962.
Mjesto rođenja: Rio de Janeiro
Visina i težina: 178 cm, 80 kg
Pozicija: zadnji vezni
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 12 - 3 (Španjolska)
Karijera:
1980-88 Vasco da Gama
1988-93 Atletico Madrid
1993-03 Deportivo
Igrao u vrlo jakoj španjolskoj ligi i nakon navršene 40. godine.
Giovane ELBER
Datum rođenja: 23. srpnja 1972.
Mjesto rođenja: Londrina
Visina i težina: 182 cm, 79 kg
Pozicija: centarfor
Klub: bez kluba
Učinak u reprezentaciji: 11 - 5
Karijera:
1991 Londrina
1991-94 Grasshoppers
1994-97 Stuttgart
1997-03 Bayern
2003-04 Lyon
2004-05 Borussia M.
Najbolji inozemni golgeter u povijesti Bundeslige sa 133 gola. Osvojio četiri naslova prvaka Njemačke i jedan Francuske.
EWERTHON Henrique
Datum rođenja: 10. 6. 1981.
Mjesto rođenja: Sao Paulo
Visina i težina: 175 cm, 65 kg
Pozicija: centarfor, krilo
Klub: Zaragoza
Učinak u reprezentaciji: 6 - 0
Karijera:
1999-01 Corinthians
2001-05 Borussia D.
2005/06 Zaragoza
Donio bundesligaški naslov Borussiji iz Dortmunda 2002. odlučujućim pogotkom protiv Werdera.
Daniel da Silva CARVALHO
Datum rođenja: 1. ožujka 1983.
Mjesto rođenja: Pelotas
Visina i težina: 180 cm, 78 kg
Pozicija: vezist
Klub: CSKA Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
2001-03 Internacional
2004-06 CSKA Moscow
Izabran za najboljeg igrača finala Kupa UEFA 2005. u kojemu je CSKA svladao Sporting s 3:1.
Mario JARDEL
Datum rođenja: 18. 9. 1973.
Mjesto rođenja: Fortaleza
Visina i težina: 188 cm, 76 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Goias
Učinak u reprezentaciji: 10 - 1
Karijera:
1990-03 Ferroviaria
1993-95 Vasco da Gama
1995-96 Gremio
1996-00 Porto
2000/01 Galatasaray
2001-03 Sporting L.
2003/04 Bolton
2003/04 Ancona
2004/05 Newell's OB
2005 Goias
Tri puta dobitnik Zlatne kopačke za najboljeg europskog golgetera (1999. s 36 golova, 2000. s 38 golova i 2002. s 42 gola).
Brazilian Almost Great Players
Elber, Jardel, Anderson, Donato...
and other almost-great Brazilians
U Europi idoli, u Brazilu - zamalo anonimci
Mnogi mladi Brazilci koji su se razmilili po inozemstvu svojom kvalitetom navode državne vlasti zemalja u kojima su se skrasili da im dodijele državljanstvo. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin.
Brazilska proizvodnja vrhunskih nogometaša ne sustaje. Zahvaljujući s jedne strane golemom rezervoaru dječaka i mladića koji se bave nogometom (Brazil ima 186 milijuna stanovnika, 17 milijuna više no 2000.), a s druge strane izvanredno ustrojenom sustavu odgoja mladih igrača, svake godine u ovoj zemlji stasaju stotine izvrsnih nogometaša, za mnoge od kojih nema mjesta u domovini, mada bi bili pojačanje za većinu svjetskih reprezentacija.
Primjerice, što bi brazilskoj reprezentaciji 1990. nedostajalo da je umjesto tandema Careca-Romario u vršku napada imala Baltazara Moraisa i Paulinha Cascavela? U Brazilu je malo tko čuo za njih dok su punili mreže po Španjolskoj i Portugalu, tako da slava ove dvojice nikad nije prešla Atlantik u smjeru njihove domovine.
U devedesetima, Brazil je Europi isporučio desetke velikih nogometaša, koji bi bili standardni prvotimci u bilo kojoj državnoj momčadi, osim brazilske. Europljani su se čudom čudili kako nema mjesta u brazilskoj momčadi za jednog Marija Jardela, koji je u sedam sezona postigao 195 (!) pogodaka samo u prvenstvima za Porto, Galatasaray i Sporting. Siroti se Jardel nadao da će s 42 ligaška gola (1,2 po utakmici!) za Sporting u sezoni 2001/02 izboriti mjesto u reprezentaciji za Mundial u Japanu i Koreji, no umjesto njega Luiz Felipe Scolari odabrao je oporavljenog Ronalda, uz Rivalda i Luizaoa i - pogodio. Ronaldo je s osam golova postao najbolji strijelac Mundiala, a obeshrabreni je Jardel posustao i - odustao od reprezentacije nakon samo 10 nastupa, većinom u prijateljskim susretima.
Još je bolji od Jardela bio Giovane Elber, najbolji golgeter među strancima u Bundesligi. Ovaj je u devet sezona na njemačkim terenima postigao 133 gola u dresu Stuttgarta i Bayerna, naosvajao se trofeja uključujući četiri Bundeslige, tri kupa i Ligu prvaka, mamio pljesak na otvorenoj sceni jednog Franza Beckenbauera, ali majicu je s državnim grbom navukao samo 11 puta. Zapravo, možda ju je navlačio i mnogo češće, u svom dvorištu, maštajući o tome da postane standardni reprezentativac.
Sonny Anderson je po svemu bio u klasi Elbera, ali je skupio samo tri nastupa u dresu Carioca. A u Europi je od polovice devedesetih pa sve do prije godinu-dvije bio pojam. U osam je sezona osvojio šest državnih naslova (tri francuska, dva španjolska i jedno švicarsko) i tri put završio kao najbolji strijelac francuske lige, no u Brazilu su na spomen Andersonova imena slijezali ramenima i pitali se, "quem?" (tko?).
Malo je bolje prošao Ewerthon Henrique, za kojega su u Brazilu "načuli" kad je u svibnju 2002. donio naslov Borussiji iz Dortmunda. Njega su izbornici "počastili" s čak šest nastupa. A da je kojim slučajem Nijemac, vjerojatno bi imao zajamčenu devetku ili jedanaesticu Klinsmannove reprezentacije. No, Nijemci imaju druge naturalizirane igrače u navali - Klosea, Kuranyija i Podolskog!
Spas se zove naturalizacija
Ailton Goncalves, nesretni Klasnićev prijatelj iz Werdera, bio je golgeter Bundeslige 2003/04 s 28 pogodaka, no nikad u životu nije pozvan u reprezentaciju. Ni 102 gola za Werder i Schalke nisu ga približila žutoj majici pa je bio pripravan prihvatiti ponudu Katara i zastupati ovu azijsku državu kao svojevrsni prethodnik Al-Draganje. Samo je FIFA-ina strogost spriječila Katar da doslovce kupi bundesligaškog asa, s obzirom da ovaj nikada nije nogom stupio na katarski teritorij.
Neki su čar igranja za reprezentaciju ipak doživjeli zahvaljujući naturalizaciji. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin. Na brazilskom primjeru uviđamo koliko je povoljno što FIFA ipak dopušta naturaliziranim nogometašima da brane boje svoje adoptivne domovine, umjesto da sjede kod kuće i proklinju sudbinu što su rođeni u najvećoj nogometnoj sili koja ima unatoč brojnosti odličnih igrača pravo samo na jednu državnu reprezentaciju.
Primjera odličnih brazilskih nogometaša koji "nisu bili proroci u domovini" ima masu. Sporting iz Lisabona ima tog Liedsona, danas 28-godišnjaka, koji je u dvije i pol sezone polučio 48 ligaških golova u dresu "Lavova". Igrao je dobro čak i u Brazilu, u Flamengu i Corinthiansu, ali kako se izboriti za mjesto u navali pored živih Ronalda, Adriana, Ronaldinha, a od nedavna i Robinha? Uistinu, za status prvotimca u žuto-zelenom dresu potrebno je biti fenomen nad fenomenima. Kako uostalom i glasi Ronaldov nadimak.
(okvir)
Veliki Brazilci koji se nisu proslavili u domovini
AILTON Goncalves
Datum rođenja: 19. 7. 1973.
Mjesto rođenja: Mogerio
Visina i težina: 177 cm, 75 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Besiktas
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1995-96 Santa Cruz
1997 Guarani
1997/98 Nuevo Leon
1998-04 Werder
2004/05 Schalke
2005/06 Besiktas
Najbolji strijelac Bundeslige 2004. s 28 pogodaka. Brazilci nisu bili zainteresirani za njega. Htio ga je angažirati Katarski nogometni savez, ali FIFA nije dopustila taj "transfer".
Sonny ANDERSON
Datum rođenja: 19. 9. 1970.
Mjesto rođenja: Goiatuba
Visina i težina: 181 cm, 74 kg
Pozicija: napadač
Klub: Al-Rayyan
Učinak u reprezentaciji: 3 - 0
Karijera:
1988-90 Vasco da Gama
1991-92 Guarani
1992/93 Servette
1993/94 Servette
1993/94 Marseille
1994-97 Monaco
1997-99 Barcelona
1999-03 Lyon
2003/04 Villarreal
2005 Al-Rayyan
Šest puta državni prvak u Europi (1994. sa Servetteom, 1997. s Monacom, 1998. i 1999. s Barcelonom, 2002. i 2003. s Lyonom); tri puta najbolji strijelac u Francuskoj (1997., 2000. i 2001.), 138 golova u francuskom prvenstvu.
BALTAZAR Morais
Datum rođenja: 17. 6. 1959.
Mjesto rođenja:
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Pozicija: napadač
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 4 - 0
Karijera:
1978 Atletico Mineiro
1979-83 Gremio
1983 Palmeiras
1984 Flamengo
1985 Botafogo
1985-88 Celta
1988-90 Atletico Madrid
1990/91 Porto
1991-93 Rennes
1993-94 Goias
1995-96 Kyoto Purple
Najbolji strijelac španjolske prve lige 1989. s 35 pogodaka te španjolske druge lige 1987. s 34 pogotka.
Paulinho CASCAVEL
Datum rođenja: 27. 11. 1959.
Mjesto rođenja: Criciuma
Visina i težina: 185 cm, 78 kg
Pozicija: centarfor
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1980-83 Criciuma
1984-85 Joinville
1985-87 Vitoria Guimaraes
1987-90 Sporting Lisabon
Najbolji strijelac portugalskog prvenstva 1987. (22 gola) i 1988. (23 gola). Do dolaska Jardela, smatran najboljim Brazilcem u Portugalu.
DECO Sousa
Datum rođenja: 27. 8. 1977.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 174 cm, 73 kg
Pozicija: vezist
Klub: Barcelona
Učinak u reprezentaciji: 32 - 2 (Portugal)
Karijera:
1997 Corinthians
1997/98 Alverca
1998/99 Salgueiros
1998-04 Porto
2004-06 Barcelona
Donio Portu dva prvenstva, Kup UEFA i Ligu prvaka u dvije uzastopne sezone. S Barcelonom otprve prvak Španjolske. Dobio portugalsko državljanstvo i igrao u finalu Europskog prvenstva.
DERLEI Fernandes da Sousa
Datum rođenja: 14. 7. 1975.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 178 cm, 77 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Dinamo Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijere:
1996 América-RJ
1997-98 Guarani
1999 Madureira
1999-02 Uniao Leiria
2002-04 Porto
2004-06 Dinamo Moscow
Strijelac u dva uzastopna pobjednička finala s Portom, 2003. protiv Celtica i 2004. protiv Monaca.
DONATO Gama Silva
Datum rođenja: 30. 12. 1962.
Mjesto rođenja: Rio de Janeiro
Visina i težina: 178 cm, 80 kg
Pozicija: zadnji vezni
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 12 - 3 (Španjolska)
Karijera:
1980-88 Vasco da Gama
1988-93 Atletico Madrid
1993-03 Deportivo
Igrao u vrlo jakoj španjolskoj ligi i nakon navršene 40. godine.
Giovane ELBER
Datum rođenja: 23. srpnja 1972.
Mjesto rođenja: Londrina
Visina i težina: 182 cm, 79 kg
Pozicija: centarfor
Klub: bez kluba
Učinak u reprezentaciji: 11 - 5
Karijera:
1991 Londrina
1991-94 Grasshoppers
1994-97 Stuttgart
1997-03 Bayern
2003-04 Lyon
2004-05 Borussia M.
Najbolji inozemni golgeter u povijesti Bundeslige sa 133 gola. Osvojio četiri naslova prvaka Njemačke i jedan Francuske.
EWERTHON Henrique
Datum rođenja: 10. 6. 1981.
Mjesto rođenja: Sao Paulo
Visina i težina: 175 cm, 65 kg
Pozicija: centarfor, krilo
Klub: Zaragoza
Učinak u reprezentaciji: 6 - 0
Karijera:
1999-01 Corinthians
2001-05 Borussia D.
2005/06 Zaragoza
Donio bundesligaški naslov Borussiji iz Dortmunda 2002. odlučujućim pogotkom protiv Werdera.
Daniel da Silva CARVALHO
Datum rođenja: 1. ožujka 1983.
Mjesto rođenja: Pelotas
Visina i težina: 180 cm, 78 kg
Pozicija: vezist
Klub: CSKA Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
2001-03 Internacional
2004-06 CSKA Moscow
Izabran za najboljeg igrača finala Kupa UEFA 2005. u kojemu je CSKA svladao Sporting s 3:1.
Mario JARDEL
Datum rođenja: 18. 9. 1973.
Mjesto rođenja: Fortaleza
Visina i težina: 188 cm, 76 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Goias
Učinak u reprezentaciji: 10 - 1
Karijera:
1990-03 Ferroviaria
1993-95 Vasco da Gama
1995-96 Gremio
1996-00 Porto
2000/01 Galatasaray
2001-03 Sporting L.
2003/04 Bolton
2003/04 Ancona
2004/05 Newell's OB
2005 Goias
Tri puta dobitnik Zlatne kopačke za najboljeg europskog golgetera (1999. s 36 golova, 2000. s 38 golova i 2002. s 42 gola).
Copyright Soccerphile/Zri Sport
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
and other almost-great Brazilians
U Europi idoli, u Brazilu - zamalo anonimci
Mnogi mladi Brazilci koji su se razmilili po inozemstvu svojom kvalitetom navode državne vlasti zemalja u kojima su se skrasili da im dodijele državljanstvo. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin.
Brazilska proizvodnja vrhunskih nogometaša ne sustaje. Zahvaljujući s jedne strane golemom rezervoaru dječaka i mladića koji se bave nogometom (Brazil ima 186 milijuna stanovnika, 17 milijuna više no 2000.), a s druge strane izvanredno ustrojenom sustavu odgoja mladih igrača, svake godine u ovoj zemlji stasaju stotine izvrsnih nogometaša, za mnoge od kojih nema mjesta u domovini, mada bi bili pojačanje za većinu svjetskih reprezentacija.
Primjerice, što bi brazilskoj reprezentaciji 1990. nedostajalo da je umjesto tandema Careca-Romario u vršku napada imala Baltazara Moraisa i Paulinha Cascavela? U Brazilu je malo tko čuo za njih dok su punili mreže po Španjolskoj i Portugalu, tako da slava ove dvojice nikad nije prešla Atlantik u smjeru njihove domovine.
U devedesetima, Brazil je Europi isporučio desetke velikih nogometaša, koji bi bili standardni prvotimci u bilo kojoj državnoj momčadi, osim brazilske. Europljani su se čudom čudili kako nema mjesta u brazilskoj momčadi za jednog Marija Jardela, koji je u sedam sezona postigao 195 (!) pogodaka samo u prvenstvima za Porto, Galatasaray i Sporting. Siroti se Jardel nadao da će s 42 ligaška gola (1,2 po utakmici!) za Sporting u sezoni 2001/02 izboriti mjesto u reprezentaciji za Mundial u Japanu i Koreji, no umjesto njega Luiz Felipe Scolari odabrao je oporavljenog Ronalda, uz Rivalda i Luizaoa i - pogodio. Ronaldo je s osam golova postao najbolji strijelac Mundiala, a obeshrabreni je Jardel posustao i - odustao od reprezentacije nakon samo 10 nastupa, većinom u prijateljskim susretima.
Još je bolji od Jardela bio Giovane Elber, najbolji golgeter među strancima u Bundesligi. Ovaj je u devet sezona na njemačkim terenima postigao 133 gola u dresu Stuttgarta i Bayerna, naosvajao se trofeja uključujući četiri Bundeslige, tri kupa i Ligu prvaka, mamio pljesak na otvorenoj sceni jednog Franza Beckenbauera, ali majicu je s državnim grbom navukao samo 11 puta. Zapravo, možda ju je navlačio i mnogo češće, u svom dvorištu, maštajući o tome da postane standardni reprezentativac.
Sonny Anderson je po svemu bio u klasi Elbera, ali je skupio samo tri nastupa u dresu Carioca. A u Europi je od polovice devedesetih pa sve do prije godinu-dvije bio pojam. U osam je sezona osvojio šest državnih naslova (tri francuska, dva španjolska i jedno švicarsko) i tri put završio kao najbolji strijelac francuske lige, no u Brazilu su na spomen Andersonova imena slijezali ramenima i pitali se, "quem?" (tko?).
Malo je bolje prošao Ewerthon Henrique, za kojega su u Brazilu "načuli" kad je u svibnju 2002. donio naslov Borussiji iz Dortmunda. Njega su izbornici "počastili" s čak šest nastupa. A da je kojim slučajem Nijemac, vjerojatno bi imao zajamčenu devetku ili jedanaesticu Klinsmannove reprezentacije. No, Nijemci imaju druge naturalizirane igrače u navali - Klosea, Kuranyija i Podolskog!
Spas se zove naturalizacija
Ailton Goncalves, nesretni Klasnićev prijatelj iz Werdera, bio je golgeter Bundeslige 2003/04 s 28 pogodaka, no nikad u životu nije pozvan u reprezentaciju. Ni 102 gola za Werder i Schalke nisu ga približila žutoj majici pa je bio pripravan prihvatiti ponudu Katara i zastupati ovu azijsku državu kao svojevrsni prethodnik Al-Draganje. Samo je FIFA-ina strogost spriječila Katar da doslovce kupi bundesligaškog asa, s obzirom da ovaj nikada nije nogom stupio na katarski teritorij.
Neki su čar igranja za reprezentaciju ipak doživjeli zahvaljujući naturalizaciji. Tako je Deco postao Portugalac, Donato Španjolac, Paulo Rink Nijemac, Eduardo Da Silva Hrvat, Dos Santos, Wagner Lopes i Rui Ramos Japanci, a Dos Santos Silva Tunižanin. Na brazilskom primjeru uviđamo koliko je povoljno što FIFA ipak dopušta naturaliziranim nogometašima da brane boje svoje adoptivne domovine, umjesto da sjede kod kuće i proklinju sudbinu što su rođeni u najvećoj nogometnoj sili koja ima unatoč brojnosti odličnih igrača pravo samo na jednu državnu reprezentaciju.
Primjera odličnih brazilskih nogometaša koji "nisu bili proroci u domovini" ima masu. Sporting iz Lisabona ima tog Liedsona, danas 28-godišnjaka, koji je u dvije i pol sezone polučio 48 ligaških golova u dresu "Lavova". Igrao je dobro čak i u Brazilu, u Flamengu i Corinthiansu, ali kako se izboriti za mjesto u navali pored živih Ronalda, Adriana, Ronaldinha, a od nedavna i Robinha? Uistinu, za status prvotimca u žuto-zelenom dresu potrebno je biti fenomen nad fenomenima. Kako uostalom i glasi Ronaldov nadimak.
(okvir)
Veliki Brazilci koji se nisu proslavili u domovini
AILTON Goncalves
Datum rođenja: 19. 7. 1973.
Mjesto rođenja: Mogerio
Visina i težina: 177 cm, 75 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Besiktas
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1995-96 Santa Cruz
1997 Guarani
1997/98 Nuevo Leon
1998-04 Werder
2004/05 Schalke
2005/06 Besiktas
Najbolji strijelac Bundeslige 2004. s 28 pogodaka. Brazilci nisu bili zainteresirani za njega. Htio ga je angažirati Katarski nogometni savez, ali FIFA nije dopustila taj "transfer".
Sonny ANDERSON
Datum rođenja: 19. 9. 1970.
Mjesto rođenja: Goiatuba
Visina i težina: 181 cm, 74 kg
Pozicija: napadač
Klub: Al-Rayyan
Učinak u reprezentaciji: 3 - 0
Karijera:
1988-90 Vasco da Gama
1991-92 Guarani
1992/93 Servette
1993/94 Servette
1993/94 Marseille
1994-97 Monaco
1997-99 Barcelona
1999-03 Lyon
2003/04 Villarreal
2005 Al-Rayyan
Šest puta državni prvak u Europi (1994. sa Servetteom, 1997. s Monacom, 1998. i 1999. s Barcelonom, 2002. i 2003. s Lyonom); tri puta najbolji strijelac u Francuskoj (1997., 2000. i 2001.), 138 golova u francuskom prvenstvu.
BALTAZAR Morais
Datum rođenja: 17. 6. 1959.
Mjesto rođenja:
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Pozicija: napadač
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 4 - 0
Karijera:
1978 Atletico Mineiro
1979-83 Gremio
1983 Palmeiras
1984 Flamengo
1985 Botafogo
1985-88 Celta
1988-90 Atletico Madrid
1990/91 Porto
1991-93 Rennes
1993-94 Goias
1995-96 Kyoto Purple
Najbolji strijelac španjolske prve lige 1989. s 35 pogodaka te španjolske druge lige 1987. s 34 pogotka.
Paulinho CASCAVEL
Datum rođenja: 27. 11. 1959.
Mjesto rođenja: Criciuma
Visina i težina: 185 cm, 78 kg
Pozicija: centarfor
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
1980-83 Criciuma
1984-85 Joinville
1985-87 Vitoria Guimaraes
1987-90 Sporting Lisabon
Najbolji strijelac portugalskog prvenstva 1987. (22 gola) i 1988. (23 gola). Do dolaska Jardela, smatran najboljim Brazilcem u Portugalu.
DECO Sousa
Datum rođenja: 27. 8. 1977.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 174 cm, 73 kg
Pozicija: vezist
Klub: Barcelona
Učinak u reprezentaciji: 32 - 2 (Portugal)
Karijera:
1997 Corinthians
1997/98 Alverca
1998/99 Salgueiros
1998-04 Porto
2004-06 Barcelona
Donio Portu dva prvenstva, Kup UEFA i Ligu prvaka u dvije uzastopne sezone. S Barcelonom otprve prvak Španjolske. Dobio portugalsko državljanstvo i igrao u finalu Europskog prvenstva.
DERLEI Fernandes da Sousa
Datum rođenja: 14. 7. 1975.
Mjesto rođenja: Sao Bernardo
Visina i težina: 178 cm, 77 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Dinamo Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijere:
1996 América-RJ
1997-98 Guarani
1999 Madureira
1999-02 Uniao Leiria
2002-04 Porto
2004-06 Dinamo Moscow
Strijelac u dva uzastopna pobjednička finala s Portom, 2003. protiv Celtica i 2004. protiv Monaca.
DONATO Gama Silva
Datum rođenja: 30. 12. 1962.
Mjesto rođenja: Rio de Janeiro
Visina i težina: 178 cm, 80 kg
Pozicija: zadnji vezni
Klub: umirovljen
Učinak u reprezentaciji: 12 - 3 (Španjolska)
Karijera:
1980-88 Vasco da Gama
1988-93 Atletico Madrid
1993-03 Deportivo
Igrao u vrlo jakoj španjolskoj ligi i nakon navršene 40. godine.
Giovane ELBER
Datum rođenja: 23. srpnja 1972.
Mjesto rođenja: Londrina
Visina i težina: 182 cm, 79 kg
Pozicija: centarfor
Klub: bez kluba
Učinak u reprezentaciji: 11 - 5
Karijera:
1991 Londrina
1991-94 Grasshoppers
1994-97 Stuttgart
1997-03 Bayern
2003-04 Lyon
2004-05 Borussia M.
Najbolji inozemni golgeter u povijesti Bundeslige sa 133 gola. Osvojio četiri naslova prvaka Njemačke i jedan Francuske.
EWERTHON Henrique
Datum rođenja: 10. 6. 1981.
Mjesto rođenja: Sao Paulo
Visina i težina: 175 cm, 65 kg
Pozicija: centarfor, krilo
Klub: Zaragoza
Učinak u reprezentaciji: 6 - 0
Karijera:
1999-01 Corinthians
2001-05 Borussia D.
2005/06 Zaragoza
Donio bundesligaški naslov Borussiji iz Dortmunda 2002. odlučujućim pogotkom protiv Werdera.
Daniel da Silva CARVALHO
Datum rođenja: 1. ožujka 1983.
Mjesto rođenja: Pelotas
Visina i težina: 180 cm, 78 kg
Pozicija: vezist
Klub: CSKA Moskva
Učinak u reprezentaciji: -
Karijera:
2001-03 Internacional
2004-06 CSKA Moscow
Izabran za najboljeg igrača finala Kupa UEFA 2005. u kojemu je CSKA svladao Sporting s 3:1.
Mario JARDEL
Datum rođenja: 18. 9. 1973.
Mjesto rođenja: Fortaleza
Visina i težina: 188 cm, 76 kg
Pozicija: centarfor
Klub: Goias
Učinak u reprezentaciji: 10 - 1
Karijera:
1990-03 Ferroviaria
1993-95 Vasco da Gama
1995-96 Gremio
1996-00 Porto
2000/01 Galatasaray
2001-03 Sporting L.
2003/04 Bolton
2003/04 Ancona
2004/05 Newell's OB
2005 Goias
Tri puta dobitnik Zlatne kopačke za najboljeg europskog golgetera (1999. s 36 golova, 2000. s 38 golova i 2002. s 42 gola).
Copyright Soccerphile/Zri Sport
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Tuesday, July 19, 2005
Sport Club Rio Grande
July 19 is a special day in the history of Brazilian football.
In July 1900 a group of young British, Germans and Portuguese conceived of the idea of a club entirely devoted to football. After several false starts, the group eventually met at the Germania Club on 19 July, which had catered for the Teutonic community and their families since the 1860s. It was on the occasion of a young German's twenty-fifth birthday that Brazil's longest-running football club came into being.
Originally from Hamburg, Johannes Minneman had migrated to Rio Grande to work in the commercial opportunities presented there. But he had not been living and working in Brazil for long and still lacked fluency in the Portuguese language. It is not surprising then, with the large number of Germans in the group, that the founding documents for Sport Club Rio Grande were written in German, using gothic characters.
The aims were modest enough. With 22 founders, the club had enough players to make up two teams. With little imagination they were called A and B respectively. For the first few months they played amongst themselves, before meeting external opposition for the first time in May the following year. On that occasion the combined forces of Sport Club would be ranged against a team of English sailors from the battleship Nymph, beating them 2-1. Two years later the club finally settled on red, green and yellow as its team colours – the same as the state flag – which it has kept to this day.
Minneman would marry and have children in Rio Grande before returning to Germany in 1906. Over time the German and English influences at the club would wane, as Rio Grande's influence as a major port declined. In 1922 Sport Club won the Independence Cup, a competition held to commemorate the hundredth anniversary of Brazil. Fourteen years later the club won the state championship – its last major success.
With the professionalisation of the sport, the period since the Second World War has been less than kind to the club. In recent years Sport Club has turned out in the state's Second Division, usually ending the season in the bottom half. In 2004 they finished last out of nine teams in their first-round group, winning one and drawing three. Their position forced them into a wooden spoon play off against the two clubs immediately above them, Uruguaiana and Rio Grandense. Honour was partly restored with a victory and a loss against both, placing them second in their group.
Given that low level of achievement, the only note of pride for the club in recent years has been its centenary, dragging them out of national obscurity and back into the public eye. In July 2000, a full page advert appeared in some of Brazil's biggest newspapers, including the Rio-based Jornal do Brasil. Its publicity was designed to highlight that it was the oldest football club in Brazil, challenging the claims of several other more famous clubs, including those of Ponte Preta, São Paulo Athletic Club, Flamengo, Vasco da Gama and the Bahian club Vitória. For good measure and to ensure it had the official seal of approval, it played its trump card by informing readers that the president would be coming to their celebrations. With that invitation confirmed and eventual agreement by the football media, Sport Club Rio Grande could at last claim the title of Vovô de futbol brasileiro – the grandfather of Brazilian football.
by Guy Burton
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News
In July 1900 a group of young British, Germans and Portuguese conceived of the idea of a club entirely devoted to football. After several false starts, the group eventually met at the Germania Club on 19 July, which had catered for the Teutonic community and their families since the 1860s. It was on the occasion of a young German's twenty-fifth birthday that Brazil's longest-running football club came into being.
Originally from Hamburg, Johannes Minneman had migrated to Rio Grande to work in the commercial opportunities presented there. But he had not been living and working in Brazil for long and still lacked fluency in the Portuguese language. It is not surprising then, with the large number of Germans in the group, that the founding documents for Sport Club Rio Grande were written in German, using gothic characters.
The aims were modest enough. With 22 founders, the club had enough players to make up two teams. With little imagination they were called A and B respectively. For the first few months they played amongst themselves, before meeting external opposition for the first time in May the following year. On that occasion the combined forces of Sport Club would be ranged against a team of English sailors from the battleship Nymph, beating them 2-1. Two years later the club finally settled on red, green and yellow as its team colours – the same as the state flag – which it has kept to this day.
Minneman would marry and have children in Rio Grande before returning to Germany in 1906. Over time the German and English influences at the club would wane, as Rio Grande's influence as a major port declined. In 1922 Sport Club won the Independence Cup, a competition held to commemorate the hundredth anniversary of Brazil. Fourteen years later the club won the state championship – its last major success.
With the professionalisation of the sport, the period since the Second World War has been less than kind to the club. In recent years Sport Club has turned out in the state's Second Division, usually ending the season in the bottom half. In 2004 they finished last out of nine teams in their first-round group, winning one and drawing three. Their position forced them into a wooden spoon play off against the two clubs immediately above them, Uruguaiana and Rio Grandense. Honour was partly restored with a victory and a loss against both, placing them second in their group.
Given that low level of achievement, the only note of pride for the club in recent years has been its centenary, dragging them out of national obscurity and back into the public eye. In July 2000, a full page advert appeared in some of Brazil's biggest newspapers, including the Rio-based Jornal do Brasil. Its publicity was designed to highlight that it was the oldest football club in Brazil, challenging the claims of several other more famous clubs, including those of Ponte Preta, São Paulo Athletic Club, Flamengo, Vasco da Gama and the Bahian club Vitória. For good measure and to ensure it had the official seal of approval, it played its trump card by informing readers that the president would be coming to their celebrations. With that invitation confirmed and eventual agreement by the football media, Sport Club Rio Grande could at last claim the title of Vovô de futbol brasileiro – the grandfather of Brazilian football.
by Guy Burton
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News
Subscribe to:
Posts (Atom)
