With the possible exception of playing Scotland in a football match, nothing in life is easy.
After only three weeks of profitable football betting, the Premiership has to make way for its less attractive sibling, the International.
Luckily, Wales v England and Scotland v Italy both appear to be no-brainers, so what we lose in entertainment value, the reward of an 11/10 double on the away teams will provide adequate compensation.
Admittedly, the bookies cleaned up in England’s last match; betting slips were thrown like confetti as Denmark put four past a hapless English defence, but don’t read too much into that display, Sven treats friendlies like Wayne Rooney treats salad.
Speaking of Mr Rooney, the bulky striker looks a great bet to open the scoring. He was the only player to emerge with credit from the Danish pasting, and should be backed at 4/1 against a leaky Welsh defence.
John Terry will miss the match through injury, meaning Jamie Carragher has the dubious honour of looking after ‘Big Bad John’ Hartson. You can back the mad Welshman to be sent off at 25/1 while an English clean sheet is available at 4/6.
In order to solve the conundrum that is Scotland v Italy, I have concluded the following; in order for the Italians to take all three points, they will have to follow the correct directions to the stadium.
FIFA’s World rankings show that Scotland are still languishing behind Guatemala, Oman, Qatar, Mali and the mighty Democratic Republic of Congo; the closest the Scottish back four will come to an Italian is if they nip off for a spaghetti dinner after the match.
If Scotland were able to nick three points off the Azzurri, there would be more drunken Scotchmen on the streets of Glasgow than you would find on an average Hogmanay, but only the most optimistic/intoxicated of the tartan army will be taking the 5/1.
The lack of Premiership action hasn’t stopped the flow of the weekend specials, these beauties are all available at Super Soccer.
“Enter the Dragon” – John Hartson to score two or more goals 12/1
“Take a leek” – Wales to have a player sent off 7/1
“A bit sheepish” – Wales not to score 4/6
“Choir boys” – No Welsh player to be booked 11/2
“Taffy, Duck” – John Hartson to score with a header 8/1
“The Fab Four” – England to score four or more goals 9/2
“The Rolling Stones” – Rooney to be booked for diving 50/1
“Born Mouth” – Rooney to be booked for dissent 7/1
“Eton” – Rooney to score two or more goals 9/2
“The Oval” – Rooney to score a hat–trick 16/1
“No Sweat” – Scotland not to score 4/5
“Head Loch” – Kenny Miller to score with a header 10/1
“Have the crack” – Scotland to score two or more goals 4/1
“Happy Ness” – Scotland to score three or more goals 14/1
“Audley Haggison” – Scotland to have a player sent off 9/1
“Have a Pizza that” – Italy to score four or more goals 6/1
“Christian, door” – Vieri to be sent off 33/1
“Aless in Wonderland” – Del Piero to score two or more goals 11/2
“Roman, Off” – Italy to have a player sent off 12/1
“Pasta Joke” – Italy not to score 11/4
Quote of the week:
“It will be great to work for, erm, with Alan Shearer.”
Michael ‘Why aye man’ Owen’s Freudian slip.
Stat, you’re a liberty:
Wales are yet to win a game or even keep a clean sheet in a qualifying group that includes Northern Ireland and Azerbaijan.
Acc of the week:
England
Italy
Switzerland
Czech Republic
Norway
The five fold pays over 20/1
Weekend Betting:
Wales v England Saturday 3rd September 15.00 Live on Sky
Wales 7/1
Draw 13/5
England 2/5
Match Special:
Defoe and Rooney both to score 9/2
Scotland v Italy Saturday 3rd September 17.30 Live on Sky
Scotland 5/1
Draw 12/5
Italy 1/2
Match Special:
Vieri to score a hat-trick 20/1
|
|---|
Wednesday, August 31, 2005
Monday, August 29, 2005
England Squad
England squad for the upcoming World Cup qualifiers away to Wales and Northern Ireland on Saturday September 3 and Wednesday September 7.
Goalkeepers
Robert Green (Norwich)
Chris Kirkland (Liverpool)
Paul Robinson (Tottenham)
Defenders
Jamie Carragher (Liverpool)
Ashley Cole (Arsenal)
Rio Ferdinand (Man Utd)
Phil Neville (Everton)
John Terry (Chelsea)
Matthew Upson (Birmingham)
Stephen Warnock (Liverpool)
Luke Young (Charlton)
Midfielders
David Beckham (Real Madrid)
Michael Carrick (Tottenham)
Joe Cole (Chelsea)
Steven Gerrard (Liverpool)
Owen Hargreaves (Bayern Munich)
Jermaine Jenas (Newcastle)
Frank Lampard (Chelsea)
Kieran Richardson (Man Utd)
Shaun Wright-Phillips (Chelsea)
Forwards
Darren Bent (Charlton)
Jermain Defoe (Tottenham)
Andrew Johnson (Crystal Palace)
Michael Owen (Real Madrid)
Wayne Rooney (Man Utd)
Goalkeepers
Robert Green (Norwich)
Chris Kirkland (Liverpool)
Paul Robinson (Tottenham)
Defenders
Jamie Carragher (Liverpool)
Ashley Cole (Arsenal)
Rio Ferdinand (Man Utd)
Phil Neville (Everton)
John Terry (Chelsea)
Matthew Upson (Birmingham)
Stephen Warnock (Liverpool)
Luke Young (Charlton)
Midfielders
David Beckham (Real Madrid)
Michael Carrick (Tottenham)
Joe Cole (Chelsea)
Steven Gerrard (Liverpool)
Owen Hargreaves (Bayern Munich)
Jermaine Jenas (Newcastle)
Frank Lampard (Chelsea)
Kieran Richardson (Man Utd)
Shaun Wright-Phillips (Chelsea)
Forwards
Darren Bent (Charlton)
Jermain Defoe (Tottenham)
Andrew Johnson (Crystal Palace)
Michael Owen (Real Madrid)
Wayne Rooney (Man Utd)
Thursday, August 25, 2005
Easy money, follow the Psycho path
Betting on football is a lot like living with a woman, there are always an incredible amount of rules you have to follow to make the experience pleasurable.
Rule no 1 in football betting is also rule no 1 in female cohabitation; avoid the Psycho.
Manchester City have always been a team to steer clear from on the weekly accumulator, occasionally magnificent, sometimes woeful but consistently inconsistent. Amazingly, Stuart Pearce has steered his team to an 11 match unbeaten run, and Man City at 8/13 are the weekend’s best bet. It’s Psycho logical.
The game of the week will be played at White Hart Lane, where Tottenham and Chelsea meet in a top of the table encounter. The Champions looked very impressive in midweek, and would appear to be an excellent investment at even money. Spurs have definite ability in their team, but I would advise the following; don’t get mad, get evens.
Here’s a stat that even a pre-therapy Joey Barton would find difficult to argue with, the last five matches between Middlesbrough and Charlton at the Riverside have ended in a draw. Boro won well in midweek, but Charlton’s unique policy of starting the season well before collapsing like Wayne Rooney’s deck-chair makes the draw a cracking bet at 12/5.
Alan Shearer’s personal plea to the referee not to send off Paul Konchesky has been hailed as an act of great sportsmanship, but I noticed his plea began after the West Ham man was on his way to the shower. Big Al goes up against old foe Roy Keane on Super Sunday, and Man U at 4/5 are the pick. The Reds have scored goals for fun at St James’ Park in recent years; they’ve netted an impressive eighteen goals in their last six visits. It could be another goal-fest, as well as a ‘Battle Roy Al’.
Robbie Savage will return to Villa Park for the first time since an eye-gouging incident involving Olof Mellberg. Now i’m no hippy, but if there is anything to the theory of karma, then Savage is a cracking bet at 16/1 to finally receive a sending off in a league match. Super Soccer make the hairy Welshman the favourite in a series of red card specials.
“Back to the caravan” – Robbie Savage to be sent off 16/1
“Duncan disorderly” – Ferguson to be sent off 20/1
“Over Keane” – Roy Keane to be sent off 20/1
“Dirty Vid” – Mark Viduka to be sent off 20/1
“Jerm warfare” – Pennant to be sent off 20/1
“Mak the knife” – Claude Makelele to be sent off 20/1
“Go, the whole hog” – Wayne Rooney to be sent off 20/1
“Walk like an Egyptian” – Mido to be sent off 25/1
“Red ‘Ed” – Edgar Davids to be sent off 25/1
“Barton, think” – Joey Barton to be sent off 25/1
“Miss the Boat” – George Boateng to be sent off 33/1
“Eidur down” – Gudjohnsen to be sent off 33/1
“Hard dazed Knight” – Zat Knight to be sent off 33/1
“Dirty Den” – Bergkamp to be sent off 33/1
“Raging Bull” – Jimmy Bullard to be sent off 40/1
“Dyer–bolical” – Kieran Dyer to be sent off 40/1
“Frank Butcher” – Lampard to be sent off 40/1
Quote of the week:
“What I had for my breakfast three weeks ago has no bearing on what I do today.”
Mick McCarthy shows a philosophical side.
Stat, you’re a liberty:
Charlton will not be relegated this season; no team has ever won their opening two games and gone on to be relegated from the Premiership.
Acc of the week:
Fulham
Man City
Chelsea
Wigan
Man Utd
The five fold pays over 30/1
Weekend Betting:
West Brom v Birmingham Saturday 27th August 12.15 Live on Premiership Plus
West Brom 11/8
Draw 11/5
Birmingham 13/8
Get on: West Brom
Both teams were mullered in midweek, and the Albion are the more likely team to bounce back. It’s 10 matches on the road without a win for the Blues, plus they’ve never won at the Hawthorns in the Premiership. West Brom have it, in the Bagg.
Match Special:
West Brom to win 2-0 10/1
Aston Villa v Blackburn Saturday 27th August 15.00
Aston Villa 10/11
Draw 9/4
Blackburn 5/2
Get on: Draw
Blackburn have an excellent record at Villa Park, they’ve took maximum points on 6 of their last 11 visits, and can be confident of taking another point. There’s an interesting side issue here, it’s the Villans against the Villains, Olof Mellberg meets Robbie Savage; a true booking feast.
Match Special:
Milan Baros to score the first goal 5/1
Fulham v Everton Saturday 27th August 15.00
Fulham 13/8
Draw 11/5
Everton 11/8
Get on: Fulham
Sorry Everton fans, all the omens point to a defeat at the Cottage. Your record in London is awful, and every time you’ve played Fulham in the Premiership, the home team have won the match. On the brighter side though, Liverpool are in the Champions League, even though they finished below you in the table, that’ll cheer you up.
Match Special:
Fulham to win 1-0 7/1
Man City v Portsmouth Saturday 27th August 15.00
Man City 8/13
Draw 13/5
Portsmouth 7/2
Get on: Man City
Pompey are in real trouble. They struggled to earn a point at home to ten men in midweek, and they haven’t won a match in Manchester since 1963. As long as David James has managed to ‘prepare properly’ then City are nap of the week material.
Match Special:
Man City to score four or more goals 13/2
Tottenham v Chelsea Saturday 27th August 15.00
Tottenham 9/4
Draw 9/4
Chelsea Evs
Get on: Chelsea
Chelsea are undefeated in the Premiership against their ‘title rivals’, and look to be an even money steal at White Hart Lane. It’s 13 wins from 15 games away from home for Jose’s men, the Evens looks bigger than Wayne Rooney’s Sunday dinner.
Match Special:
Lampard to score two or more goals 10/1
West Ham v Bolton Saturday 27th August 15.00
West Ham 5/4
Draw 12/5
Bolton 13/8
Get on: Draw
The Hammers kit-man has emailed me to say that ‘Rio-Cocoa and Toddy Shearingham have looked sharp in training’. Bolton are unbeaten in three on the road, score draw.
Match Special:
Reo-Coker to score at any time 4/1
Wigan v Sunderland Saturday 27th August 15.00
Wigan Evs
Draw 9/4
Sunderland 9/4
Get on: Wigan
24 top flight matches without a win, they’re about to make it a pony.
Match Special:
Wigan to score in both halves 9/4
Middlesbrough v Charlton Sunday 28th August 13.30 Live on Sky
Middlesbrough 5/6
Draw 12/5
Charlton 13/5
Get on: Draw
Mark Viduka and Darren Bent have both started the season superbly and can add to their tally in a score-draw. Who’s the value bet for the first goalscorer? Get Bent.
Match Special:
Darren Bent to score the first goal 7/1
Newcastle v Man Utd Sunday 28th August 16.00 Live on Sky
Newcastle 11/4
Draw 12/5
Man Utd 4/5
Get on: Man Utd
Eight of the last nine matches have produced three or more goals. There could be four in this one, all to the Manchester franchise.
Match Special:
Man Utd to win 4-0 33/1
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football Betting
Rule no 1 in football betting is also rule no 1 in female cohabitation; avoid the Psycho.
Manchester City have always been a team to steer clear from on the weekly accumulator, occasionally magnificent, sometimes woeful but consistently inconsistent. Amazingly, Stuart Pearce has steered his team to an 11 match unbeaten run, and Man City at 8/13 are the weekend’s best bet. It’s Psycho logical.
The game of the week will be played at White Hart Lane, where Tottenham and Chelsea meet in a top of the table encounter. The Champions looked very impressive in midweek, and would appear to be an excellent investment at even money. Spurs have definite ability in their team, but I would advise the following; don’t get mad, get evens.
Here’s a stat that even a pre-therapy Joey Barton would find difficult to argue with, the last five matches between Middlesbrough and Charlton at the Riverside have ended in a draw. Boro won well in midweek, but Charlton’s unique policy of starting the season well before collapsing like Wayne Rooney’s deck-chair makes the draw a cracking bet at 12/5.
Alan Shearer’s personal plea to the referee not to send off Paul Konchesky has been hailed as an act of great sportsmanship, but I noticed his plea began after the West Ham man was on his way to the shower. Big Al goes up against old foe Roy Keane on Super Sunday, and Man U at 4/5 are the pick. The Reds have scored goals for fun at St James’ Park in recent years; they’ve netted an impressive eighteen goals in their last six visits. It could be another goal-fest, as well as a ‘Battle Roy Al’.
Robbie Savage will return to Villa Park for the first time since an eye-gouging incident involving Olof Mellberg. Now i’m no hippy, but if there is anything to the theory of karma, then Savage is a cracking bet at 16/1 to finally receive a sending off in a league match. Super Soccer make the hairy Welshman the favourite in a series of red card specials.
“Back to the caravan” – Robbie Savage to be sent off 16/1
“Duncan disorderly” – Ferguson to be sent off 20/1
“Over Keane” – Roy Keane to be sent off 20/1
“Dirty Vid” – Mark Viduka to be sent off 20/1
“Jerm warfare” – Pennant to be sent off 20/1
“Mak the knife” – Claude Makelele to be sent off 20/1
“Go, the whole hog” – Wayne Rooney to be sent off 20/1
“Walk like an Egyptian” – Mido to be sent off 25/1
“Red ‘Ed” – Edgar Davids to be sent off 25/1
“Barton, think” – Joey Barton to be sent off 25/1
“Miss the Boat” – George Boateng to be sent off 33/1
“Eidur down” – Gudjohnsen to be sent off 33/1
“Hard dazed Knight” – Zat Knight to be sent off 33/1
“Dirty Den” – Bergkamp to be sent off 33/1
“Raging Bull” – Jimmy Bullard to be sent off 40/1
“Dyer–bolical” – Kieran Dyer to be sent off 40/1
“Frank Butcher” – Lampard to be sent off 40/1
Quote of the week:
“What I had for my breakfast three weeks ago has no bearing on what I do today.”
Mick McCarthy shows a philosophical side.
Stat, you’re a liberty:
Charlton will not be relegated this season; no team has ever won their opening two games and gone on to be relegated from the Premiership.
Acc of the week:
Fulham
Man City
Chelsea
Wigan
Man Utd
The five fold pays over 30/1
Weekend Betting:
West Brom v Birmingham Saturday 27th August 12.15 Live on Premiership Plus
West Brom 11/8
Draw 11/5
Birmingham 13/8
Get on: West Brom
Both teams were mullered in midweek, and the Albion are the more likely team to bounce back. It’s 10 matches on the road without a win for the Blues, plus they’ve never won at the Hawthorns in the Premiership. West Brom have it, in the Bagg.
Match Special:
West Brom to win 2-0 10/1
Aston Villa v Blackburn Saturday 27th August 15.00
Aston Villa 10/11
Draw 9/4
Blackburn 5/2
Get on: Draw
Blackburn have an excellent record at Villa Park, they’ve took maximum points on 6 of their last 11 visits, and can be confident of taking another point. There’s an interesting side issue here, it’s the Villans against the Villains, Olof Mellberg meets Robbie Savage; a true booking feast.
Match Special:
Milan Baros to score the first goal 5/1
Fulham v Everton Saturday 27th August 15.00
Fulham 13/8
Draw 11/5
Everton 11/8
Get on: Fulham
Sorry Everton fans, all the omens point to a defeat at the Cottage. Your record in London is awful, and every time you’ve played Fulham in the Premiership, the home team have won the match. On the brighter side though, Liverpool are in the Champions League, even though they finished below you in the table, that’ll cheer you up.
Match Special:
Fulham to win 1-0 7/1
Man City v Portsmouth Saturday 27th August 15.00
Man City 8/13
Draw 13/5
Portsmouth 7/2
Get on: Man City
Pompey are in real trouble. They struggled to earn a point at home to ten men in midweek, and they haven’t won a match in Manchester since 1963. As long as David James has managed to ‘prepare properly’ then City are nap of the week material.
Match Special:
Man City to score four or more goals 13/2
Tottenham v Chelsea Saturday 27th August 15.00
Tottenham 9/4
Draw 9/4
Chelsea Evs
Get on: Chelsea
Chelsea are undefeated in the Premiership against their ‘title rivals’, and look to be an even money steal at White Hart Lane. It’s 13 wins from 15 games away from home for Jose’s men, the Evens looks bigger than Wayne Rooney’s Sunday dinner.
Match Special:
Lampard to score two or more goals 10/1
West Ham v Bolton Saturday 27th August 15.00
West Ham 5/4
Draw 12/5
Bolton 13/8
Get on: Draw
The Hammers kit-man has emailed me to say that ‘Rio-Cocoa and Toddy Shearingham have looked sharp in training’. Bolton are unbeaten in three on the road, score draw.
Match Special:
Reo-Coker to score at any time 4/1
Wigan v Sunderland Saturday 27th August 15.00
Wigan Evs
Draw 9/4
Sunderland 9/4
Get on: Wigan
24 top flight matches without a win, they’re about to make it a pony.
Match Special:
Wigan to score in both halves 9/4
Middlesbrough v Charlton Sunday 28th August 13.30 Live on Sky
Middlesbrough 5/6
Draw 12/5
Charlton 13/5
Get on: Draw
Mark Viduka and Darren Bent have both started the season superbly and can add to their tally in a score-draw. Who’s the value bet for the first goalscorer? Get Bent.
Match Special:
Darren Bent to score the first goal 7/1
Newcastle v Man Utd Sunday 28th August 16.00 Live on Sky
Newcastle 11/4
Draw 12/5
Man Utd 4/5
Get on: Man Utd
Eight of the last nine matches have produced three or more goals. There could be four in this one, all to the Manchester franchise.
Match Special:
Man Utd to win 4-0 33/1
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football Betting
South Korea Looking For New Coach
It is not often that a coach leaves his post just 80 days after leading a team to the World Cup but that is what former South Korean coach Jo Bonfrere did this week – although he would have been fired the day after.
Even after the 2002 World Cup semi-finalists made sure they had a crack at the 2006 version, the dour Dutchman wasn’t as popular as he might have been –partly due to patchy performances but also because of his perceived lack of passion and personality.
Finishing bottom of the East Asian championships meant that the knives, always near to hand in the top drawer, were shined and sharpened. The defeat of a near full-strength Korean team to an inexperienced Saudi Arabian line-up was the last straw. The media had a field day and the country’s legion of netizens were flexing their fingers behind their keyboards.
The KFA called an emergency meeting for August 23, a meeting which increasingly looked like marking the end of the Dutchman’s 14 month tenure. On August 22, Bonfrere offered his resignation, a decision which the committee gratefully accepted.
Leaving the questions of whether the former coach of Nigeria was ‘got to’ by the KFA or whether the KFA is made up of a bunch of bumbling buffoons aside – the main question is: Did he deserve to lose his job?
On the face of it no; he had reached the World Cup and as he said, after a year in the job had got to know the players and was starting the process of preparing the team for the World Cup. In such a situation, results slip down the list of priorities below trying new players, formations and tactics. If Hiddink had been fired halfway through his preparation for the World Cup (which included worse results than Bonfrere’s) then 2002 could well have been a different story.
Because of those achievement three years ago, Bonfrere lamented the fact that, expectations are high, the media and public focus on results, comparisons are always being made with the past and he didn’t have enough training time.
Such comments are not unreasonable but could have come from the mouths of most international coaches around the world. Bonfrere can feel aggrieved at his dismissal as he reached the World Cup, but with the vagaries of the Asian qualifying system it was not a tall order.
Performances were the problem; there weren’t enough good ones. South Korea’s problem at the beginning of his 432 day spell was the fact that the strikers missed a multitude of chances but in the East Asian Cup, those chances dried up, a much more serious problem. This is especially true with a defence that has improved but all too often concedes a soft goal after having little to do for the other 89 minutes.
The 59 year-old’s post match press conferences started to follow a similar vein. The team’s luck would be lamented as would the other team’s onus on defence after getting a lucky goal. When coaches start to talk about luck, game after game, it is a sign that all is not well.
Bonfrere’s big mistake was not to talk to the media. His reluctance to do so led to a lack of support for him when things started to go wrong. As results worsened, his obvious dislike for press conferences continued and he became more defensive and snappy.
His answers were not the only thing becoming snappy as his dress sense improvingIt is interesting that in his last two games in charge, Bonfrere swapped his benchwear of a KFA t-shirt for a smart Hiddink-esque suit, even in temperatures of over 30 degrees Celsius.
The temperatures off the pitch became hotter but Bonfrere simply had no supporters to protect him; it was easier for a weak-willed KFA to decide to dismiss him than to continue his employment.
Now they have to find someone else – and quick.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football K-League
Even after the 2002 World Cup semi-finalists made sure they had a crack at the 2006 version, the dour Dutchman wasn’t as popular as he might have been –partly due to patchy performances but also because of his perceived lack of passion and personality.
Finishing bottom of the East Asian championships meant that the knives, always near to hand in the top drawer, were shined and sharpened. The defeat of a near full-strength Korean team to an inexperienced Saudi Arabian line-up was the last straw. The media had a field day and the country’s legion of netizens were flexing their fingers behind their keyboards.
The KFA called an emergency meeting for August 23, a meeting which increasingly looked like marking the end of the Dutchman’s 14 month tenure. On August 22, Bonfrere offered his resignation, a decision which the committee gratefully accepted.
Leaving the questions of whether the former coach of Nigeria was ‘got to’ by the KFA or whether the KFA is made up of a bunch of bumbling buffoons aside – the main question is: Did he deserve to lose his job?
On the face of it no; he had reached the World Cup and as he said, after a year in the job had got to know the players and was starting the process of preparing the team for the World Cup. In such a situation, results slip down the list of priorities below trying new players, formations and tactics. If Hiddink had been fired halfway through his preparation for the World Cup (which included worse results than Bonfrere’s) then 2002 could well have been a different story.
Because of those achievement three years ago, Bonfrere lamented the fact that, expectations are high, the media and public focus on results, comparisons are always being made with the past and he didn’t have enough training time.
Such comments are not unreasonable but could have come from the mouths of most international coaches around the world. Bonfrere can feel aggrieved at his dismissal as he reached the World Cup, but with the vagaries of the Asian qualifying system it was not a tall order.
Performances were the problem; there weren’t enough good ones. South Korea’s problem at the beginning of his 432 day spell was the fact that the strikers missed a multitude of chances but in the East Asian Cup, those chances dried up, a much more serious problem. This is especially true with a defence that has improved but all too often concedes a soft goal after having little to do for the other 89 minutes.
The 59 year-old’s post match press conferences started to follow a similar vein. The team’s luck would be lamented as would the other team’s onus on defence after getting a lucky goal. When coaches start to talk about luck, game after game, it is a sign that all is not well.
Bonfrere’s big mistake was not to talk to the media. His reluctance to do so led to a lack of support for him when things started to go wrong. As results worsened, his obvious dislike for press conferences continued and he became more defensive and snappy.
His answers were not the only thing becoming snappy as his dress sense improvingIt is interesting that in his last two games in charge, Bonfrere swapped his benchwear of a KFA t-shirt for a smart Hiddink-esque suit, even in temperatures of over 30 degrees Celsius.
The temperatures off the pitch became hotter but Bonfrere simply had no supporters to protect him; it was easier for a weak-willed KFA to decide to dismiss him than to continue his employment.
Now they have to find someone else – and quick.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football K-League
Tuesday, August 23, 2005
Eto'o
Player Focus
Samuel Eto'o - Golgeter i pjevač
Brz, snažan i direktan, Samuel Eto'o može se pohvaliti značajnim iskustvom, unatoč mladosti. Star je samo 24 godine, a čini se da je već "cijelu vječnost" na nogometnoj sceni. Kao najmlađi član kamerunske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., pojavio se kao zamjena u dvoboju protiv Italije. Ubrzo je zaslužio stalno mjesto u reprezentaciji te je osvojio Afrička prvenstva 2000. i 2002. i Olimpijsko zlato 2000. Na Svjetskom prvenstvu 2002. odigrao je sve tri utakmice za Kamerun i postigao pobjednički pogotak protiv Saudijske Arabije. Dvije zadnje godine proglašen je najboljim igračem Afrike, a sezonu 2004/05 trijumfalno je završio kao najbolji strijelac prvaka Barcelone.
Opisan kao "novi Roger Milla", mladi je Kamerunac u par godina preuzeo plašt svog slavnog i 29 godina starijeg prethodnika, proglašenog najboljim kamerunskim nogometašem u povijesti.
Rođen u glavnom kamerunskom gradu Douali 10. ožujka 1981., Eto'o je formiran u drugoligaškoj UCB-u iz Douale. Imao je samo 16 godina kad je svojim golovima progurao momčad do četvrtfinala državnog kupa.
Trenirao je i u nogometnoj akademiji Kadji te je upao u oči španjolskim skautima kad je nastupio na juniorskom turniru u Europi.
Menadžeri su ga ponudili Realu, koji ga je spremno prihvatio te koristio u mladoj i B-momčadi prije no što ga je 1997. posudio drugoligaškom Leganesu. Kad se vratio s jednogodišnje posudbe, promoviran je u prvu momčad Reala, ali je idućih mjeseci opet poslan na posudbu, prvo u Espanyol pa u Mallorcu. Dok ga u Espanyolu nitko živ nije ni najmanje zarezivao, u Mallorci je svečano gurnut u prvu postavu i odmah oduševio. U 13 je nastupa u proljeće 2000. postigao šest pogodaka i postao mala senzacija španjolskog prvenstva.
Kad ga je posudio Mallorci, Real je lukavo zadržao 50% udjela u vlasništvu nad njegovim ugovorom, no Eto'o je unatoč odličnom učinku iz sezone u sezonu uzalud čekao da ga matični klub pozove natrag na Santiago Bernabeu.
Čak ni nakon sezone 2002/03, koju je zaokružio na veličanstven način s dva pogotka u finalu Kraljevog kupa protiv Huelve, nije dobio zeleno svjetlo za povratak u Real, međutim njome si je otvorio vrata budućeg transfera na još bolje radno mjesto.
Okolnosti pod kojima je Eto'o uopće nastupio u finalu Kraljevog kupa bile su izvanredne. Dva je dana prije finala igrao u polufinalu Kupa konfederacija u Parizu, zatim je doletio u Elche na dvoboj protiv Huelve, da bi poslije slavlja opet letio u Pariz na finale Kupa konfederacija protiv Brazila.
Pandiani je te večeri na stadionu Martinez Valero doveo Mallorcu u vodstvo, a Eto'o je dovršio posao s dva briljantna protunapada u zadnjih petnaest minuta. Zamijenjen je u 88. minuti i zaradio zaglušujući pljesak kad je pokazao prema nebu, u sjećanje na suigrača Marca-Viviena Foea, koji se srušio i preminuo nakon
polufinala Kupa konfederacija protiv Kolumbije.
Tko čeka Real, ne dočeka
Iduća je godina za Eto'oa bila prijelomna, jer je Mallorca jednostavno postala pretijesna za njega. Postigao je hat-trick protiv APOEL-a u Kupu UEFA, gdje su otočani dogurali do četvrte runde, te je sa 17 pogodaka
podebljao svoj konto na Stadionu Son Moix na 54 pogotka u 133 utakmice tijekom četiri i pol sezone.
Posljednja je sezona bila donekle mučna za Eto'oa i njegove poslodavce, jer je on u više navrata podsjećao da smatra kako je prerastao sredinu u kojoj igra.
Pred Novu godinu 2004. prekršio je nalog te se uputio u Afriku radi nastupa za reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama. Kad je izostao s nekoliko treninga, Mallorca se obratila FIFA-i i tražila njenu intervenciju.
- "Eto'ou nismo dali dozvolu za nastup na predolimpijskom turniru, jer su njegovi termini izvan službenog FIFA-inog kalendara. Stoga smatramo da je do ove krize došlo krivnjom Kamerunskog nogometnog saveza. - tumačio je klub.
Eto'o se pod pritiskom vratio, ali je bilo jasno da će konac sezone donijeti razlaz između njega i Mallorce.
U Kameruncu je tinjala nada da će se napokon naći u "galaktičkom" sastavu Real Madrida, no uslijedilo je novo razočaranje kad je Realova uprava oklijevala pratiti nadmetanje s Barcelonom.
Eto'ovi su menadžeri naslutili da bi Real htio otkupiti svoj dio ugovora od Mallorce samo da ga potom posudi trećem klubu, što je Afrikanca užasavalo.
- "Ako bi Real tako postupio, mi bismo znali kako odgovoriti na taj potez." - zaprijetili su Eto'ovi zastupnici, aludirajući na moguću tužbu sudu protiv Reala zbog "onemogućavanja igračkog napredovanja".
Barcin je predsjednik Joan Laporta tako zapeo za Eto'oa, da je povećavao ponudu Mallorci iz tjedna u tjedan, a kad je cijena dosegla 24 milijuna eura, Realov je gazda Florentino Perez konačno odustao i okrenuo se Michaelu Owenu. Budući da je Barca već bila postigla dogovor i s Mallorcom i s Eto'om, čekalo se samo hoće li Real izjednačiti konačnu ponudu, u kojem bi slučaju Kamerunac pripao njemu. Real je dobio sedam dana da i sam ponudi 24 milijuna eura, po isteku roka koji je postavila Mallorca, madridski je klub ostao nijem i Barca je dobila pojačanje kojemu su se Laporta i Rijkaard nadali.
Barcelona, moj dom!
Eto'o je u danima prije transfera objavio na sve strane svijeta da mu je drago što će se preseliti na Nou Camp, no njegovi bliski znanci ipak su bili uvjereni da se osjeća poniženim zbog Realovog upornog oklijevanja da mu dade priliku.
- "Imamo Ronalda, Raula i Owena te nam Eto'o nije nužan, a osim toga naša je kvota izvaneuropskih igrača već popunjena Ronaldom, Robertom Carlosom i Walterom Samuelom." - branio se Real, mada će se uskoro vidjeti da se samo - tješio.
Eto'o je u Rijkaardovoj shemi dobio mjesto u napadačkom tandemu s Henrikom Larssonom, no kad je Larsson potkraj studenog polomio koljeno, Barcin napadački potencijal nije opao ni za dlaku! Uz Kamerunca kao jedinog isturenog igrača, nešto su veće ofanzivne obaveze dobili ofanzivni vezni Ronaldinho i Giuly i napad je crveno-plavih nastavio djelovati kao satni mehanizam.
Afrička je "devetka" izvanrednim motoričkim sposobnostima najčešće bivala za pola koraka brža od protivničke obrane, te je u Barcin neumoljivi juriš prema naslovu prvaka ugradila fantastičnih 25 pogodaka.
Eto'ou nisu odoljeli ni europski vratari. Tko može zaboraviti kako je na stotinku sekunde tempirao ulet kroz inače neslomljivu Chelseajevu obranu da pospremi oštar centaršut Maxija Lopeza u mrežu Petra Čecha?
Nema sumnje, Barca je dobila fantastičnog centarfora za niz godina.
"Madridski pederi..."
Kad je Barca prethodni puta osvojila prvenstvo, 1998/99, Samuel Eto'o bio je jedan od Realovih juniora, koji se nadao ponekom ulasku u igru s klupe za pričuvne igrače. Šest godina kasnije, Eto'o je bio glavni junak Barcine proslave naslova nakon neriješenog u Valenciji protiv Levantea.
Pred masom navijača na Nou Campu i brojnim televizijskim kamerama i mikrofonima, Afrikanac je ugodnim baritonom skandirao "Madrid, cabrón, saluda al campeón", što u prijevodu glasi otprilike "Madridski pederi, pozdravite prvake".
Svi su se u Barceloni tako dobro zabavljali, a nitko bolje od Eto'oa, barem dok idućeg dana mediji nisu osvanuli s ne baš laskavim komentarima na račun njegovog uvredljivog slogana. U Kataloniji su ga razumjeli: radilo se o reakciji igrača uvrijeđenog što njegov talent nisu prepoznali na Santiago Bernabeuu.
Ostatak je Španjolske bio manje oduševljen, dok su u Madridu zahtijevali ispriku.
Šokiran gužvom koju je izazvao, Kamerunac je dan kasnije sazvao tiskovnu konferenciju i iskreno se ispričao zbog "pjesmice".
- "Tisuću puta molim da mi oproste svi koji su se osjetili uvrijeđenim mojim istupom. Žao mi je što sam izvikivao parole, koje su mogle uvrijediti pripadnike kluba koji me je i doveo u Europu, kao i brojne Realove navijače. Bilo je to kao da pljujem u zdjelu iz koje jedem. Jest, vikao sam 'ono', ali to ne odražava moj stvarni osjećaj prema Realu. Bili su to samo trenuci euforije." - rekao je Eto'o, priznavši da je jutro poslije incidenta razgovarao s nekim osobama iz Reala - moguće s bivšim suigračima - koji su mu očito savjetovali da se javno ispriča.
- "Najbolje je ne reći ništa o riječima koje je prilikom proslave izgovorio Samuel Eto'o." - kazao je Emilio Butragueno, Realov potpredsjednik. - "Tiskovna konferencija koju je sazvao bio je dobar gest s njegove strane, a mi prihvaćamo njegove isprike."
- "Ne poznajem razloge Eto'ovog vrijeđanja. Mora da je zbog nečega uvrijeđen, ali ne treba zbog toga dizati prašinu. Svi mi koji smo slavili titule počinili smo poneku ludost i rekli poneku riječ previše. Glavno je da se on ispričao u roku od 24 sata." - bio je pomirljiv i Realov kapetan Raul Gonzalez.
Disciplinski je odbor Nogometnog saveza ipak kaznio Eto'oa s 12.000 eura globe, zbog čega je Barcelona najavila žalbu, smatrajući da je izvikivanje "pučkih stihova" prebanalan grijeh da bi trebao biti ikako kažnjen.
Reprezentacija: dvostruki prvak Afrike
Kamerun se vrlo rano okoristio uslugama novog talenta pa je Eto'o u "Nepokorivim lavovima" debitirao s tek navršenih 17 godina u prijateljskoj utakmici protiv Costa Rice. Zabilježio je i kratak nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, u drugom poluvremenu susreta protiv Italije u Montpellieru, koji su Talijani dobili s 3:0.
Sa 17 godina i tri mjeseca, bio je najmlađi sudionik tog Mundiala, a kad je turnir završio, postao je standardni reprezentativac, stvorivši s Patrickom Mbomom znamenit napadački tandem, dovoljan za naslove afričkog prvaka 2000. i 2002.
Bivši kamerunski izbornik, Pierre Lechantre, rekao je da Eto'o ima izgleda postati jednako dobar, ako ne i bolji od legendarnog Mille, koji je postigao četiri gola na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji s 38 godina, te još jedan četiri godine kasnije u Sjedinjenim državama.
"Ima sve prave kvalitete za centarfora - nos za gol, odličan i 'tijesan' dribling, hladnu glavu pred vratima i borbeni duh u kaznenom prostoru."
Nagrade: već u rangu Weaha i Abedija Pelea!
Eto'o je u prosincu 2004. postao tek četvrti afrički nogometaš koji je dva puta zaredom osvojio naslov najboljeg afričkog igrača. Prije njega, to su uspjeli samo Abedi Pele iz Gane, George Weah iz Liberije i El Hadji Diouf iz Senegala.
Afrička nogometna konfederacija (CAF) proglasila je Eto'oa dobitnikom Zlatne lopte sa 116 glasova, ispred Didiera Drogbe iz Obale bjelokosti s 90 i Nigerijca Jay-Jay Okoche sa 63 glasa.
Eto'o međutim nije bio prisutan na svečanosti u južnoafričkom Durbanu, jer je nastupao na humanitarnoj utakmici za žrtve azijskog tsunamija na "svom" Nou Campu, kojom je prilikom postigao dva "humana" pogotka.
Prisutnima se ukazao putem video linka. - "Ovo je trenutak ponosa za mene i za moje 'Nepokorive lavove'", objavio je dvostruki pobjednik na vrhuncu slave.
(Ozren Podnar)
Osobna karta
Samuel Eto'o
Datum rođenja: 10. ožujka 1981.
Mjesto rođenja: Nkon
Visina i težina: 179 cm, 75 kg
Pozicija: srednji napadač
Broj dresa: 9
Klupska karijera (nastupi - golovi)
1997/98 Leganes 28 - 3
1998/99 Real Madrid 1 - 0
1999/00 Real Madrid 2 - 0
Mallorca 13 - 6
2000/01 Mallorca 28 -11
2001/02 Mallorca 30 - 6
2002/03 Mallorca 30 - 14
2003/04 Mallorca 32 - 17
2004/05 Barcelona 35 - 25
Reprezentacija
2000-05 Kamerun 52 - 14
Uspjesi:
Španjolski kup 2003.
Španjolsko prvenstvo 2005.
Španjolski superkup 2005.
Afričko prvenstvo 2000. i 2002.
Olimpijske igre 2000.
Afrički igrač godine 2003. i 2004.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football
Samuel Eto'o - Golgeter i pjevač
Brz, snažan i direktan, Samuel Eto'o može se pohvaliti značajnim iskustvom, unatoč mladosti. Star je samo 24 godine, a čini se da je već "cijelu vječnost" na nogometnoj sceni. Kao najmlađi član kamerunske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., pojavio se kao zamjena u dvoboju protiv Italije. Ubrzo je zaslužio stalno mjesto u reprezentaciji te je osvojio Afrička prvenstva 2000. i 2002. i Olimpijsko zlato 2000. Na Svjetskom prvenstvu 2002. odigrao je sve tri utakmice za Kamerun i postigao pobjednički pogotak protiv Saudijske Arabije. Dvije zadnje godine proglašen je najboljim igračem Afrike, a sezonu 2004/05 trijumfalno je završio kao najbolji strijelac prvaka Barcelone.
Opisan kao "novi Roger Milla", mladi je Kamerunac u par godina preuzeo plašt svog slavnog i 29 godina starijeg prethodnika, proglašenog najboljim kamerunskim nogometašem u povijesti.
Rođen u glavnom kamerunskom gradu Douali 10. ožujka 1981., Eto'o je formiran u drugoligaškoj UCB-u iz Douale. Imao je samo 16 godina kad je svojim golovima progurao momčad do četvrtfinala državnog kupa.
Trenirao je i u nogometnoj akademiji Kadji te je upao u oči španjolskim skautima kad je nastupio na juniorskom turniru u Europi.
Menadžeri su ga ponudili Realu, koji ga je spremno prihvatio te koristio u mladoj i B-momčadi prije no što ga je 1997. posudio drugoligaškom Leganesu. Kad se vratio s jednogodišnje posudbe, promoviran je u prvu momčad Reala, ali je idućih mjeseci opet poslan na posudbu, prvo u Espanyol pa u Mallorcu. Dok ga u Espanyolu nitko živ nije ni najmanje zarezivao, u Mallorci je svečano gurnut u prvu postavu i odmah oduševio. U 13 je nastupa u proljeće 2000. postigao šest pogodaka i postao mala senzacija španjolskog prvenstva.
Kad ga je posudio Mallorci, Real je lukavo zadržao 50% udjela u vlasništvu nad njegovim ugovorom, no Eto'o je unatoč odličnom učinku iz sezone u sezonu uzalud čekao da ga matični klub pozove natrag na Santiago Bernabeu.
Čak ni nakon sezone 2002/03, koju je zaokružio na veličanstven način s dva pogotka u finalu Kraljevog kupa protiv Huelve, nije dobio zeleno svjetlo za povratak u Real, međutim njome si je otvorio vrata budućeg transfera na još bolje radno mjesto.
Okolnosti pod kojima je Eto'o uopće nastupio u finalu Kraljevog kupa bile su izvanredne. Dva je dana prije finala igrao u polufinalu Kupa konfederacija u Parizu, zatim je doletio u Elche na dvoboj protiv Huelve, da bi poslije slavlja opet letio u Pariz na finale Kupa konfederacija protiv Brazila.
Pandiani je te večeri na stadionu Martinez Valero doveo Mallorcu u vodstvo, a Eto'o je dovršio posao s dva briljantna protunapada u zadnjih petnaest minuta. Zamijenjen je u 88. minuti i zaradio zaglušujući pljesak kad je pokazao prema nebu, u sjećanje na suigrača Marca-Viviena Foea, koji se srušio i preminuo nakon
polufinala Kupa konfederacija protiv Kolumbije.
Tko čeka Real, ne dočeka
Iduća je godina za Eto'oa bila prijelomna, jer je Mallorca jednostavno postala pretijesna za njega. Postigao je hat-trick protiv APOEL-a u Kupu UEFA, gdje su otočani dogurali do četvrte runde, te je sa 17 pogodaka
podebljao svoj konto na Stadionu Son Moix na 54 pogotka u 133 utakmice tijekom četiri i pol sezone.
Posljednja je sezona bila donekle mučna za Eto'oa i njegove poslodavce, jer je on u više navrata podsjećao da smatra kako je prerastao sredinu u kojoj igra.
Pred Novu godinu 2004. prekršio je nalog te se uputio u Afriku radi nastupa za reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama. Kad je izostao s nekoliko treninga, Mallorca se obratila FIFA-i i tražila njenu intervenciju.
- "Eto'ou nismo dali dozvolu za nastup na predolimpijskom turniru, jer su njegovi termini izvan službenog FIFA-inog kalendara. Stoga smatramo da je do ove krize došlo krivnjom Kamerunskog nogometnog saveza. - tumačio je klub.
Eto'o se pod pritiskom vratio, ali je bilo jasno da će konac sezone donijeti razlaz između njega i Mallorce.
U Kameruncu je tinjala nada da će se napokon naći u "galaktičkom" sastavu Real Madrida, no uslijedilo je novo razočaranje kad je Realova uprava oklijevala pratiti nadmetanje s Barcelonom.
Eto'ovi su menadžeri naslutili da bi Real htio otkupiti svoj dio ugovora od Mallorce samo da ga potom posudi trećem klubu, što je Afrikanca užasavalo.
- "Ako bi Real tako postupio, mi bismo znali kako odgovoriti na taj potez." - zaprijetili su Eto'ovi zastupnici, aludirajući na moguću tužbu sudu protiv Reala zbog "onemogućavanja igračkog napredovanja".
Barcin je predsjednik Joan Laporta tako zapeo za Eto'oa, da je povećavao ponudu Mallorci iz tjedna u tjedan, a kad je cijena dosegla 24 milijuna eura, Realov je gazda Florentino Perez konačno odustao i okrenuo se Michaelu Owenu. Budući da je Barca već bila postigla dogovor i s Mallorcom i s Eto'om, čekalo se samo hoće li Real izjednačiti konačnu ponudu, u kojem bi slučaju Kamerunac pripao njemu. Real je dobio sedam dana da i sam ponudi 24 milijuna eura, po isteku roka koji je postavila Mallorca, madridski je klub ostao nijem i Barca je dobila pojačanje kojemu su se Laporta i Rijkaard nadali.
Barcelona, moj dom!
Eto'o je u danima prije transfera objavio na sve strane svijeta da mu je drago što će se preseliti na Nou Camp, no njegovi bliski znanci ipak su bili uvjereni da se osjeća poniženim zbog Realovog upornog oklijevanja da mu dade priliku.
- "Imamo Ronalda, Raula i Owena te nam Eto'o nije nužan, a osim toga naša je kvota izvaneuropskih igrača već popunjena Ronaldom, Robertom Carlosom i Walterom Samuelom." - branio se Real, mada će se uskoro vidjeti da se samo - tješio.
Eto'o je u Rijkaardovoj shemi dobio mjesto u napadačkom tandemu s Henrikom Larssonom, no kad je Larsson potkraj studenog polomio koljeno, Barcin napadački potencijal nije opao ni za dlaku! Uz Kamerunca kao jedinog isturenog igrača, nešto su veće ofanzivne obaveze dobili ofanzivni vezni Ronaldinho i Giuly i napad je crveno-plavih nastavio djelovati kao satni mehanizam.
Afrička je "devetka" izvanrednim motoričkim sposobnostima najčešće bivala za pola koraka brža od protivničke obrane, te je u Barcin neumoljivi juriš prema naslovu prvaka ugradila fantastičnih 25 pogodaka.
Eto'ou nisu odoljeli ni europski vratari. Tko može zaboraviti kako je na stotinku sekunde tempirao ulet kroz inače neslomljivu Chelseajevu obranu da pospremi oštar centaršut Maxija Lopeza u mrežu Petra Čecha?
Nema sumnje, Barca je dobila fantastičnog centarfora za niz godina.
"Madridski pederi..."
Kad je Barca prethodni puta osvojila prvenstvo, 1998/99, Samuel Eto'o bio je jedan od Realovih juniora, koji se nadao ponekom ulasku u igru s klupe za pričuvne igrače. Šest godina kasnije, Eto'o je bio glavni junak Barcine proslave naslova nakon neriješenog u Valenciji protiv Levantea.
Pred masom navijača na Nou Campu i brojnim televizijskim kamerama i mikrofonima, Afrikanac je ugodnim baritonom skandirao "Madrid, cabrón, saluda al campeón", što u prijevodu glasi otprilike "Madridski pederi, pozdravite prvake".
Svi su se u Barceloni tako dobro zabavljali, a nitko bolje od Eto'oa, barem dok idućeg dana mediji nisu osvanuli s ne baš laskavim komentarima na račun njegovog uvredljivog slogana. U Kataloniji su ga razumjeli: radilo se o reakciji igrača uvrijeđenog što njegov talent nisu prepoznali na Santiago Bernabeuu.
Ostatak je Španjolske bio manje oduševljen, dok su u Madridu zahtijevali ispriku.
Šokiran gužvom koju je izazvao, Kamerunac je dan kasnije sazvao tiskovnu konferenciju i iskreno se ispričao zbog "pjesmice".
- "Tisuću puta molim da mi oproste svi koji su se osjetili uvrijeđenim mojim istupom. Žao mi je što sam izvikivao parole, koje su mogle uvrijediti pripadnike kluba koji me je i doveo u Europu, kao i brojne Realove navijače. Bilo je to kao da pljujem u zdjelu iz koje jedem. Jest, vikao sam 'ono', ali to ne odražava moj stvarni osjećaj prema Realu. Bili su to samo trenuci euforije." - rekao je Eto'o, priznavši da je jutro poslije incidenta razgovarao s nekim osobama iz Reala - moguće s bivšim suigračima - koji su mu očito savjetovali da se javno ispriča.
- "Najbolje je ne reći ništa o riječima koje je prilikom proslave izgovorio Samuel Eto'o." - kazao je Emilio Butragueno, Realov potpredsjednik. - "Tiskovna konferencija koju je sazvao bio je dobar gest s njegove strane, a mi prihvaćamo njegove isprike."
- "Ne poznajem razloge Eto'ovog vrijeđanja. Mora da je zbog nečega uvrijeđen, ali ne treba zbog toga dizati prašinu. Svi mi koji smo slavili titule počinili smo poneku ludost i rekli poneku riječ previše. Glavno je da se on ispričao u roku od 24 sata." - bio je pomirljiv i Realov kapetan Raul Gonzalez.
Disciplinski je odbor Nogometnog saveza ipak kaznio Eto'oa s 12.000 eura globe, zbog čega je Barcelona najavila žalbu, smatrajući da je izvikivanje "pučkih stihova" prebanalan grijeh da bi trebao biti ikako kažnjen.
Reprezentacija: dvostruki prvak Afrike
Kamerun se vrlo rano okoristio uslugama novog talenta pa je Eto'o u "Nepokorivim lavovima" debitirao s tek navršenih 17 godina u prijateljskoj utakmici protiv Costa Rice. Zabilježio je i kratak nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, u drugom poluvremenu susreta protiv Italije u Montpellieru, koji su Talijani dobili s 3:0.
Sa 17 godina i tri mjeseca, bio je najmlađi sudionik tog Mundiala, a kad je turnir završio, postao je standardni reprezentativac, stvorivši s Patrickom Mbomom znamenit napadački tandem, dovoljan za naslove afričkog prvaka 2000. i 2002.
Bivši kamerunski izbornik, Pierre Lechantre, rekao je da Eto'o ima izgleda postati jednako dobar, ako ne i bolji od legendarnog Mille, koji je postigao četiri gola na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji s 38 godina, te još jedan četiri godine kasnije u Sjedinjenim državama.
"Ima sve prave kvalitete za centarfora - nos za gol, odličan i 'tijesan' dribling, hladnu glavu pred vratima i borbeni duh u kaznenom prostoru."
Nagrade: već u rangu Weaha i Abedija Pelea!
Eto'o je u prosincu 2004. postao tek četvrti afrički nogometaš koji je dva puta zaredom osvojio naslov najboljeg afričkog igrača. Prije njega, to su uspjeli samo Abedi Pele iz Gane, George Weah iz Liberije i El Hadji Diouf iz Senegala.
Afrička nogometna konfederacija (CAF) proglasila je Eto'oa dobitnikom Zlatne lopte sa 116 glasova, ispred Didiera Drogbe iz Obale bjelokosti s 90 i Nigerijca Jay-Jay Okoche sa 63 glasa.
Eto'o međutim nije bio prisutan na svečanosti u južnoafričkom Durbanu, jer je nastupao na humanitarnoj utakmici za žrtve azijskog tsunamija na "svom" Nou Campu, kojom je prilikom postigao dva "humana" pogotka.
Prisutnima se ukazao putem video linka. - "Ovo je trenutak ponosa za mene i za moje 'Nepokorive lavove'", objavio je dvostruki pobjednik na vrhuncu slave.
(Ozren Podnar)
Osobna karta
Samuel Eto'o
Datum rođenja: 10. ožujka 1981.
Mjesto rođenja: Nkon
Visina i težina: 179 cm, 75 kg
Pozicija: srednji napadač
Broj dresa: 9
Klupska karijera (nastupi - golovi)
1997/98 Leganes 28 - 3
1998/99 Real Madrid 1 - 0
1999/00 Real Madrid 2 - 0
Mallorca 13 - 6
2000/01 Mallorca 28 -11
2001/02 Mallorca 30 - 6
2002/03 Mallorca 30 - 14
2003/04 Mallorca 32 - 17
2004/05 Barcelona 35 - 25
Reprezentacija
2000-05 Kamerun 52 - 14
Uspjesi:
Španjolski kup 2003.
Španjolsko prvenstvo 2005.
Španjolski superkup 2005.
Afričko prvenstvo 2000. i 2002.
Olimpijske igre 2000.
Afrički igrač godine 2003. i 2004.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football
Player Focus
Juan Roman Riquelme
Otpadnik u Barci, junak u Villarrealu
Ozren Podnar
Riquelme je godinama slijedio putanju Diega Maradone: Argentinos Juniors, Boca Juniors, Barcelona.
Čak je debitirao u Boci ušavši umjesto Diega. Gledajući ga u dresu Argentine u kvalifikacijama i na Kupu konfederacija, shvatili smo da je pred nama savršen vezni igrač. Nikad nećemo znati zašto Barcelona nije razumjela njegovu umjetnost, no važno je da Villarreal i argentinska reprezentacija jesu, na vlastitu sreću i na radost milijuna koji ljube nogometne virtuoze.
Dan prije no što će Argentina osvojiti prvo Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu rođen je Juan Roman Riquelme. Bio je 24. lipnja 1978. kad je skromna obitelj Riquelme dobila jedno od svoje jedanaestero djece.
Životna priča Juana Romana Riquelmea slična je pričama mnogih velikih južnoameričkih igrača koji su zahvaljujući nogometu izašli iz bijede. Ljubav između Juana i lopte vrlo je brzo planula. Od malena se isticao u pionirima kluba svoje gradske četvrti San Fernando. Njegove su izvrsne igre dospjele do ušiju tragača za talentima, koji su morali uložiti veliki napor da ga nagovore da prijeđe u veći klub. Izaslanik Argentinos Juniorsa Jorge Rodriguez uvjerio je Riquelmea i odveo ga na La Paternal. - "Čuo sam da u pionirima kluba San Jorge ima jedan mali koji 'rastura' loptu. Nakon Maradone, on (Riquelme) bio je nešto najbolje što sam ikada vidio." - govorio je Rodriguez. Tako je Juan Roman, kao i Diego Maradona, debitirao u Argentinosima. I dalje će pratiti Diegovu putanju, prešavši u Bocu Juniors, pa u Barcelonu.
Kao igrač Argentinos Juniorsa debitirao je u juniorskoj reprezentaciji 1996. igrajući na mjestu srednjeg veznog, da bi nakon turnira u Punta del Esteu prešao na ofanzivnu spojku. I River i Boca su ga htjeli uzeti, no Riquelme je od svog zastupnika Franchija tražio da "ugovori prelazak u Bocu, pa makar tamo zarađivao pola od onog što nudi River!". Na kraju, Boca ga kupuje od Argentinosa za 800.000 dolara.
Na treninzima i u Bocinim pričuvama je "uništavao" loptu i uvjerio Carlosa Bilarda, tadašnjeg trenera, da ga uvrsti u prvu momčad. Riquelme debitira 10. studenog 1996. protiv Uniona iz Santa Fea. Ulazi umjesto nikog drugog nego Diega Maradone i izaziva ovacije tribina. Dva tjedna kasnije postiže prvenstveni pogodak protiv Huracana. Pokazao se kao duhovit, inteligentan igrač izvrsne distribucije lopte i strahovitog udarca. To je igrač poteza, "rolice", pete, namijenjen gurmanskom uživanju.
Prvak Amerike i svijeta
Iduće godine s mladom reprezentacijom Argentine osvaja Južnoameričko pa Svjetsko prvenstvo u kategoriji do 20 godina, a 16. studenog pojavljuje se u seniorskoj reprezentaciji protiv Kolumbije. Svoj je debi doživio na Bocinoj "Bomboneri", gdje je prvu reprezentativnu utakmicu odigrao i Maradona.
Parma iste godine nudi Boci 14 milijuna dolara za njega, ali on odlučuje ostati dok ne ponese s Bocom poneki značajni trofej. Trofeja će biti napretek, a ponajviše zahvaljujući njemu.
Novi Bocin trener Hector Vieira koristi ga 1998. samo sporadično., no dolazak Carlosa Bianchija vraća ga u prvi plan. Mladić je promaknut u vođu sastava, koji ubrzo osvaja dva uzastopna prvenstva.
Marcelo Bielsa zove ga na Copu America 1999. u Paragvaju, gdje je jedan od boljih članova momčadi "gaucha", no nakon tog turnira, Bielsa ga neobjašnjivo "zaboravlja". Unatoč ispadanju iz reprezentacije, domaći mu tisak dodjeljuje nagradu za igrača godine.
Još uvijek pod Bianchijevim vodstvom, Boca i Riquelme 2000. osvajaju Copu Libertadores i Interkontinentalni kup, što ovom slavnom klubu nije uspjelo od 1977. Iduće godine Boca je ponovno najbolja u Copi Libertadores, dok u "Interkontiju" gubi od Bayerna. No, Riquelmeu to nije smetalo da pokupi najprestižniju južnoameričku nagradu, onu urugvajskog El Paisa, koji ga je proglasio "Kraljem južnoameričkog nogometa" za 2001.
Van Gaalova žrtva
Do tog je trenutka Riquelmeova karijera bila toliko blistava da se usporedbe s Maradonom nisu doimale suludima. Samo je manjak reprezentativnih nastupa spriječio europske navijače da ga bolje upoznaju, no
njegovo izbacivanje iz kruga reprezentativaca najviše je naškodilo samoj Argentini. Bielsa na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji ne vodi ni njega i Saviolu pa Argentina ispada u prvoj rundi, a izbornik dobiva nogu.
Barcelona, koja je godinu ranije Boci za Riquelmea uzalud nudila 20 milijuna eura, sad ga dobila po povoljnijoj cijeni zahvaljujući "dalekovidnoj" Bielsinoj odluci da ga ne vodi na Mundial. Boca je tako utržila samo 11,5 milijuna eura podijeljenih na dvije rate, a Riquelme je u tom trenutku s navedenim iznosom bio tek deseti igrač Barce po skupoći. Taj ga podatak sigurno nije zabrinjavao, no tretman trenera Louisa van Gaala sigurno jest. Nizozemac je dvije godine nakon otkaza senzacionalno vraćen za trenera Barce, no nije promijenio pogrešan način razmišljanja zbog kojeg je i 2000. proglašen "nepodobnim" za klupu Nou Campa.
Dok je u prvom mandatu maltretirao Rivalda, sad se njegovo stručno oko usmjerilo na Riquelmea, kojemu nije podario ni status ni minutažu koje je ovaj zasluživao. No, tijekom cijele sezone Argentinac je iskazivao strpljenje i vjeru da će trener ipak progledati:
"Da sam ja Van Gaal, uvijek bih se postavljao u momčad." - kazao je Riquelme, vraćajući se u stvarnost odmah u sljedećoj rečenici. - "Ne sviđa mi se gledati utakmice s klupe. Prije svake utakmice nadam se da ću biti uvršten u prvu jedanaestoricu, ali na kraju 'mister' Van Gaal odluči drukčije, što ja poštujem."
Argentinac je bio vrlo korektan prema šefu: "Ni kad igram, ni kad ne igram, ne tražim objašnjenja od trenera. On radi za dobro momčadi, a ja ću se truditi na treninzima da uskoro postanem prvotimac." - uzalud se nadao američki igrač godine 2001. Upitan kako bi rangirao Van Gaala na ljestvici trenera s kojima je radio, Riquelme je samo mudro odgovorio da mu nedostaje trener iz Boce, Carlos Bianchi. - "On mi je prijatelj. Naš odnos nadilazi nogometne okvire i uvijek ću ga voljeti. Bilo bi mi drago da mi opet bude trener."
Logična želja, jer se kod Van Gaala nije ni mogao naigrati; Riquelme je improvizator i umjetnik lopte, a ne "ptica trkačica" i robot, kakve je Nizozemac priželjkivao u svojoj momčadi. I makar je Van Gaal "izvisio" prije kraja katastrofalne Barcine sezone, koju je izvukao Radomir Antić odličnim finišem i plasmanom u Kup UEFA, za Riquelmea nisu svanula bolja vremena. Iako je u ljeto 2003. klub preuzela nova uprava s novim stručnim stožerom na čelu s Rijkaardom i Begiristainom, Argentinac je upućen prema jugu u tada još neugledni Villarreal. Činilo se da je to početak silazne putanje igrača kojeg su do prije par godina smatrali najboljim na Zelenom kontinentu.
No, Villarreal i Riquelme jedan su na drugoga izvršili čaroban utjecaj. Klub iz Castellona u prvoj je sezoni u kojoj je njegovu igru vodio Argentinac izveo senzaciju i uvrstio se u polufinale Kupa UEFA, u kojemu je tijesno i kontroverzno poražen od kasnijeg pobjednika Valencije, a i u prvenstvu je još jednom izborio mjesto u Europi.
"U Barci nisu sa mnom dobro postupali"
"U Barceloni sa mnom nisu postupali tako dobro kao u Villarrrealu." - primijetio je Juan Ramon Riquelme,
svjestan da se ni neće vratiti s posudbe na Nou Camp. Argentinska zvijezda osjetila se preporođenom u svom novom klubu te je bez straha govorila o svom iskustvu u Barci. - "Puno se toga izmišljalo o meni dok sam bio u Barceloni, da sam navodno bio tužan i bezvoljan. Ništa od toga nije istina. Jednostavno se nekima u klubu nisam svidio pa su sa mnom loše postupali. Barca je Riquelmea posudila na dvije godine, s opcijom povratka nakon godinu dana. No, Argentinac je Barcu praktično otpisao. - "Ne razmišljam više o Barceloni, jer imam sreću da sam mogu odlučiti hoću li se vratiti ili ne." Iako žali što neće igrati s bivšim kolegom iz Boce, Martinom Palermom, koji se skrasio u Betisu, vjerovao je da će se Villarreal "boriti za naslov ili barem 'dosađivati' onima koji su na vodećim mjestima."
Da ta obećanja nisu bila prazna pokazala je sezona 2004/05, u kojoj su i Villarreal i Riquelme zaigrali najbolji nogomet od svog postanka. Argentinska je desetka spojila neumornu trku, izbrušenu tehniku i artiljerijski udarac, uprtila momčad na leđa i dovela je do prvog plasmana u Ligu prvaka u klupskoj povijesti. S 15 je pogodaka Riquelme završio sezonu kao najefikasniji vezni igrač Primere i osigurao standardno mjesto u reprezentaciju.
Nevjerojatno, ni to nije uvjerilo Barcelonu da ga povuče natrag na Nou Camp. Ponudu je zato Barci uputio Atletico Madrid, koji je netom sklopio sporazum s bivšim Bocinim trenerom Carlosom Bianchijem, no i Villarreal je već bio financijski potkožen zahvaljujući dvije odlične europske sezone i projekcijama zarade od nastupa u Ligi prvaka. Barcino je povlačenje iz igre bilo je prava prilika za Villarreal da otkupi igračev ugovor i učini ga samo svojim i Riquelme je nakon dvije godine posudbe napokon postao zaposlenik kluba iz Castellona, potpisavši s njim na četiri godine.
"Pregovori s Barcelonom bili su naporni i skupi, ali završili su uspješno. Zadržali smo jednog od najboljih igrača na svijetu, koji upravo igra briljantno za Argentinu. Do prije nekoliko dana pisalo se da će završiti u Atletico Madridu jer ga je htio novi trener Carlos Bianchi, dok Villarrealu nitko nije davao izgleda. No, na koncu smo ipak mi ti kojima je pripao Riquelme." - kazao je oduševljeni predsjednik Villarreala Fernando Roig.
Riquelme je proslavio sporazum izvanrednim pogotkom Brazilu te probojem Argentine na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj čak godinu dana prije početka natjecanja, a potom i sjajnim nastupom na Kupu konfederacija. Njegova je izvedba u netom završenoj "generalnoj probi" pojačala nerazumijevanje javnosti
za tretman koji je imao u Barceloni. Većina ni danas ne shvaća zašto Barcelona nije željela povratak igrača kojeg je dovela 2002. kao veliko pojačanje i zašto ga je uopće otjerala s Nou Campa. Možda priča ima dublji smisao, koji ćemo doznati ako Villarreal s Riquelmeom osvoji prvi trofej.
Osobna karta
Pravo ime: Juan Roman Riquelme
Nadimak: Romy
Igračka pozicija: Spojka
Datum rođenja: 24. lipnja 1978.
Mjesto rođenja: San Fernando
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Bračno stanje: Oženjen s Anabelom, kći Florencia
Obitelj: Desetoro braće
Igračka karijera (nastupi i golovi)
1995/96 Argentinos Juniors
1996/97 Boca Juniors 22 - 4
1997/98 Boca Juniors 19 - 0
1998/99 Boca Juniors 37 -10
1999/00 Boca Juniors 24 - 4
2000/01 Boca Juniors 27 -10
2001/02 Boca Juniors 22 -10
2002/03 Barcelona 30- 3
2003/04 Villarreal 33- 8
2004/05 Villarreal 35- 15
1997-05 Argentina 26- 5
Trofeji i nagrade
1 Copa Libertadores (2000. i 2001)
1 Interkontinentalni kup (2000)
3 prvenstva Argentine (Apertura 1998, Clausura 1999, Apertura 2000)
1 Svjetsko prvenstvo U-20 (1997)
1 Južnoameričko prvenstvu U-20 (1997)
1 finale Kupa konfederacija (2005)
Najbolji igrač Južne Amerike (2001)
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football
Otpadnik u Barci, junak u Villarrealu
Ozren Podnar
Riquelme je godinama slijedio putanju Diega Maradone: Argentinos Juniors, Boca Juniors, Barcelona.
Čak je debitirao u Boci ušavši umjesto Diega. Gledajući ga u dresu Argentine u kvalifikacijama i na Kupu konfederacija, shvatili smo da je pred nama savršen vezni igrač. Nikad nećemo znati zašto Barcelona nije razumjela njegovu umjetnost, no važno je da Villarreal i argentinska reprezentacija jesu, na vlastitu sreću i na radost milijuna koji ljube nogometne virtuoze.
Dan prije no što će Argentina osvojiti prvo Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu rođen je Juan Roman Riquelme. Bio je 24. lipnja 1978. kad je skromna obitelj Riquelme dobila jedno od svoje jedanaestero djece.
Životna priča Juana Romana Riquelmea slična je pričama mnogih velikih južnoameričkih igrača koji su zahvaljujući nogometu izašli iz bijede. Ljubav između Juana i lopte vrlo je brzo planula. Od malena se isticao u pionirima kluba svoje gradske četvrti San Fernando. Njegove su izvrsne igre dospjele do ušiju tragača za talentima, koji su morali uložiti veliki napor da ga nagovore da prijeđe u veći klub. Izaslanik Argentinos Juniorsa Jorge Rodriguez uvjerio je Riquelmea i odveo ga na La Paternal. - "Čuo sam da u pionirima kluba San Jorge ima jedan mali koji 'rastura' loptu. Nakon Maradone, on (Riquelme) bio je nešto najbolje što sam ikada vidio." - govorio je Rodriguez. Tako je Juan Roman, kao i Diego Maradona, debitirao u Argentinosima. I dalje će pratiti Diegovu putanju, prešavši u Bocu Juniors, pa u Barcelonu.
Kao igrač Argentinos Juniorsa debitirao je u juniorskoj reprezentaciji 1996. igrajući na mjestu srednjeg veznog, da bi nakon turnira u Punta del Esteu prešao na ofanzivnu spojku. I River i Boca su ga htjeli uzeti, no Riquelme je od svog zastupnika Franchija tražio da "ugovori prelazak u Bocu, pa makar tamo zarađivao pola od onog što nudi River!". Na kraju, Boca ga kupuje od Argentinosa za 800.000 dolara.
Na treninzima i u Bocinim pričuvama je "uništavao" loptu i uvjerio Carlosa Bilarda, tadašnjeg trenera, da ga uvrsti u prvu momčad. Riquelme debitira 10. studenog 1996. protiv Uniona iz Santa Fea. Ulazi umjesto nikog drugog nego Diega Maradone i izaziva ovacije tribina. Dva tjedna kasnije postiže prvenstveni pogodak protiv Huracana. Pokazao se kao duhovit, inteligentan igrač izvrsne distribucije lopte i strahovitog udarca. To je igrač poteza, "rolice", pete, namijenjen gurmanskom uživanju.
Prvak Amerike i svijeta
Iduće godine s mladom reprezentacijom Argentine osvaja Južnoameričko pa Svjetsko prvenstvo u kategoriji do 20 godina, a 16. studenog pojavljuje se u seniorskoj reprezentaciji protiv Kolumbije. Svoj je debi doživio na Bocinoj "Bomboneri", gdje je prvu reprezentativnu utakmicu odigrao i Maradona.
Parma iste godine nudi Boci 14 milijuna dolara za njega, ali on odlučuje ostati dok ne ponese s Bocom poneki značajni trofej. Trofeja će biti napretek, a ponajviše zahvaljujući njemu.
Novi Bocin trener Hector Vieira koristi ga 1998. samo sporadično., no dolazak Carlosa Bianchija vraća ga u prvi plan. Mladić je promaknut u vođu sastava, koji ubrzo osvaja dva uzastopna prvenstva.
Marcelo Bielsa zove ga na Copu America 1999. u Paragvaju, gdje je jedan od boljih članova momčadi "gaucha", no nakon tog turnira, Bielsa ga neobjašnjivo "zaboravlja". Unatoč ispadanju iz reprezentacije, domaći mu tisak dodjeljuje nagradu za igrača godine.
Još uvijek pod Bianchijevim vodstvom, Boca i Riquelme 2000. osvajaju Copu Libertadores i Interkontinentalni kup, što ovom slavnom klubu nije uspjelo od 1977. Iduće godine Boca je ponovno najbolja u Copi Libertadores, dok u "Interkontiju" gubi od Bayerna. No, Riquelmeu to nije smetalo da pokupi najprestižniju južnoameričku nagradu, onu urugvajskog El Paisa, koji ga je proglasio "Kraljem južnoameričkog nogometa" za 2001.
Van Gaalova žrtva
Do tog je trenutka Riquelmeova karijera bila toliko blistava da se usporedbe s Maradonom nisu doimale suludima. Samo je manjak reprezentativnih nastupa spriječio europske navijače da ga bolje upoznaju, no
njegovo izbacivanje iz kruga reprezentativaca najviše je naškodilo samoj Argentini. Bielsa na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji ne vodi ni njega i Saviolu pa Argentina ispada u prvoj rundi, a izbornik dobiva nogu.
Barcelona, koja je godinu ranije Boci za Riquelmea uzalud nudila 20 milijuna eura, sad ga dobila po povoljnijoj cijeni zahvaljujući "dalekovidnoj" Bielsinoj odluci da ga ne vodi na Mundial. Boca je tako utržila samo 11,5 milijuna eura podijeljenih na dvije rate, a Riquelme je u tom trenutku s navedenim iznosom bio tek deseti igrač Barce po skupoći. Taj ga podatak sigurno nije zabrinjavao, no tretman trenera Louisa van Gaala sigurno jest. Nizozemac je dvije godine nakon otkaza senzacionalno vraćen za trenera Barce, no nije promijenio pogrešan način razmišljanja zbog kojeg je i 2000. proglašen "nepodobnim" za klupu Nou Campa.
Dok je u prvom mandatu maltretirao Rivalda, sad se njegovo stručno oko usmjerilo na Riquelmea, kojemu nije podario ni status ni minutažu koje je ovaj zasluživao. No, tijekom cijele sezone Argentinac je iskazivao strpljenje i vjeru da će trener ipak progledati:
"Da sam ja Van Gaal, uvijek bih se postavljao u momčad." - kazao je Riquelme, vraćajući se u stvarnost odmah u sljedećoj rečenici. - "Ne sviđa mi se gledati utakmice s klupe. Prije svake utakmice nadam se da ću biti uvršten u prvu jedanaestoricu, ali na kraju 'mister' Van Gaal odluči drukčije, što ja poštujem."
Argentinac je bio vrlo korektan prema šefu: "Ni kad igram, ni kad ne igram, ne tražim objašnjenja od trenera. On radi za dobro momčadi, a ja ću se truditi na treninzima da uskoro postanem prvotimac." - uzalud se nadao američki igrač godine 2001. Upitan kako bi rangirao Van Gaala na ljestvici trenera s kojima je radio, Riquelme je samo mudro odgovorio da mu nedostaje trener iz Boce, Carlos Bianchi. - "On mi je prijatelj. Naš odnos nadilazi nogometne okvire i uvijek ću ga voljeti. Bilo bi mi drago da mi opet bude trener."
Logična želja, jer se kod Van Gaala nije ni mogao naigrati; Riquelme je improvizator i umjetnik lopte, a ne "ptica trkačica" i robot, kakve je Nizozemac priželjkivao u svojoj momčadi. I makar je Van Gaal "izvisio" prije kraja katastrofalne Barcine sezone, koju je izvukao Radomir Antić odličnim finišem i plasmanom u Kup UEFA, za Riquelmea nisu svanula bolja vremena. Iako je u ljeto 2003. klub preuzela nova uprava s novim stručnim stožerom na čelu s Rijkaardom i Begiristainom, Argentinac je upućen prema jugu u tada još neugledni Villarreal. Činilo se da je to početak silazne putanje igrača kojeg su do prije par godina smatrali najboljim na Zelenom kontinentu.
No, Villarreal i Riquelme jedan su na drugoga izvršili čaroban utjecaj. Klub iz Castellona u prvoj je sezoni u kojoj je njegovu igru vodio Argentinac izveo senzaciju i uvrstio se u polufinale Kupa UEFA, u kojemu je tijesno i kontroverzno poražen od kasnijeg pobjednika Valencije, a i u prvenstvu je još jednom izborio mjesto u Europi.
"U Barci nisu sa mnom dobro postupali"
"U Barceloni sa mnom nisu postupali tako dobro kao u Villarrrealu." - primijetio je Juan Ramon Riquelme,
svjestan da se ni neće vratiti s posudbe na Nou Camp. Argentinska zvijezda osjetila se preporođenom u svom novom klubu te je bez straha govorila o svom iskustvu u Barci. - "Puno se toga izmišljalo o meni dok sam bio u Barceloni, da sam navodno bio tužan i bezvoljan. Ništa od toga nije istina. Jednostavno se nekima u klubu nisam svidio pa su sa mnom loše postupali. Barca je Riquelmea posudila na dvije godine, s opcijom povratka nakon godinu dana. No, Argentinac je Barcu praktično otpisao. - "Ne razmišljam više o Barceloni, jer imam sreću da sam mogu odlučiti hoću li se vratiti ili ne." Iako žali što neće igrati s bivšim kolegom iz Boce, Martinom Palermom, koji se skrasio u Betisu, vjerovao je da će se Villarreal "boriti za naslov ili barem 'dosađivati' onima koji su na vodećim mjestima."
Da ta obećanja nisu bila prazna pokazala je sezona 2004/05, u kojoj su i Villarreal i Riquelme zaigrali najbolji nogomet od svog postanka. Argentinska je desetka spojila neumornu trku, izbrušenu tehniku i artiljerijski udarac, uprtila momčad na leđa i dovela je do prvog plasmana u Ligu prvaka u klupskoj povijesti. S 15 je pogodaka Riquelme završio sezonu kao najefikasniji vezni igrač Primere i osigurao standardno mjesto u reprezentaciju.
Nevjerojatno, ni to nije uvjerilo Barcelonu da ga povuče natrag na Nou Camp. Ponudu je zato Barci uputio Atletico Madrid, koji je netom sklopio sporazum s bivšim Bocinim trenerom Carlosom Bianchijem, no i Villarreal je već bio financijski potkožen zahvaljujući dvije odlične europske sezone i projekcijama zarade od nastupa u Ligi prvaka. Barcino je povlačenje iz igre bilo je prava prilika za Villarreal da otkupi igračev ugovor i učini ga samo svojim i Riquelme je nakon dvije godine posudbe napokon postao zaposlenik kluba iz Castellona, potpisavši s njim na četiri godine.
"Pregovori s Barcelonom bili su naporni i skupi, ali završili su uspješno. Zadržali smo jednog od najboljih igrača na svijetu, koji upravo igra briljantno za Argentinu. Do prije nekoliko dana pisalo se da će završiti u Atletico Madridu jer ga je htio novi trener Carlos Bianchi, dok Villarrealu nitko nije davao izgleda. No, na koncu smo ipak mi ti kojima je pripao Riquelme." - kazao je oduševljeni predsjednik Villarreala Fernando Roig.
Riquelme je proslavio sporazum izvanrednim pogotkom Brazilu te probojem Argentine na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj čak godinu dana prije početka natjecanja, a potom i sjajnim nastupom na Kupu konfederacija. Njegova je izvedba u netom završenoj "generalnoj probi" pojačala nerazumijevanje javnosti
za tretman koji je imao u Barceloni. Većina ni danas ne shvaća zašto Barcelona nije željela povratak igrača kojeg je dovela 2002. kao veliko pojačanje i zašto ga je uopće otjerala s Nou Campa. Možda priča ima dublji smisao, koji ćemo doznati ako Villarreal s Riquelmeom osvoji prvi trofej.
Osobna karta
Pravo ime: Juan Roman Riquelme
Nadimak: Romy
Igračka pozicija: Spojka
Datum rođenja: 24. lipnja 1978.
Mjesto rođenja: San Fernando
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Bračno stanje: Oženjen s Anabelom, kći Florencia
Obitelj: Desetoro braće
Igračka karijera (nastupi i golovi)
1995/96 Argentinos Juniors
1996/97 Boca Juniors 22 - 4
1997/98 Boca Juniors 19 - 0
1998/99 Boca Juniors 37 -10
1999/00 Boca Juniors 24 - 4
2000/01 Boca Juniors 27 -10
2001/02 Boca Juniors 22 -10
2002/03 Barcelona 30- 3
2003/04 Villarreal 33- 8
2004/05 Villarreal 35- 15
1997-05 Argentina 26- 5
Trofeji i nagrade
1 Copa Libertadores (2000. i 2001)
1 Interkontinentalni kup (2000)
3 prvenstva Argentine (Apertura 1998, Clausura 1999, Apertura 2000)
1 Svjetsko prvenstvo U-20 (1997)
1 Južnoameričko prvenstvu U-20 (1997)
1 finale Kupa konfederacija (2005)
Najbolji igrač Južne Amerike (2001)
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football
Player Focus - Samuel Eto'o
Samuel Eto'o - Golgeter i pjevač
Brz, snažan i direktan, Samuel Eto'o može se pohvaliti značajnim iskustvom, unatoč mladosti. Star je samo 24 godine, a čini se da je već "cijelu vječnost" na nogometnoj sceni. Kao najmlađi član kamerunske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., pojavio se kao zamjena u dvoboju protiv Italije. Ubrzo je zaslužio stalno mjesto u reprezentaciji te je osvojio Afrička prvenstva 2000. i 2002. i Olimpijsko zlato 2000. Na Svjetskom prvenstvu 2002. odigrao je sve tri utakmice za Kamerun i postigao pobjednički pogotak protiv Saudijske Arabije. Dvije zadnje godine proglašen je najboljim igračem Afrike, a sezonu 2004/05 trijumfalno je završio kao najbolji strijelac prvaka Barcelone.
Opisan kao "novi Roger Milla", mladi je Kamerunac u par godina preuzeo plašt svog slavnog i 29 godina starijeg prethodnika, proglašenog najboljim kamerunskim nogometašem u povijesti.
Rođen u glavnom kamerunskom gradu Douali 10. ožujka 1981., Eto'o je formiran u drugoligaškoj UCB-u iz Douale. Imao je samo 16 godina kad je svojim golovima progurao momčad do četvrtfinala državnog kupa.
Trenirao je i u nogometnoj akademiji Kadji te je upao u oči španjolskim skautima kad je nastupio na juniorskom turniru u Europi.
Menadžeri su ga ponudili Realu, koji ga je spremno prihvatio te koristio u mladoj i B-momčadi prije no što ga je 1997. posudio drugoligaškom Leganesu. Kad se vratio s jednogodišnje posudbe, promoviran je u prvu momčad Reala, ali je idućih mjeseci opet poslan na posudbu, prvo u Espanyol pa u Mallorcu. Dok ga u Espanyolu nitko živ nije ni najmanje zarezivao, u Mallorci je svečano gurnut u prvu postavu i odmah oduševio. U 13 je nastupa u proljeće 2000. postigao šest pogodaka i postao mala senzacija španjolskog prvenstva.
Kad ga je posudio Mallorci, Real je lukavo zadržao 50% udjela u vlasništvu nad njegovim ugovorom, no Eto'o je unatoč odličnom učinku iz sezone u sezonu uzalud čekao da ga matični klub pozove natrag na Santiago Bernabeu.
Čak ni nakon sezone 2002/03, koju je zaokružio na veličanstven način s dva pogotka u finalu Kraljevog kupa protiv Huelve, nije dobio zeleno svjetlo za povratak u Real, međutim njome si je otvorio vrata budućeg transfera na još bolje radno mjesto.
Okolnosti pod kojima je Eto'o uopće nastupio u finalu Kraljevog kupa bile su izvanredne. Dva je dana prije finala igrao u polufinalu Kupa konfederacija u Parizu, zatim je doletio u Elche na dvoboj protiv Huelve, da bi poslije slavlja opet letio u Pariz na finale Kupa konfederacija protiv Brazila.
Pandiani je te večeri na stadionu Martinez Valero doveo Mallorcu u vodstvo, a Eto'o je dovršio posao s dva briljantna protunapada u zadnjih petnaest minuta. Zamijenjen je u 88. minuti i zaradio zaglušujući pljesak kad je pokazao prema nebu, u sjećanje na suigrača Marca-Viviena Foea, koji se srušio i preminuo nakon
polufinala Kupa konfederacija protiv Kolumbije.
Tko čeka Real, ne dočeka
Iduća je godina za Eto'oa bila prijelomna, jer je Mallorca jednostavno postala pretijesna za njega. Postigao je hat-trick protiv APOEL-a u Kupu UEFA, gdje su otočani dogurali do četvrte runde, te je sa 17 pogodaka
podebljao svoj konto na Stadionu Son Moix na 54 pogotka u 133 utakmice tijekom četiri i pol sezone.
Posljednja je sezona bila donekle mučna za Eto'oa i njegove poslodavce, jer je on u više navrata podsjećao da smatra kako je prerastao sredinu u kojoj igra.
Pred Novu godinu 2004. prekršio je nalog te se uputio u Afriku radi nastupa za reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama. Kad je izostao s nekoliko treninga, Mallorca se obratila FIFA-i i tražila njenu intervenciju.
- "Eto'ou nismo dali dozvolu za nastup na predolimpijskom turniru, jer su njegovi termini izvan službenog FIFA-inog kalendara. Stoga smatramo da je do ove krize došlo krivnjom Kamerunskog nogometnog saveza. - tumačio je klub.
Eto'o se pod pritiskom vratio, ali je bilo jasno da će konac sezone donijeti razlaz između njega i Mallorce.
U Kameruncu je tinjala nada da će se napokon naći u "galaktičkom" sastavu Real Madrida, no uslijedilo je novo razočaranje kad je Realova uprava oklijevala pratiti nadmetanje s Barcelonom.
Eto'ovi su menadžeri naslutili da bi Real htio otkupiti svoj dio ugovora od Mallorce samo da ga potom posudi trećem klubu, što je Afrikanca užasavalo.
- "Ako bi Real tako postupio, mi bismo znali kako odgovoriti na taj potez." - zaprijetili su Eto'ovi zastupnici, aludirajući na moguću tužbu sudu protiv Reala zbog "onemogućavanja igračkog napredovanja".
Barcin je predsjednik Joan Laporta tako zapeo za Eto'oa, da je povećavao ponudu Mallorci iz tjedna u tjedan, a kad je cijena dosegla 24 milijuna eura, Realov je gazda Florentino Perez konačno odustao i okrenuo se Michaelu Owenu. Budući da je Barca već bila postigla dogovor i s Mallorcom i s Eto'om, čekalo se samo hoće li Real izjednačiti konačnu ponudu, u kojem bi slučaju Kamerunac pripao njemu. Real je dobio sedam dana da i sam ponudi 24 milijuna eura, po isteku roka koji je postavila Mallorca, madridski je klub ostao nijem i Barca je dobila pojačanje kojemu su se Laporta i Rijkaard nadali.
Barcelona, moj dom!
Eto'o je u danima prije transfera objavio na sve strane svijeta da mu je drago što će se preseliti na Nou Camp, no njegovi bliski znanci ipak su bili uvjereni da se osjeća poniženim zbog Realovog upornog oklijevanja da mu dade priliku.
- "Imamo Ronalda, Raula i Owena te nam Eto'o nije nužan, a osim toga naša je kvota izvaneuropskih igrača već popunjena Ronaldom, Robertom Carlosom i Walterom Samuelom." - branio se Real, mada će se uskoro vidjeti da se samo - tješio.
Eto'o je u Rijkaardovoj shemi dobio mjesto u napadačkom tandemu s Henrikom Larssonom, no kad je Larsson potkraj studenog polomio koljeno, Barcin napadački potencijal nije opao ni za dlaku! Uz Kamerunca kao jedinog isturenog igrača, nešto su veće ofanzivne obaveze dobili ofanzivni vezni Ronaldinho i Giuly i napad je crveno-plavih nastavio djelovati kao satni mehanizam.
Afrička je "devetka" izvanrednim motoričkim sposobnostima najčešće bivala za pola koraka brža od protivničke obrane, te je u Barcin neumoljivi juriš prema naslovu prvaka ugradila fantastičnih 25 pogodaka.
Eto'ou nisu odoljeli ni europski vratari. Tko može zaboraviti kako je na stotinku sekunde tempirao ulet kroz inače neslomljivu Chelseajevu obranu da pospremi oštar centaršut Maxija Lopeza u mrežu Petra Čecha?
Nema sumnje, Barca je dobila fantastičnog centarfora za niz godina.
"Madridski pederi..."
Kad je Barca prethodni puta osvojila prvenstvo, 1998/99, Samuel Eto'o bio je jedan od Realovih juniora, koji se nadao ponekom ulasku u igru s klupe za pričuvne igrače. Šest godina kasnije, Eto'o je bio glavni junak Barcine proslave naslova nakon neriješenog u Valenciji protiv Levantea.
Pred masom navijača na Nou Campu i brojnim televizijskim kamerama i mikrofonima, Afrikanac je ugodnim baritonom skandirao "Madrid, cabrón, saluda al campeón", što u prijevodu glasi otprilike "Madridski pederi, pozdravite prvake".
Svi su se u Barceloni tako dobro zabavljali, a nitko bolje od Eto'oa, barem dok idućeg dana mediji nisu osvanuli s ne baš laskavim komentarima na račun njegovog uvredljivog slogana. U Kataloniji su ga razumjeli: radilo se o reakciji igrača uvrijeđenog što njegov talent nisu prepoznali na Santiago Bernabeuu.
Ostatak je Španjolske bio manje oduševljen, dok su u Madridu zahtijevali ispriku.
Šokiran gužvom koju je izazvao, Kamerunac je dan kasnije sazvao tiskovnu konferenciju i iskreno se ispričao zbog "pjesmice".
- "Tisuću puta molim da mi oproste svi koji su se osjetili uvrijeđenim mojim istupom. Žao mi je što sam izvikivao parole, koje su mogle uvrijediti pripadnike kluba koji me je i doveo u Europu, kao i brojne Realove navijače. Bilo je to kao da pljujem u zdjelu iz koje jedem. Jest, vikao sam 'ono', ali to ne odražava moj stvarni osjećaj prema Realu. Bili su to samo trenuci euforije." - rekao je Eto'o, priznavši da je jutro poslije incidenta razgovarao s nekim osobama iz Reala - moguće s bivšim suigračima - koji su mu očito savjetovali da se javno ispriča.
- "Najbolje je ne reći ništa o riječima koje je prilikom proslave izgovorio Samuel Eto'o." - kazao je Emilio Butragueno, Realov potpredsjednik. - "Tiskovna konferencija koju je sazvao bio je dobar gest s njegove strane, a mi prihvaćamo njegove isprike."
- "Ne poznajem razloge Eto'ovog vrijeđanja. Mora da je zbog nečega uvrijeđen, ali ne treba zbog toga dizati prašinu. Svi mi koji smo slavili titule počinili smo poneku ludost i rekli poneku riječ previše. Glavno je da se on ispričao u roku od 24 sata." - bio je pomirljiv i Realov kapetan Raul Gonzalez.
Disciplinski je odbor Nogometnog saveza ipak kaznio Eto'oa s 12.000 eura globe, zbog čega je Barcelona najavila žalbu, smatrajući da je izvikivanje "pučkih stihova" prebanalan grijeh da bi trebao biti ikako kažnjen.
Reprezentacija: dvostruki prvak Afrike
Kamerun se vrlo rano okoristio uslugama novog talenta pa je Eto'o u "Nepokorivim lavovima" debitirao s tek navršenih 17 godina u prijateljskoj utakmici protiv Costa Rice. Zabilježio je i kratak nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, u drugom poluvremenu susreta protiv Italije u Montpellieru, koji su Talijani dobili s 3:0.
Sa 17 godina i tri mjeseca, bio je najmlađi sudionik tog Mundiala, a kad je turnir završio, postao je standardni reprezentativac, stvorivši s Patrickom Mbomom znamenit napadački tandem, dovoljan za naslove afričkog prvaka 2000. i 2002.
Bivši kamerunski izbornik, Pierre Lechantre, rekao je da Eto'o ima izgleda postati jednako dobar, ako ne i bolji od legendarnog Mille, koji je postigao četiri gola na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji s 38 godina, te još jedan četiri godine kasnije u Sjedinjenim državama.
"Ima sve prave kvalitete za centarfora - nos za gol, odličan i 'tijesan' dribling, hladnu glavu pred vratima i borbeni duh u kaznenom prostoru."
Nagrade: već u rangu Weaha i Abedija Pelea!
Eto'o je u prosincu 2004. postao tek četvrti afrički nogometaš koji je dva puta zaredom osvojio naslov najboljeg afričkog igrača. Prije njega, to su uspjeli samo Abedi Pele iz Gane, George Weah iz Liberije i El Hadji Diouf iz Senegala.
Afrička nogometna konfederacija (CAF) proglasila je Eto'oa dobitnikom Zlatne lopte sa 116 glasova, ispred Didiera Drogbe iz Obale bjelokosti s 90 i Nigerijca Jay-Jay Okoche sa 63 glasa.
Eto'o međutim nije bio prisutan na svečanosti u južnoafričkom Durbanu, jer je nastupao na humanitarnoj utakmici za žrtve azijskog tsunamija na "svom" Nou Campu, kojom je prilikom postigao dva "humana" pogotka.
Prisutnima se ukazao putem video linka. - "Ovo je trenutak ponosa za mene i za moje 'Nepokorive lavove'", objavio je dvostruki pobjednik na vrhuncu slave.
(Ozren Podnar)
Osobna karta
Samuel Eto'o
Datum rođenja: 10. ožujka 1981.
Mjesto rođenja: Nkon
Visina i težina: 179 cm, 75 kg
Pozicija: srednji napadač
Broj dresa: 9
Klupska karijera (nastupi - golovi)
1997/98 Leganes 28 - 3
1998/99 Real Madrid 1 - 0
1999/00 Real Madrid 2 - 0
Mallorca 13 - 6
2000/01 Mallorca 28 -11
2001/02 Mallorca 30 - 6
2002/03 Mallorca 30 - 14
2003/04 Mallorca 32 - 17
2004/05 Barcelona 35 - 25
Reprezentacija
2000-05 Kamerun 52 - 14
Uspjesi:
Španjolski kup 2003.
Španjolsko prvenstvo 2005.
Španjolski superkup 2005.
Afričko prvenstvo 2000. i 2002.
Olimpijske igre 2000.
Afrički igrač godine 2003. i 2004.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Brz, snažan i direktan, Samuel Eto'o može se pohvaliti značajnim iskustvom, unatoč mladosti. Star je samo 24 godine, a čini se da je već "cijelu vječnost" na nogometnoj sceni. Kao najmlađi član kamerunske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., pojavio se kao zamjena u dvoboju protiv Italije. Ubrzo je zaslužio stalno mjesto u reprezentaciji te je osvojio Afrička prvenstva 2000. i 2002. i Olimpijsko zlato 2000. Na Svjetskom prvenstvu 2002. odigrao je sve tri utakmice za Kamerun i postigao pobjednički pogotak protiv Saudijske Arabije. Dvije zadnje godine proglašen je najboljim igračem Afrike, a sezonu 2004/05 trijumfalno je završio kao najbolji strijelac prvaka Barcelone.
Opisan kao "novi Roger Milla", mladi je Kamerunac u par godina preuzeo plašt svog slavnog i 29 godina starijeg prethodnika, proglašenog najboljim kamerunskim nogometašem u povijesti.
Rođen u glavnom kamerunskom gradu Douali 10. ožujka 1981., Eto'o je formiran u drugoligaškoj UCB-u iz Douale. Imao je samo 16 godina kad je svojim golovima progurao momčad do četvrtfinala državnog kupa.
Trenirao je i u nogometnoj akademiji Kadji te je upao u oči španjolskim skautima kad je nastupio na juniorskom turniru u Europi.
Menadžeri su ga ponudili Realu, koji ga je spremno prihvatio te koristio u mladoj i B-momčadi prije no što ga je 1997. posudio drugoligaškom Leganesu. Kad se vratio s jednogodišnje posudbe, promoviran je u prvu momčad Reala, ali je idućih mjeseci opet poslan na posudbu, prvo u Espanyol pa u Mallorcu. Dok ga u Espanyolu nitko živ nije ni najmanje zarezivao, u Mallorci je svečano gurnut u prvu postavu i odmah oduševio. U 13 je nastupa u proljeće 2000. postigao šest pogodaka i postao mala senzacija španjolskog prvenstva.
Kad ga je posudio Mallorci, Real je lukavo zadržao 50% udjela u vlasništvu nad njegovim ugovorom, no Eto'o je unatoč odličnom učinku iz sezone u sezonu uzalud čekao da ga matični klub pozove natrag na Santiago Bernabeu.
Čak ni nakon sezone 2002/03, koju je zaokružio na veličanstven način s dva pogotka u finalu Kraljevog kupa protiv Huelve, nije dobio zeleno svjetlo za povratak u Real, međutim njome si je otvorio vrata budućeg transfera na još bolje radno mjesto.
Okolnosti pod kojima je Eto'o uopće nastupio u finalu Kraljevog kupa bile su izvanredne. Dva je dana prije finala igrao u polufinalu Kupa konfederacija u Parizu, zatim je doletio u Elche na dvoboj protiv Huelve, da bi poslije slavlja opet letio u Pariz na finale Kupa konfederacija protiv Brazila.
Pandiani je te večeri na stadionu Martinez Valero doveo Mallorcu u vodstvo, a Eto'o je dovršio posao s dva briljantna protunapada u zadnjih petnaest minuta. Zamijenjen je u 88. minuti i zaradio zaglušujući pljesak kad je pokazao prema nebu, u sjećanje na suigrača Marca-Viviena Foea, koji se srušio i preminuo nakon
polufinala Kupa konfederacija protiv Kolumbije.
Tko čeka Real, ne dočeka
Iduća je godina za Eto'oa bila prijelomna, jer je Mallorca jednostavno postala pretijesna za njega. Postigao je hat-trick protiv APOEL-a u Kupu UEFA, gdje su otočani dogurali do četvrte runde, te je sa 17 pogodaka
podebljao svoj konto na Stadionu Son Moix na 54 pogotka u 133 utakmice tijekom četiri i pol sezone.
Posljednja je sezona bila donekle mučna za Eto'oa i njegove poslodavce, jer je on u više navrata podsjećao da smatra kako je prerastao sredinu u kojoj igra.
Pred Novu godinu 2004. prekršio je nalog te se uputio u Afriku radi nastupa za reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama. Kad je izostao s nekoliko treninga, Mallorca se obratila FIFA-i i tražila njenu intervenciju.
- "Eto'ou nismo dali dozvolu za nastup na predolimpijskom turniru, jer su njegovi termini izvan službenog FIFA-inog kalendara. Stoga smatramo da je do ove krize došlo krivnjom Kamerunskog nogometnog saveza. - tumačio je klub.
Eto'o se pod pritiskom vratio, ali je bilo jasno da će konac sezone donijeti razlaz između njega i Mallorce.
U Kameruncu je tinjala nada da će se napokon naći u "galaktičkom" sastavu Real Madrida, no uslijedilo je novo razočaranje kad je Realova uprava oklijevala pratiti nadmetanje s Barcelonom.
Eto'ovi su menadžeri naslutili da bi Real htio otkupiti svoj dio ugovora od Mallorce samo da ga potom posudi trećem klubu, što je Afrikanca užasavalo.
- "Ako bi Real tako postupio, mi bismo znali kako odgovoriti na taj potez." - zaprijetili su Eto'ovi zastupnici, aludirajući na moguću tužbu sudu protiv Reala zbog "onemogućavanja igračkog napredovanja".
Barcin je predsjednik Joan Laporta tako zapeo za Eto'oa, da je povećavao ponudu Mallorci iz tjedna u tjedan, a kad je cijena dosegla 24 milijuna eura, Realov je gazda Florentino Perez konačno odustao i okrenuo se Michaelu Owenu. Budući da je Barca već bila postigla dogovor i s Mallorcom i s Eto'om, čekalo se samo hoće li Real izjednačiti konačnu ponudu, u kojem bi slučaju Kamerunac pripao njemu. Real je dobio sedam dana da i sam ponudi 24 milijuna eura, po isteku roka koji je postavila Mallorca, madridski je klub ostao nijem i Barca je dobila pojačanje kojemu su se Laporta i Rijkaard nadali.
Barcelona, moj dom!
Eto'o je u danima prije transfera objavio na sve strane svijeta da mu je drago što će se preseliti na Nou Camp, no njegovi bliski znanci ipak su bili uvjereni da se osjeća poniženim zbog Realovog upornog oklijevanja da mu dade priliku.
- "Imamo Ronalda, Raula i Owena te nam Eto'o nije nužan, a osim toga naša je kvota izvaneuropskih igrača već popunjena Ronaldom, Robertom Carlosom i Walterom Samuelom." - branio se Real, mada će se uskoro vidjeti da se samo - tješio.
Eto'o je u Rijkaardovoj shemi dobio mjesto u napadačkom tandemu s Henrikom Larssonom, no kad je Larsson potkraj studenog polomio koljeno, Barcin napadački potencijal nije opao ni za dlaku! Uz Kamerunca kao jedinog isturenog igrača, nešto su veće ofanzivne obaveze dobili ofanzivni vezni Ronaldinho i Giuly i napad je crveno-plavih nastavio djelovati kao satni mehanizam.
Afrička je "devetka" izvanrednim motoričkim sposobnostima najčešće bivala za pola koraka brža od protivničke obrane, te je u Barcin neumoljivi juriš prema naslovu prvaka ugradila fantastičnih 25 pogodaka.
Eto'ou nisu odoljeli ni europski vratari. Tko može zaboraviti kako je na stotinku sekunde tempirao ulet kroz inače neslomljivu Chelseajevu obranu da pospremi oštar centaršut Maxija Lopeza u mrežu Petra Čecha?
Nema sumnje, Barca je dobila fantastičnog centarfora za niz godina.
"Madridski pederi..."
Kad je Barca prethodni puta osvojila prvenstvo, 1998/99, Samuel Eto'o bio je jedan od Realovih juniora, koji se nadao ponekom ulasku u igru s klupe za pričuvne igrače. Šest godina kasnije, Eto'o je bio glavni junak Barcine proslave naslova nakon neriješenog u Valenciji protiv Levantea.
Pred masom navijača na Nou Campu i brojnim televizijskim kamerama i mikrofonima, Afrikanac je ugodnim baritonom skandirao "Madrid, cabrón, saluda al campeón", što u prijevodu glasi otprilike "Madridski pederi, pozdravite prvake".
Svi su se u Barceloni tako dobro zabavljali, a nitko bolje od Eto'oa, barem dok idućeg dana mediji nisu osvanuli s ne baš laskavim komentarima na račun njegovog uvredljivog slogana. U Kataloniji su ga razumjeli: radilo se o reakciji igrača uvrijeđenog što njegov talent nisu prepoznali na Santiago Bernabeuu.
Ostatak je Španjolske bio manje oduševljen, dok su u Madridu zahtijevali ispriku.
Šokiran gužvom koju je izazvao, Kamerunac je dan kasnije sazvao tiskovnu konferenciju i iskreno se ispričao zbog "pjesmice".
- "Tisuću puta molim da mi oproste svi koji su se osjetili uvrijeđenim mojim istupom. Žao mi je što sam izvikivao parole, koje su mogle uvrijediti pripadnike kluba koji me je i doveo u Europu, kao i brojne Realove navijače. Bilo je to kao da pljujem u zdjelu iz koje jedem. Jest, vikao sam 'ono', ali to ne odražava moj stvarni osjećaj prema Realu. Bili su to samo trenuci euforije." - rekao je Eto'o, priznavši da je jutro poslije incidenta razgovarao s nekim osobama iz Reala - moguće s bivšim suigračima - koji su mu očito savjetovali da se javno ispriča.
- "Najbolje je ne reći ništa o riječima koje je prilikom proslave izgovorio Samuel Eto'o." - kazao je Emilio Butragueno, Realov potpredsjednik. - "Tiskovna konferencija koju je sazvao bio je dobar gest s njegove strane, a mi prihvaćamo njegove isprike."
- "Ne poznajem razloge Eto'ovog vrijeđanja. Mora da je zbog nečega uvrijeđen, ali ne treba zbog toga dizati prašinu. Svi mi koji smo slavili titule počinili smo poneku ludost i rekli poneku riječ previše. Glavno je da se on ispričao u roku od 24 sata." - bio je pomirljiv i Realov kapetan Raul Gonzalez.
Disciplinski je odbor Nogometnog saveza ipak kaznio Eto'oa s 12.000 eura globe, zbog čega je Barcelona najavila žalbu, smatrajući da je izvikivanje "pučkih stihova" prebanalan grijeh da bi trebao biti ikako kažnjen.
Reprezentacija: dvostruki prvak Afrike
Kamerun se vrlo rano okoristio uslugama novog talenta pa je Eto'o u "Nepokorivim lavovima" debitirao s tek navršenih 17 godina u prijateljskoj utakmici protiv Costa Rice. Zabilježio je i kratak nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, u drugom poluvremenu susreta protiv Italije u Montpellieru, koji su Talijani dobili s 3:0.
Sa 17 godina i tri mjeseca, bio je najmlađi sudionik tog Mundiala, a kad je turnir završio, postao je standardni reprezentativac, stvorivši s Patrickom Mbomom znamenit napadački tandem, dovoljan za naslove afričkog prvaka 2000. i 2002.
Bivši kamerunski izbornik, Pierre Lechantre, rekao je da Eto'o ima izgleda postati jednako dobar, ako ne i bolji od legendarnog Mille, koji je postigao četiri gola na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji s 38 godina, te još jedan četiri godine kasnije u Sjedinjenim državama.
"Ima sve prave kvalitete za centarfora - nos za gol, odličan i 'tijesan' dribling, hladnu glavu pred vratima i borbeni duh u kaznenom prostoru."
Nagrade: već u rangu Weaha i Abedija Pelea!
Eto'o je u prosincu 2004. postao tek četvrti afrički nogometaš koji je dva puta zaredom osvojio naslov najboljeg afričkog igrača. Prije njega, to su uspjeli samo Abedi Pele iz Gane, George Weah iz Liberije i El Hadji Diouf iz Senegala.
Afrička nogometna konfederacija (CAF) proglasila je Eto'oa dobitnikom Zlatne lopte sa 116 glasova, ispred Didiera Drogbe iz Obale bjelokosti s 90 i Nigerijca Jay-Jay Okoche sa 63 glasa.
Eto'o međutim nije bio prisutan na svečanosti u južnoafričkom Durbanu, jer je nastupao na humanitarnoj utakmici za žrtve azijskog tsunamija na "svom" Nou Campu, kojom je prilikom postigao dva "humana" pogotka.
Prisutnima se ukazao putem video linka. - "Ovo je trenutak ponosa za mene i za moje 'Nepokorive lavove'", objavio je dvostruki pobjednik na vrhuncu slave.
(Ozren Podnar)
Osobna karta
Samuel Eto'o
Datum rođenja: 10. ožujka 1981.
Mjesto rođenja: Nkon
Visina i težina: 179 cm, 75 kg
Pozicija: srednji napadač
Broj dresa: 9
Klupska karijera (nastupi - golovi)
1997/98 Leganes 28 - 3
1998/99 Real Madrid 1 - 0
1999/00 Real Madrid 2 - 0
Mallorca 13 - 6
2000/01 Mallorca 28 -11
2001/02 Mallorca 30 - 6
2002/03 Mallorca 30 - 14
2003/04 Mallorca 32 - 17
2004/05 Barcelona 35 - 25
Reprezentacija
2000-05 Kamerun 52 - 14
Uspjesi:
Španjolski kup 2003.
Španjolsko prvenstvo 2005.
Španjolski superkup 2005.
Afričko prvenstvo 2000. i 2002.
Olimpijske igre 2000.
Afrički igrač godine 2003. i 2004.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Player Focus - Juan Román Riquelme
Otpadnik u Barci, junak u Villarrealu
Ozren Podnar
Riquelme je godinama slijedio putanju Diega Maradone: Argentinos Juniors, Boca Juniors, Barcelona.
Čak je debitirao u Boci ušavši umjesto Diega. Gledajući ga u dresu Argentine u kvalifikacijama i na Kupu konfederacija, shvatili smo da je pred nama savršen vezni igrač. Nikad nećemo znati zašto Barcelona nije razumjela njegovu umjetnost, no važno je da Villarreal i argentinska reprezentacija jesu, na vlastitu sreću i na radost milijuna koji ljube nogometne virtuoze.
Dan prije no što će Argentina osvojiti prvo Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu rođen je Juan Roman Riquelme. Bio je 24. lipnja 1978. kad je skromna obitelj Riquelme dobila jedno od svoje jedanaestero djece.
Životna priča Juana Romana Riquelmea slična je pričama mnogih velikih južnoameričkih igrača koji su zahvaljujući nogometu izašli iz bijede. Ljubav između Juana i lopte vrlo je brzo planula. Od malena se isticao u pionirima kluba svoje gradske četvrti San Fernando. Njegove su izvrsne igre dospjele do ušiju tragača za talentima, koji su morali uložiti veliki napor da ga nagovore da prijeđe u veći klub. Izaslanik Argentinos Juniorsa Jorge Rodriguez uvjerio je Riquelmea i odveo ga na La Paternal. - "Čuo sam da u pionirima kluba San Jorge ima jedan mali koji 'rastura' loptu. Nakon Maradone, on (Riquelme) bio je nešto najbolje što sam ikada vidio." - govorio je Rodriguez. Tako je Juan Roman, kao i Diego Maradona, debitirao u Argentinosima. I dalje će pratiti Diegovu putanju, prešavši u Bocu Juniors, pa u Barcelonu.
Kao igrač Argentinos Juniorsa debitirao je u juniorskoj reprezentaciji 1996. igrajući na mjestu srednjeg veznog, da bi nakon turnira u Punta del Esteu prešao na ofanzivnu spojku. I River i Boca su ga htjeli uzeti, no Riquelme je od svog zastupnika Franchija tražio da "ugovori prelazak u Bocu, pa makar tamo zarađivao pola od onog što nudi River!". Na kraju, Boca ga kupuje od Argentinosa za 800.000 dolara.
Na treninzima i u Bocinim pričuvama je "uništavao" loptu i uvjerio Carlosa Bilarda, tadašnjeg trenera, da ga uvrsti u prvu momčad. Riquelme debitira 10. studenog 1996. protiv Uniona iz Santa Fea. Ulazi umjesto nikog drugog nego Diega Maradone i izaziva ovacije tribina. Dva tjedna kasnije postiže prvenstveni pogodak protiv Huracana. Pokazao se kao duhovit, inteligentan igrač izvrsne distribucije lopte i strahovitog udarca. To je igrač poteza, "rolice", pete, namijenjen gurmanskom uživanju.
Prvak Amerike i svijeta
Iduće godine s mladom reprezentacijom Argentine osvaja Južnoameričko pa Svjetsko prvenstvo u kategoriji do 20 godina, a 16. studenog pojavljuje se u seniorskoj reprezentaciji protiv Kolumbije. Svoj je debi doživio na Bocinoj "Bomboneri", gdje je prvu reprezentativnu utakmicu odigrao i Maradona.
Parma iste godine nudi Boci 14 milijuna dolara za njega, ali on odlučuje ostati dok ne ponese s Bocom poneki značajni trofej. Trofeja će biti napretek, a ponajviše zahvaljujući njemu.
Novi Bocin trener Hector Vieira koristi ga 1998. samo sporadično., no dolazak Carlosa Bianchija vraća ga u prvi plan. Mladić je promaknut u vođu sastava, koji ubrzo osvaja dva uzastopna prvenstva.
Marcelo Bielsa zove ga na Copu America 1999. u Paragvaju, gdje je jedan od boljih članova momčadi "gaucha", no nakon tog turnira, Bielsa ga neobjašnjivo "zaboravlja". Unatoč ispadanju iz reprezentacije, domaći mu tisak dodjeljuje nagradu za igrača godine.
Još uvijek pod Bianchijevim vodstvom, Boca i Riquelme 2000. osvajaju Copu Libertadores i Interkontinentalni kup, što ovom slavnom klubu nije uspjelo od 1977. Iduće godine Boca je ponovno najbolja u Copi Libertadores, dok u "Interkontiju" gubi od Bayerna. No, Riquelmeu to nije smetalo da pokupi najprestižniju južnoameričku nagradu, onu urugvajskog El Paisa, koji ga je proglasio "Kraljem južnoameričkog nogometa" za 2001.
Van Gaalova žrtva
Do tog je trenutka Riquelmeova karijera bila toliko blistava da se usporedbe s Maradonom nisu doimale suludima. Samo je manjak reprezentativnih nastupa spriječio europske navijače da ga bolje upoznaju, no
njegovo izbacivanje iz kruga reprezentativaca najviše je naškodilo samoj Argentini. Bielsa na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji ne vodi ni njega i Saviolu pa Argentina ispada u prvoj rundi, a izbornik dobiva nogu.
Barcelona, koja je godinu ranije Boci za Riquelmea uzalud nudila 20 milijuna eura, sad ga dobila po povoljnijoj cijeni zahvaljujući "dalekovidnoj" Bielsinoj odluci da ga ne vodi na Mundial. Boca je tako utržila samo 11,5 milijuna eura podijeljenih na dvije rate, a Riquelme je u tom trenutku s navedenim iznosom bio tek deseti igrač Barce po skupoći. Taj ga podatak sigurno nije zabrinjavao, no tretman trenera Louisa van Gaala sigurno jest. Nizozemac je dvije godine nakon otkaza senzacionalno vraćen za trenera Barce, no nije promijenio pogrešan način razmišljanja zbog kojeg je i 2000. proglašen "nepodobnim" za klupu Nou Campa.
Dok je u prvom mandatu maltretirao Rivalda, sad se njegovo stručno oko usmjerilo na Riquelmea, kojemu nije podario ni status ni minutažu koje je ovaj zasluživao. No, tijekom cijele sezone Argentinac je iskazivao strpljenje i vjeru da će trener ipak progledati:
"Da sam ja Van Gaal, uvijek bih se postavljao u momčad." - kazao je Riquelme, vraćajući se u stvarnost odmah u sljedećoj rečenici. - "Ne sviđa mi se gledati utakmice s klupe. Prije svake utakmice nadam se da ću biti uvršten u prvu jedanaestoricu, ali na kraju 'mister' Van Gaal odluči drukčije, što ja poštujem."
Argentinac je bio vrlo korektan prema šefu: "Ni kad igram, ni kad ne igram, ne tražim objašnjenja od trenera. On radi za dobro momčadi, a ja ću se truditi na treninzima da uskoro postanem prvotimac." - uzalud se nadao američki igrač godine 2001. Upitan kako bi rangirao Van Gaala na ljestvici trenera s kojima je radio, Riquelme je samo mudro odgovorio da mu nedostaje trener iz Boce, Carlos Bianchi. - "On mi je prijatelj. Naš odnos nadilazi nogometne okvire i uvijek ću ga voljeti. Bilo bi mi drago da mi opet bude trener."
Logična želja, jer se kod Van Gaala nije ni mogao naigrati; Riquelme je improvizator i umjetnik lopte, a ne "ptica trkačica" i robot, kakve je Nizozemac priželjkivao u svojoj momčadi. I makar je Van Gaal "izvisio" prije kraja katastrofalne Barcine sezone, koju je izvukao Radomir Antić odličnim finišem i plasmanom u Kup UEFA, za Riquelmea nisu svanula bolja vremena. Iako je u ljeto 2003. klub preuzela nova uprava s novim stručnim stožerom na čelu s Rijkaardom i Begiristainom, Argentinac je upućen prema jugu u tada još neugledni Villarreal. Činilo se da je to početak silazne putanje igrača kojeg su do prije par godina smatrali najboljim na Zelenom kontinentu.
No, Villarreal i Riquelme jedan su na drugoga izvršili čaroban utjecaj. Klub iz Castellona u prvoj je sezoni u kojoj je njegovu igru vodio Argentinac izveo senzaciju i uvrstio se u polufinale Kupa UEFA, u kojemu je tijesno i kontroverzno poražen od kasnijeg pobjednika Valencije, a i u prvenstvu je još jednom izborio mjesto u Europi.
"U Barci nisu sa mnom dobro postupali"
"U Barceloni sa mnom nisu postupali tako dobro kao u Villarrrealu." - primijetio je Juan Ramon Riquelme,
svjestan da se ni neće vratiti s posudbe na Nou Camp. Argentinska zvijezda osjetila se preporođenom u svom novom klubu te je bez straha govorila o svom iskustvu u Barci. - "Puno se toga izmišljalo o meni dok sam bio u Barceloni, da sam navodno bio tužan i bezvoljan. Ništa od toga nije istina. Jednostavno se nekima u klubu nisam svidio pa su sa mnom loše postupali. Barca je Riquelmea posudila na dvije godine, s opcijom povratka nakon godinu dana. No, Argentinac je Barcu praktično otpisao. - "Ne razmišljam više o Barceloni, jer imam sreću da sam mogu odlučiti hoću li se vratiti ili ne." Iako žali što neće igrati s bivšim kolegom iz Boce, Martinom Palermom, koji se skrasio u Betisu, vjerovao je da će se Villarreal "boriti za naslov ili barem 'dosađivati' onima koji su na vodećim mjestima."
Da ta obećanja nisu bila prazna pokazala je sezona 2004/05, u kojoj su i Villarreal i Riquelme zaigrali najbolji nogomet od svog postanka. Argentinska je desetka spojila neumornu trku, izbrušenu tehniku i artiljerijski udarac, uprtila momčad na leđa i dovela je do prvog plasmana u Ligu prvaka u klupskoj povijesti. S 15 je pogodaka Riquelme završio sezonu kao najefikasniji vezni igrač Primere i osigurao standardno mjesto u reprezentaciju.
Nevjerojatno, ni to nije uvjerilo Barcelonu da ga povuče natrag na Nou Camp. Ponudu je zato Barci uputio Atletico Madrid, koji je netom sklopio sporazum s bivšim Bocinim trenerom Carlosom Bianchijem, no i Villarreal je već bio financijski potkožen zahvaljujući dvije odlične europske sezone i projekcijama zarade od nastupa u Ligi prvaka. Barcino je povlačenje iz igre bilo je prava prilika za Villarreal da otkupi igračev ugovor i učini ga samo svojim i Riquelme je nakon dvije godine posudbe napokon postao zaposlenik kluba iz Castellona, potpisavši s njim na četiri godine.
"Pregovori s Barcelonom bili su naporni i skupi, ali završili su uspješno. Zadržali smo jednog od najboljih igrača na svijetu, koji upravo igra briljantno za Argentinu. Do prije nekoliko dana pisalo se da će završiti u Atletico Madridu jer ga je htio novi trener Carlos Bianchi, dok Villarrealu nitko nije davao izgleda. No, na koncu smo ipak mi ti kojima je pripao Riquelme." - kazao je oduševljeni predsjednik Villarreala Fernando Roig.
Riquelme je proslavio sporazum izvanrednim pogotkom Brazilu te probojem Argentine na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj čak godinu dana prije početka natjecanja, a potom i sjajnim nastupom na Kupu konfederacija. Njegova je izvedba u netom završenoj "generalnoj probi" pojačala nerazumijevanje javnosti
za tretman koji je imao u Barceloni. Većina ni danas ne shvaća zašto Barcelona nije željela povratak igrača kojeg je dovela 2002. kao veliko pojačanje i zašto ga je uopće otjerala s Nou Campa. Možda priča ima dublji smisao, koji ćemo doznati ako Villarreal s Riquelmeom osvoji prvi trofej.
Osobna karta
Pravo ime: Juan Roman Riquelme
Nadimak: Romy
Igračka pozicija: Spojka
Datum rođenja: 24. lipnja 1978.
Mjesto rođenja: San Fernando
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Bračno stanje: Oženjen s Anabelom, kći Florencia
Obitelj: Desetoro braće
Igračka karijera (nastupi i golovi)
1995/96 Argentinos Juniors
1996/97 Boca Juniors 22 - 4
1997/98 Boca Juniors 19 - 0
1998/99 Boca Juniors 37 -10
1999/00 Boca Juniors 24 - 4
2000/01 Boca Juniors 27 -10
2001/02 Boca Juniors 22 -10
2002/03 Barcelona 30- 3
2003/04 Villarreal 33- 8
2004/05 Villarreal 35- 15
1997-05 Argentina 26- 5
Trofeji i nagrade
1 Copa Libertadores (2000. i 2001)
1 Interkontinentalni kup (2000)
3 prvenstva Argentine (Apertura 1998, Clausura 1999, Apertura 2000)
1 Svjetsko prvenstvo U-20 (1997)
1 Južnoameričko prvenstvu U-20 (1997)
1 finale Kupa konfederacija (2005)
Najbolji igrač Južne Amerike (2001)
Copyright Soccerphile/Nogomet
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Ozren Podnar
Riquelme je godinama slijedio putanju Diega Maradone: Argentinos Juniors, Boca Juniors, Barcelona.
Čak je debitirao u Boci ušavši umjesto Diega. Gledajući ga u dresu Argentine u kvalifikacijama i na Kupu konfederacija, shvatili smo da je pred nama savršen vezni igrač. Nikad nećemo znati zašto Barcelona nije razumjela njegovu umjetnost, no važno je da Villarreal i argentinska reprezentacija jesu, na vlastitu sreću i na radost milijuna koji ljube nogometne virtuoze.
Dan prije no što će Argentina osvojiti prvo Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu rođen je Juan Roman Riquelme. Bio je 24. lipnja 1978. kad je skromna obitelj Riquelme dobila jedno od svoje jedanaestero djece.
Životna priča Juana Romana Riquelmea slična je pričama mnogih velikih južnoameričkih igrača koji su zahvaljujući nogometu izašli iz bijede. Ljubav između Juana i lopte vrlo je brzo planula. Od malena se isticao u pionirima kluba svoje gradske četvrti San Fernando. Njegove su izvrsne igre dospjele do ušiju tragača za talentima, koji su morali uložiti veliki napor da ga nagovore da prijeđe u veći klub. Izaslanik Argentinos Juniorsa Jorge Rodriguez uvjerio je Riquelmea i odveo ga na La Paternal. - "Čuo sam da u pionirima kluba San Jorge ima jedan mali koji 'rastura' loptu. Nakon Maradone, on (Riquelme) bio je nešto najbolje što sam ikada vidio." - govorio je Rodriguez. Tako je Juan Roman, kao i Diego Maradona, debitirao u Argentinosima. I dalje će pratiti Diegovu putanju, prešavši u Bocu Juniors, pa u Barcelonu.
Kao igrač Argentinos Juniorsa debitirao je u juniorskoj reprezentaciji 1996. igrajući na mjestu srednjeg veznog, da bi nakon turnira u Punta del Esteu prešao na ofanzivnu spojku. I River i Boca su ga htjeli uzeti, no Riquelme je od svog zastupnika Franchija tražio da "ugovori prelazak u Bocu, pa makar tamo zarađivao pola od onog što nudi River!". Na kraju, Boca ga kupuje od Argentinosa za 800.000 dolara.
Na treninzima i u Bocinim pričuvama je "uništavao" loptu i uvjerio Carlosa Bilarda, tadašnjeg trenera, da ga uvrsti u prvu momčad. Riquelme debitira 10. studenog 1996. protiv Uniona iz Santa Fea. Ulazi umjesto nikog drugog nego Diega Maradone i izaziva ovacije tribina. Dva tjedna kasnije postiže prvenstveni pogodak protiv Huracana. Pokazao se kao duhovit, inteligentan igrač izvrsne distribucije lopte i strahovitog udarca. To je igrač poteza, "rolice", pete, namijenjen gurmanskom uživanju.
Prvak Amerike i svijeta
Iduće godine s mladom reprezentacijom Argentine osvaja Južnoameričko pa Svjetsko prvenstvo u kategoriji do 20 godina, a 16. studenog pojavljuje se u seniorskoj reprezentaciji protiv Kolumbije. Svoj je debi doživio na Bocinoj "Bomboneri", gdje je prvu reprezentativnu utakmicu odigrao i Maradona.
Parma iste godine nudi Boci 14 milijuna dolara za njega, ali on odlučuje ostati dok ne ponese s Bocom poneki značajni trofej. Trofeja će biti napretek, a ponajviše zahvaljujući njemu.
Novi Bocin trener Hector Vieira koristi ga 1998. samo sporadično., no dolazak Carlosa Bianchija vraća ga u prvi plan. Mladić je promaknut u vođu sastava, koji ubrzo osvaja dva uzastopna prvenstva.
Marcelo Bielsa zove ga na Copu America 1999. u Paragvaju, gdje je jedan od boljih članova momčadi "gaucha", no nakon tog turnira, Bielsa ga neobjašnjivo "zaboravlja". Unatoč ispadanju iz reprezentacije, domaći mu tisak dodjeljuje nagradu za igrača godine.
Još uvijek pod Bianchijevim vodstvom, Boca i Riquelme 2000. osvajaju Copu Libertadores i Interkontinentalni kup, što ovom slavnom klubu nije uspjelo od 1977. Iduće godine Boca je ponovno najbolja u Copi Libertadores, dok u "Interkontiju" gubi od Bayerna. No, Riquelmeu to nije smetalo da pokupi najprestižniju južnoameričku nagradu, onu urugvajskog El Paisa, koji ga je proglasio "Kraljem južnoameričkog nogometa" za 2001.
Van Gaalova žrtva
Do tog je trenutka Riquelmeova karijera bila toliko blistava da se usporedbe s Maradonom nisu doimale suludima. Samo je manjak reprezentativnih nastupa spriječio europske navijače da ga bolje upoznaju, no
njegovo izbacivanje iz kruga reprezentativaca najviše je naškodilo samoj Argentini. Bielsa na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji ne vodi ni njega i Saviolu pa Argentina ispada u prvoj rundi, a izbornik dobiva nogu.
Barcelona, koja je godinu ranije Boci za Riquelmea uzalud nudila 20 milijuna eura, sad ga dobila po povoljnijoj cijeni zahvaljujući "dalekovidnoj" Bielsinoj odluci da ga ne vodi na Mundial. Boca je tako utržila samo 11,5 milijuna eura podijeljenih na dvije rate, a Riquelme je u tom trenutku s navedenim iznosom bio tek deseti igrač Barce po skupoći. Taj ga podatak sigurno nije zabrinjavao, no tretman trenera Louisa van Gaala sigurno jest. Nizozemac je dvije godine nakon otkaza senzacionalno vraćen za trenera Barce, no nije promijenio pogrešan način razmišljanja zbog kojeg je i 2000. proglašen "nepodobnim" za klupu Nou Campa.
Dok je u prvom mandatu maltretirao Rivalda, sad se njegovo stručno oko usmjerilo na Riquelmea, kojemu nije podario ni status ni minutažu koje je ovaj zasluživao. No, tijekom cijele sezone Argentinac je iskazivao strpljenje i vjeru da će trener ipak progledati:
"Da sam ja Van Gaal, uvijek bih se postavljao u momčad." - kazao je Riquelme, vraćajući se u stvarnost odmah u sljedećoj rečenici. - "Ne sviđa mi se gledati utakmice s klupe. Prije svake utakmice nadam se da ću biti uvršten u prvu jedanaestoricu, ali na kraju 'mister' Van Gaal odluči drukčije, što ja poštujem."
Argentinac je bio vrlo korektan prema šefu: "Ni kad igram, ni kad ne igram, ne tražim objašnjenja od trenera. On radi za dobro momčadi, a ja ću se truditi na treninzima da uskoro postanem prvotimac." - uzalud se nadao američki igrač godine 2001. Upitan kako bi rangirao Van Gaala na ljestvici trenera s kojima je radio, Riquelme je samo mudro odgovorio da mu nedostaje trener iz Boce, Carlos Bianchi. - "On mi je prijatelj. Naš odnos nadilazi nogometne okvire i uvijek ću ga voljeti. Bilo bi mi drago da mi opet bude trener."
Logična želja, jer se kod Van Gaala nije ni mogao naigrati; Riquelme je improvizator i umjetnik lopte, a ne "ptica trkačica" i robot, kakve je Nizozemac priželjkivao u svojoj momčadi. I makar je Van Gaal "izvisio" prije kraja katastrofalne Barcine sezone, koju je izvukao Radomir Antić odličnim finišem i plasmanom u Kup UEFA, za Riquelmea nisu svanula bolja vremena. Iako je u ljeto 2003. klub preuzela nova uprava s novim stručnim stožerom na čelu s Rijkaardom i Begiristainom, Argentinac je upućen prema jugu u tada još neugledni Villarreal. Činilo se da je to početak silazne putanje igrača kojeg su do prije par godina smatrali najboljim na Zelenom kontinentu.
No, Villarreal i Riquelme jedan su na drugoga izvršili čaroban utjecaj. Klub iz Castellona u prvoj je sezoni u kojoj je njegovu igru vodio Argentinac izveo senzaciju i uvrstio se u polufinale Kupa UEFA, u kojemu je tijesno i kontroverzno poražen od kasnijeg pobjednika Valencije, a i u prvenstvu je još jednom izborio mjesto u Europi.
"U Barci nisu sa mnom dobro postupali"
"U Barceloni sa mnom nisu postupali tako dobro kao u Villarrrealu." - primijetio je Juan Ramon Riquelme,
svjestan da se ni neće vratiti s posudbe na Nou Camp. Argentinska zvijezda osjetila se preporođenom u svom novom klubu te je bez straha govorila o svom iskustvu u Barci. - "Puno se toga izmišljalo o meni dok sam bio u Barceloni, da sam navodno bio tužan i bezvoljan. Ništa od toga nije istina. Jednostavno se nekima u klubu nisam svidio pa su sa mnom loše postupali. Barca je Riquelmea posudila na dvije godine, s opcijom povratka nakon godinu dana. No, Argentinac je Barcu praktično otpisao. - "Ne razmišljam više o Barceloni, jer imam sreću da sam mogu odlučiti hoću li se vratiti ili ne." Iako žali što neće igrati s bivšim kolegom iz Boce, Martinom Palermom, koji se skrasio u Betisu, vjerovao je da će se Villarreal "boriti za naslov ili barem 'dosađivati' onima koji su na vodećim mjestima."
Da ta obećanja nisu bila prazna pokazala je sezona 2004/05, u kojoj su i Villarreal i Riquelme zaigrali najbolji nogomet od svog postanka. Argentinska je desetka spojila neumornu trku, izbrušenu tehniku i artiljerijski udarac, uprtila momčad na leđa i dovela je do prvog plasmana u Ligu prvaka u klupskoj povijesti. S 15 je pogodaka Riquelme završio sezonu kao najefikasniji vezni igrač Primere i osigurao standardno mjesto u reprezentaciju.
Nevjerojatno, ni to nije uvjerilo Barcelonu da ga povuče natrag na Nou Camp. Ponudu je zato Barci uputio Atletico Madrid, koji je netom sklopio sporazum s bivšim Bocinim trenerom Carlosom Bianchijem, no i Villarreal je već bio financijski potkožen zahvaljujući dvije odlične europske sezone i projekcijama zarade od nastupa u Ligi prvaka. Barcino je povlačenje iz igre bilo je prava prilika za Villarreal da otkupi igračev ugovor i učini ga samo svojim i Riquelme je nakon dvije godine posudbe napokon postao zaposlenik kluba iz Castellona, potpisavši s njim na četiri godine.
"Pregovori s Barcelonom bili su naporni i skupi, ali završili su uspješno. Zadržali smo jednog od najboljih igrača na svijetu, koji upravo igra briljantno za Argentinu. Do prije nekoliko dana pisalo se da će završiti u Atletico Madridu jer ga je htio novi trener Carlos Bianchi, dok Villarrealu nitko nije davao izgleda. No, na koncu smo ipak mi ti kojima je pripao Riquelme." - kazao je oduševljeni predsjednik Villarreala Fernando Roig.
Riquelme je proslavio sporazum izvanrednim pogotkom Brazilu te probojem Argentine na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj čak godinu dana prije početka natjecanja, a potom i sjajnim nastupom na Kupu konfederacija. Njegova je izvedba u netom završenoj "generalnoj probi" pojačala nerazumijevanje javnosti
za tretman koji je imao u Barceloni. Većina ni danas ne shvaća zašto Barcelona nije željela povratak igrača kojeg je dovela 2002. kao veliko pojačanje i zašto ga je uopće otjerala s Nou Campa. Možda priča ima dublji smisao, koji ćemo doznati ako Villarreal s Riquelmeom osvoji prvi trofej.
Osobna karta
Pravo ime: Juan Roman Riquelme
Nadimak: Romy
Igračka pozicija: Spojka
Datum rođenja: 24. lipnja 1978.
Mjesto rođenja: San Fernando
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Bračno stanje: Oženjen s Anabelom, kći Florencia
Obitelj: Desetoro braće
Igračka karijera (nastupi i golovi)
1995/96 Argentinos Juniors
1996/97 Boca Juniors 22 - 4
1997/98 Boca Juniors 19 - 0
1998/99 Boca Juniors 37 -10
1999/00 Boca Juniors 24 - 4
2000/01 Boca Juniors 27 -10
2001/02 Boca Juniors 22 -10
2002/03 Barcelona 30- 3
2003/04 Villarreal 33- 8
2004/05 Villarreal 35- 15
1997-05 Argentina 26- 5
Trofeji i nagrade
1 Copa Libertadores (2000. i 2001)
1 Interkontinentalni kup (2000)
3 prvenstva Argentine (Apertura 1998, Clausura 1999, Apertura 2000)
1 Svjetsko prvenstvo U-20 (1997)
1 Južnoameričko prvenstvu U-20 (1997)
1 finale Kupa konfederacija (2005)
Najbolji igrač Južne Amerike (2001)
Copyright Soccerphile/Nogomet
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Friday, August 19, 2005
Confederations Cup Germany 2005 Photos
Images of the 2005 Confederations Cup in Germany.
The 2005 Confederations Cup took place in Germany from June 15 - June 29, 2005.
Matches were held in the following venue cities:
Cologne, Frankfurt, Hannover, Leipzig and Nuremberg.
Action shots, stadiums, players and the fans.
All images are copyright Sean O'Conor and Soccerphile.
Senegal v Ghana
A ruby red sun setting amidst a hazy pink sky, African drums pounding the air and a sea of black faces sweating in short sleeves, gathered amidst a ramshackle stand of corrugated iron to watch Ghana take on Senegal at football.
It could have been Burundi but in fact it was Brentford on a midweek night when a little piece of West Africa memorably came for two hours to West London.
These two African soccer giants were following in the footsteps of other countries such as Eire, Jamaica and Australia who have recently taken advantage of England’s cosmopolitan capital’s location in terms of assembling overseas-based players and drawing on London’s substantial expat communities for support.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football
It could have been Burundi but in fact it was Brentford on a midweek night when a little piece of West Africa memorably came for two hours to West London.
These two African soccer giants were following in the footsteps of other countries such as Eire, Jamaica and Australia who have recently taken advantage of England’s cosmopolitan capital’s location in terms of assembling overseas-based players and drawing on London’s substantial expat communities for support.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football
Wednesday, August 17, 2005
FIFA World Rankings August 2005
August 2005
1 Brazil
2 Argentina
3 Netherlands
4 Czech Republic
5 Mexico
6 USA
7 England
8 Spain
9 France
9 Portugal
17 Japan
1 Brazil
2 Argentina
3 Netherlands
4 Czech Republic
5 Mexico
6 USA
7 England
8 Spain
9 France
9 Portugal
17 Japan
Twigs, Giggs and Silk Wearing Pigs
There’s an old Chinese proverb that wisely states, ‘Give a man a fish, and he’ll eat for a day; give him twelve cans of lager, and he’ll think that Chelsea are a decent bet at home to Arsenal.’
The Champions must be opposed at home to their title rivals. At first glance, the sale of enforcer extraordinaire Vieira may put you off backing the Wenger boys, but surprisingly, Arsenal had a better record without him than with him last season. The Gunners are unbeaten against Chelsea over the last 10 years in the league and the Blues looked out of sorts against Wigan last week. Add all these factors together and the conclusion is clear; if you only have one bet this weekend, don’t be so tight. Also, get on Arsenal at 7/2, the early contender for value bet of the season.
The aforementioned Wigan were incredibly unlucky last week, and have every chance of registering their first point of the season at the Valley. Charlton started the season with a convincing victory, but a pig wearing silk is still a pig. Odds of 4/1 about the away team may tempt, but the 5/2 about the draw is steam-in material.
As there were more red cards than you could shake a twig at last week, the bookies are offering prices on whether there will be a sending off in any of the four live matches this weekend. Super Soccer believe it’s almost a pick-em scenario; 11/10, one or more red cards; 4/6, none.
The return to our screens of Premiership football has inspired Super Soccer to create the following TV related specials for this weekend’s action.
“Big Brother” – Gary or Phil Neville to score with a header 20/1
“One foot in the grave” – Sheringham to score with a header 7/1
“Only Fools and Horses” – Savage and Van Nistelrooy both to score 10/1
“The Big Breakfast” – Wayne Rooney to score two or more goals 4/1
“On The Buses” – Jermaine Pennant to score with a header 11/1
“Millionaire” – Rio Ferdinand to score with a header 20/1
“GM TV” – Gavin McCann to score two or more goals 66/1
“The Bill” – Gallas to score with a header 25/1
“Blue Peter” – Lovenkrands to score two or more goals 8/1
“Soccer AM” – Alan Mahon to score at anytime 5/1
“The Weakest Link” – Robbie Savage to be sent off 33/1
“Top Gear” – Steven Carr to score two or more goals 66/1
“Gimme Gimme Gimme” – Rio Ferdinand to score at any time 10/1
“The Two Ronnies” – Ronaldo to score two or more goals 13/2
“Red Dwarf” – Paul Scholes to score with a header 11/2
“Father Ted” – Sheringham to score two or more goals 8/1
“Men Behaving Badly” – Blackburn to have a man sent off 3/1
“Soap” – Robbie Savage to score at any time 9/2
“Porridge” – Jermaine Pennant to score two or more goals 14/1
“Absolutely Flabulous” – Wayne Rooney to score a hat-trick 14/1
Quote of the week:
“Steve Gerrard was awesome today, we thought at one stage he was heading his own crosses in.”
Gareth Southgate gees up Stevie Gerrard
Surprise of the week: (Readers who are easily shocked, please look away now.)
Sky News Ticker: BREAKING NEWS: Ryan Giggs out of Wales squad for the International friendly against Slovenia.
Punters enemy of the week:
Middlesbrough. The decision to run down the clock and settle for a goalless draw at home to Liverpool last week was bordering on criminal. Make a mental note; keep Boro out of your accer.
Stat, you’re a liberty:
The heaviest England International of all time is not Wayne Rooney; Willie Foulke weighed in at 22 stone, 2 pounds.
Acc of the week:
Man Utd
Liverpool
West Brom
Bolton
Arsenal
The five fold pays over 30/1 with Skybet
Weekend Betting:
Man Utd v Aston Villa Saturday 20th August 12.45 Live on Premiership Plus
Man Utd 3/10 Premier Bet
Draw 4/1 UK Betting
Aston Villa 12/1 VC Bet
Get on: Man Utd
My spies tell me that Van Nistelrooy has looked sharp in training; as long as the going doesn’t change, he could fill his boots against the Villa defence. United have won this fixture by three clear goals in the last two seasons. Home banker.
Match Special:
Van Nistelrooy to score a hat-trick 16/1 @ Paddy Power
Blackburn v Fulham Saturday 20th August 15.00
Blackburn 11/10 Bet Direct
Draw 23/10 VC Bet
Fulham 3/1 VC Bet
Get on: Draw
An amazingly high scoring fixture historically. Across 20 years, three divisions and 16 matches there is an average of 3.3 goals a game. Dickov was sent off last week, it must be Savage’s turn.
Match Special:
Match to finish 2-2 14/1 @ Stan James
Charlton v Wigan Saturday 20th August 15.00
Charlton 5/6 Totesport
Draw 5/2 Ladbrokes
Wigan 4/1 Coral
Get on: Draw
Wigan have no points, no luck, the lowest average attendance in the Premiership and the Old Bill are allegedly tucking them up with policing charges. Wigan will have to fight for every point they earn, their first one comes at the Valley.
Match Special:
No goalscorer in the match 10/1 @ Ladbrokes
Liverpool v Sunderland Saturday 20th August 15.00
Liverpool 1/3 Paddy Power
Draw 4/1 Ladbrokes
Sunderland 11/1 VC Bet
Get on: Liverpool
The good news: Sunderland’s record at Anfield is excellent; they have only lost on one of their last five visits.
The bad news: Sunderland have lost their last 16 Premiership matches.
The conclusion: Stevie G will clear the ball off the line, score a hat-trick and possibly save the human race from extinction as Liverpool take all three points.
Match Special:
Gerrard to score the first goal 11/2 @ BET 365
Newcastle v West Ham Saturday 20th August 15.00
Newcastle 7/10 William Hill
Draw 13/5 UK Betting
West Ham 5/1 Sporting Odds
Get on: Draw
The Teddy boy will be 40 years old this season, but he’s still a class act. Newcastle will expect to take all three points, but I predict that Alan Pardew will be celebrating a score draw, with a vintage Sheri.
Match Special:
Sheringham to score at anytime 5/2 @ Paddy Power
Tottenham v Middlesbrough Saturday 20th August 15.00
Tottenham 10/11 BET 365
Draw 23/10 William Hill
Middlesbrough 7/2 Bet Direct
Get on: Tottenham
Tottenham are an entertaining team with quality strikers who play superb attacking football. Middlesbrough are a team from the North East of England.
Match Special:
Defoe to score a hat-trick 25/1 @ Paddy Power
West Brom v Portsmouth Saturday 20th August 15.00
West Brom 6/5 Sporting Odds
Draw 9/4 Super Soccer
Portsmouth 13/5 UK Betting
Get on: West Brom
The Baggies have scored 12 goals in their last four home matches against Portsmouth, winning them all. Pompey are bottom of the table now, and early indications suggest that their final position will not be a great deal higher.
Match Special:
Half time, Portsmouth; Full time, West Brom 28/1 @ Coral
Birmingham v Man City Saturday 20th August 17.15 Live on Premiership Plus
Birmingham 6/5 Super Soccer
Draw 9/4 Bet Direct
Man City 13/5 UK Betting
Get on: Draw
Man City have won nine of their last 12 matches against the Blues, but their strike force of Andy Cole and Darius Vassell look a little goal-shy. There’s always a match that has goalless written all over it, and this my friends, is in capital letters.
Match Special:
No Goalscorer in the match 17/2 @ William Hill
Bolton v Everton Sunday 21st August 13.30 Live on Sky
Bolton 5/4 Bet Direct
Draw 9/4 Super Soccer
Everton 13/5 BET 365
Get on: Bolton
Bolton won 3-2 in this fixture last season, and lost by the same scoreline at Goodison. Big Sam’s men would have won another five goal thriller last week if it wasn’t for a visually challenged assistant ref. Arsenal’s the nap, Bolton are the next best bet.
Match Special:
Bolton to win 3-2 28/1 @ Coral
Chelsea v Arsenal Sunday 21st August 16.00 Live on Sky
Chelsea Evs VC Bet
Draw 12/5 Skybet
Arsenal 7/2 Skybet
Get on: Arsenal
Chelsea have failed to record a league victory over Arsenal since 1995. According to an old person I know, in those days, you could go for a night on the town, pay for a taxi, buy cigarettes and a bungalow, and still have change from £1. The Gunners are the bet of the week.
Match Special:
Chelsea not to score 11/4 @ Stan James
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football Betting
The Champions must be opposed at home to their title rivals. At first glance, the sale of enforcer extraordinaire Vieira may put you off backing the Wenger boys, but surprisingly, Arsenal had a better record without him than with him last season. The Gunners are unbeaten against Chelsea over the last 10 years in the league and the Blues looked out of sorts against Wigan last week. Add all these factors together and the conclusion is clear; if you only have one bet this weekend, don’t be so tight. Also, get on Arsenal at 7/2, the early contender for value bet of the season.
The aforementioned Wigan were incredibly unlucky last week, and have every chance of registering their first point of the season at the Valley. Charlton started the season with a convincing victory, but a pig wearing silk is still a pig. Odds of 4/1 about the away team may tempt, but the 5/2 about the draw is steam-in material.
As there were more red cards than you could shake a twig at last week, the bookies are offering prices on whether there will be a sending off in any of the four live matches this weekend. Super Soccer believe it’s almost a pick-em scenario; 11/10, one or more red cards; 4/6, none.
The return to our screens of Premiership football has inspired Super Soccer to create the following TV related specials for this weekend’s action.
“Big Brother” – Gary or Phil Neville to score with a header 20/1
“One foot in the grave” – Sheringham to score with a header 7/1
“Only Fools and Horses” – Savage and Van Nistelrooy both to score 10/1
“The Big Breakfast” – Wayne Rooney to score two or more goals 4/1
“On The Buses” – Jermaine Pennant to score with a header 11/1
“Millionaire” – Rio Ferdinand to score with a header 20/1
“GM TV” – Gavin McCann to score two or more goals 66/1
“The Bill” – Gallas to score with a header 25/1
“Blue Peter” – Lovenkrands to score two or more goals 8/1
“Soccer AM” – Alan Mahon to score at anytime 5/1
“The Weakest Link” – Robbie Savage to be sent off 33/1
“Top Gear” – Steven Carr to score two or more goals 66/1
“Gimme Gimme Gimme” – Rio Ferdinand to score at any time 10/1
“The Two Ronnies” – Ronaldo to score two or more goals 13/2
“Red Dwarf” – Paul Scholes to score with a header 11/2
“Father Ted” – Sheringham to score two or more goals 8/1
“Men Behaving Badly” – Blackburn to have a man sent off 3/1
“Soap” – Robbie Savage to score at any time 9/2
“Porridge” – Jermaine Pennant to score two or more goals 14/1
“Absolutely Flabulous” – Wayne Rooney to score a hat-trick 14/1
Quote of the week:
“Steve Gerrard was awesome today, we thought at one stage he was heading his own crosses in.”
Gareth Southgate gees up Stevie Gerrard
Surprise of the week: (Readers who are easily shocked, please look away now.)
Sky News Ticker: BREAKING NEWS: Ryan Giggs out of Wales squad for the International friendly against Slovenia.
Punters enemy of the week:
Middlesbrough. The decision to run down the clock and settle for a goalless draw at home to Liverpool last week was bordering on criminal. Make a mental note; keep Boro out of your accer.
Stat, you’re a liberty:
The heaviest England International of all time is not Wayne Rooney; Willie Foulke weighed in at 22 stone, 2 pounds.
Acc of the week:
Man Utd
Liverpool
West Brom
Bolton
Arsenal
The five fold pays over 30/1 with Skybet
Weekend Betting:
Man Utd v Aston Villa Saturday 20th August 12.45 Live on Premiership Plus
Man Utd 3/10 Premier Bet
Draw 4/1 UK Betting
Aston Villa 12/1 VC Bet
Get on: Man Utd
My spies tell me that Van Nistelrooy has looked sharp in training; as long as the going doesn’t change, he could fill his boots against the Villa defence. United have won this fixture by three clear goals in the last two seasons. Home banker.
Match Special:
Van Nistelrooy to score a hat-trick 16/1 @ Paddy Power
Blackburn v Fulham Saturday 20th August 15.00
Blackburn 11/10 Bet Direct
Draw 23/10 VC Bet
Fulham 3/1 VC Bet
Get on: Draw
An amazingly high scoring fixture historically. Across 20 years, three divisions and 16 matches there is an average of 3.3 goals a game. Dickov was sent off last week, it must be Savage’s turn.
Match Special:
Match to finish 2-2 14/1 @ Stan James
Charlton v Wigan Saturday 20th August 15.00
Charlton 5/6 Totesport
Draw 5/2 Ladbrokes
Wigan 4/1 Coral
Get on: Draw
Wigan have no points, no luck, the lowest average attendance in the Premiership and the Old Bill are allegedly tucking them up with policing charges. Wigan will have to fight for every point they earn, their first one comes at the Valley.
Match Special:
No goalscorer in the match 10/1 @ Ladbrokes
Liverpool v Sunderland Saturday 20th August 15.00
Liverpool 1/3 Paddy Power
Draw 4/1 Ladbrokes
Sunderland 11/1 VC Bet
Get on: Liverpool
The good news: Sunderland’s record at Anfield is excellent; they have only lost on one of their last five visits.
The bad news: Sunderland have lost their last 16 Premiership matches.
The conclusion: Stevie G will clear the ball off the line, score a hat-trick and possibly save the human race from extinction as Liverpool take all three points.
Match Special:
Gerrard to score the first goal 11/2 @ BET 365
Newcastle v West Ham Saturday 20th August 15.00
Newcastle 7/10 William Hill
Draw 13/5 UK Betting
West Ham 5/1 Sporting Odds
Get on: Draw
The Teddy boy will be 40 years old this season, but he’s still a class act. Newcastle will expect to take all three points, but I predict that Alan Pardew will be celebrating a score draw, with a vintage Sheri.
Match Special:
Sheringham to score at anytime 5/2 @ Paddy Power
Tottenham v Middlesbrough Saturday 20th August 15.00
Tottenham 10/11 BET 365
Draw 23/10 William Hill
Middlesbrough 7/2 Bet Direct
Get on: Tottenham
Tottenham are an entertaining team with quality strikers who play superb attacking football. Middlesbrough are a team from the North East of England.
Match Special:
Defoe to score a hat-trick 25/1 @ Paddy Power
West Brom v Portsmouth Saturday 20th August 15.00
West Brom 6/5 Sporting Odds
Draw 9/4 Super Soccer
Portsmouth 13/5 UK Betting
Get on: West Brom
The Baggies have scored 12 goals in their last four home matches against Portsmouth, winning them all. Pompey are bottom of the table now, and early indications suggest that their final position will not be a great deal higher.
Match Special:
Half time, Portsmouth; Full time, West Brom 28/1 @ Coral
Birmingham v Man City Saturday 20th August 17.15 Live on Premiership Plus
Birmingham 6/5 Super Soccer
Draw 9/4 Bet Direct
Man City 13/5 UK Betting
Get on: Draw
Man City have won nine of their last 12 matches against the Blues, but their strike force of Andy Cole and Darius Vassell look a little goal-shy. There’s always a match that has goalless written all over it, and this my friends, is in capital letters.
Match Special:
No Goalscorer in the match 17/2 @ William Hill
Bolton v Everton Sunday 21st August 13.30 Live on Sky
Bolton 5/4 Bet Direct
Draw 9/4 Super Soccer
Everton 13/5 BET 365
Get on: Bolton
Bolton won 3-2 in this fixture last season, and lost by the same scoreline at Goodison. Big Sam’s men would have won another five goal thriller last week if it wasn’t for a visually challenged assistant ref. Arsenal’s the nap, Bolton are the next best bet.
Match Special:
Bolton to win 3-2 28/1 @ Coral
Chelsea v Arsenal Sunday 21st August 16.00 Live on Sky
Chelsea Evs VC Bet
Draw 12/5 Skybet
Arsenal 7/2 Skybet
Get on: Arsenal
Chelsea have failed to record a league victory over Arsenal since 1995. According to an old person I know, in those days, you could go for a night on the town, pay for a taxi, buy cigarettes and a bungalow, and still have change from £1. The Gunners are the bet of the week.
Match Special:
Chelsea not to score 11/4 @ Stan James
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football Betting
Tuesday, August 16, 2005
Now Or Never For Uzbekistan
Now Or Never For Uzbekistan
It’s a hard and long road to Germany 2006 and they don’t come much rockier than the paths from the inhospitable terrain of Central Asia.
Uzbekistan are aiming to become the region’s first ever representative at football’s showpiece event but despite lying bottom and winless at the bottom of Group A in the final stage of Asian World Cup qualifying with only one game remaining, the dream is not dead.
An automatic qualification place is out of reach but if the former Soviet Republic defeats Kuwait in Tashkent on August 17, third-place and a play-off with Bahrain awaits.
A victory over Bahrain, the third-placed team from Group B, will earn Bobby Houghton and his new charges another two-legged showdown with the fourth team from the CONCAFAF region with a place in Germany at stake.
The form of the team has been a surprise as many felt that an automatic qualification spot was well within the reach of the 1994 Asian Games medalists. That prize is the only one so far in the nation’s short football history but it didn’t herald a new dawn for Central Asia.
Failure to qualify for the 1998 and 2002 World Cup resulted in Uzbekistan moving away for the centre of Asia’s footballing radar but good performances in the 2004 Asian Cup and the first stage of the Asian World Cup Qualifiers in the same year suggested that the nation of 27 million people may be ready to challenge the top tier of the continent’s football powers.
Finishing the group stage of the regional competition in China last July in top spot was impressive enough but winning all three games against Saudi Arabia, Turkmenistan and Iraq without conceding a goal, sent a message to the rest of the continent that Uzbekistan was back.
A narrow defeat in the quarter-final against Bahrain was disappointing but the emergence of young striker Alexander Geynrikh to play alongside established stars such as midfielder and captain Mirdjalal Kasimov and Dinamo Kiev striker Maksim Shatskikh promised a bright future.
The first stage of World Cup qualifying was negotiated smoothly so hopes were high that the Uzbekis could finish in one of the two automatic qualifying places in a group that contained Korea Republic, Kuwait and Saudi Arabia. The Saudis had finished bottom of the group during the Asian Cup, and despite finishing the first stage of qualifying with a perfect record, seemed to be a fading force; Kuwait had eliminated China during the previous round of qualifying but held few fears for the Central Asians and the form of favourites Korean Republic had been erratic ever since the World Cup.
The man that had taken them to the last eight of the Asian Cup and Asian qualifying for the World Cup, Ravshan Haydarov was ‘moved upstairs’ before the commencement of the the campaign and replaced by Jurgen Gede who was entrusted with the job of finishing in the top half of the group.
The opening game provided a perfect opportunity to take command of Group A as the Saudis visited a chilly Tashkent in February. However the game was a disappointing one and it took an injury-time equaliser from Anvarjon Soliev to grab a point for the hosts but the real blow came in the second game, a 2-1 defeat in Kuwait.
Crashing to bottom of the group wasn’t the best way to prepare for the tricky trip to Seoul five days later. The hosts outplayed their Central Asian visitors and the only consolation was the fact that the scoreline was only 2-1 as well as the impressive performance of the blossoming Geynrikh. That defeat on March 30 cost Gede his chance to lead the team out onto the pitch in his homeland next summer as he was sacked after just three games in charge.
Haydarov returned to take over for the next three matches and the change seemed to spur the players into life in the return match with Korea in the Uzbeki capital. However, a last minute equaliser from Park Chu-young snatched two points from the hosts and left them still rooted to bottom with time running out.Things went from bad to worse five days later in Riyadh with a comprehensive 3-0 defeat.
The Uzbekistan FA hadn’t quite given up the ghost and a month before the vital game with Kuwait, relieved Haydarov of his duties and appointed the experienced Englishman Bobby Houghton to prepare the team for the vital Tashkent clash.
The former coach of China will be a hero if he takes the country to the World Cup but he will have much work to do to ensure that any visit to Germany is not a short and painful one.
It’s a hard and long road to Germany 2006 and they don’t come much rockier than the paths from the inhospitable terrain of Central Asia.
Uzbekistan are aiming to become the region’s first ever representative at football’s showpiece event but despite lying bottom and winless at the bottom of Group A in the final stage of Asian World Cup qualifying with only one game remaining, the dream is not dead.
An automatic qualification place is out of reach but if the former Soviet Republic defeats Kuwait in Tashkent on August 17, third-place and a play-off with Bahrain awaits.
A victory over Bahrain, the third-placed team from Group B, will earn Bobby Houghton and his new charges another two-legged showdown with the fourth team from the CONCAFAF region with a place in Germany at stake.
The form of the team has been a surprise as many felt that an automatic qualification spot was well within the reach of the 1994 Asian Games medalists. That prize is the only one so far in the nation’s short football history but it didn’t herald a new dawn for Central Asia.
Failure to qualify for the 1998 and 2002 World Cup resulted in Uzbekistan moving away for the centre of Asia’s footballing radar but good performances in the 2004 Asian Cup and the first stage of the Asian World Cup Qualifiers in the same year suggested that the nation of 27 million people may be ready to challenge the top tier of the continent’s football powers.
Finishing the group stage of the regional competition in China last July in top spot was impressive enough but winning all three games against Saudi Arabia, Turkmenistan and Iraq without conceding a goal, sent a message to the rest of the continent that Uzbekistan was back.
A narrow defeat in the quarter-final against Bahrain was disappointing but the emergence of young striker Alexander Geynrikh to play alongside established stars such as midfielder and captain Mirdjalal Kasimov and Dinamo Kiev striker Maksim Shatskikh promised a bright future.
The first stage of World Cup qualifying was negotiated smoothly so hopes were high that the Uzbekis could finish in one of the two automatic qualifying places in a group that contained Korea Republic, Kuwait and Saudi Arabia. The Saudis had finished bottom of the group during the Asian Cup, and despite finishing the first stage of qualifying with a perfect record, seemed to be a fading force; Kuwait had eliminated China during the previous round of qualifying but held few fears for the Central Asians and the form of favourites Korean Republic had been erratic ever since the World Cup.
The man that had taken them to the last eight of the Asian Cup and Asian qualifying for the World Cup, Ravshan Haydarov was ‘moved upstairs’ before the commencement of the the campaign and replaced by Jurgen Gede who was entrusted with the job of finishing in the top half of the group.
The opening game provided a perfect opportunity to take command of Group A as the Saudis visited a chilly Tashkent in February. However the game was a disappointing one and it took an injury-time equaliser from Anvarjon Soliev to grab a point for the hosts but the real blow came in the second game, a 2-1 defeat in Kuwait.
Crashing to bottom of the group wasn’t the best way to prepare for the tricky trip to Seoul five days later. The hosts outplayed their Central Asian visitors and the only consolation was the fact that the scoreline was only 2-1 as well as the impressive performance of the blossoming Geynrikh. That defeat on March 30 cost Gede his chance to lead the team out onto the pitch in his homeland next summer as he was sacked after just three games in charge.
Haydarov returned to take over for the next three matches and the change seemed to spur the players into life in the return match with Korea in the Uzbeki capital. However, a last minute equaliser from Park Chu-young snatched two points from the hosts and left them still rooted to bottom with time running out.Things went from bad to worse five days later in Riyadh with a comprehensive 3-0 defeat.
The Uzbekistan FA hadn’t quite given up the ghost and a month before the vital game with Kuwait, relieved Haydarov of his duties and appointed the experienced Englishman Bobby Houghton to prepare the team for the vital Tashkent clash.
The former coach of China will be a hero if he takes the country to the World Cup but he will have much work to do to ensure that any visit to Germany is not a short and painful one.
Friday, August 12, 2005
Bonfrere Under Fire
“Disgrace,” “No strategy!” and “Time to go,” were some of the more restrained headlines in the Korean media after a week of poor results in the East Asian Football Cup.
Inevitably, the accompanying pictures showed Coach Jo Bonfrere looking more forlorn than usual as his players failed to beat either China or North Korea and were defeated by Japan – all on home turf.
The competition, won by South Korea in December 2003, was supposed to mark the start of the country’s preparations for the World Cup instead it has signalled the beginning of open season against the Dutchman.
It was supposed to be a chance for some of the K-League’s young prospects to show what they could do in the absence of European stars like Park Ji-sung and Lee Young-pyo but it demonstrated that without the talented duo, South Korea’s midfield lacks creativity and incisiveness.
And it was supposed to be a chance for the hosts to show that they were the region’s top dogs but one goal, two points and last place put paid to any hopes of that.
Accusations that Bonfrere is tactically stubborn and too ready to blame his players for his own failings, had gone from the headlines after World Cup qualification was assured a game ahead of schedule but they weren’t forgotten and they soon resurfaced after two dismal draws against China and North Korea.
Both teams, ranked well below their hosts in FIFA’s rankings, defended in numbers – China had to as they were reduced to ten men after only six minutes. The problem was that the 2002 semi-finalists never really looked like scoring. The only player to get on the scoresheet was a defender, Kim Jin-kyu, who rifled home a free-kick past the Chinese goalkeeper.
Kim Jung-woo, Kim Sang-shik and Yang Sang-min, drafted into midfield for the first two games looked fairly solid defensively, though given the circumstances, they weren’t tested too much in that department, but they offered little going forward.
The inability to create chances hasn’t been a big problem for the team in recent history; rather it has been the failure to convert those opportunities which has worried Guus Hiddink’s successors – Humberto Coelho and Jo Bonfrere.
Matters improved somewhat in the final game with Japan in Daegu. South Korea dominated the game but still failed to convert possession into chances and they were caught in the 87th minute as the Asian Champions gave their 2002 co-hosts a lesson in taking chances.
Unsurprisingly, fingers were pointed at Bonfrere who had said before the competition – “our target? Three games and three wins.” After three games and no wins, his tune had changed somewhat, “if you look at our target, it was all about testing the players who play in Korea.”
Such backtracking didn’t impress the public. Results of internet polls were released showing that over 90% of respondents wanted a new coach – and the KFA gave Bonfrere lukewarm support. "His contract is still safe but I don't think the KFA should ignore public and media calls forever", declared You Young-cheul, media director for the Korea Football Association.
Perhaps Bonfrere should be worried as he has never been liked by the media and public. He is unemotional, shows no passion and obviously dislikes talking to the media – all traits that are opposite to his compatriot and predecessor, Guus Hiddink.
Still, it would be harsh to fire the former coach of Nigeria for three poor results in a fairly unimportant tournament, especially as he has just completed the really important job of reaching a sixth successive World Cup. It would be slightly ironic as Humberto Coelho was sacked for poor qualifying results just four months after lifting the East Asian title in December 2003 – the signals coming from the KFA would be confusing to say the least, if Bonfrere receives the boot for the opposite situation.
It is impossible to know the future, of course, but football fans and newspapers all too easily forget the past. Hiddink was almost constantly criticized during his 18 month tenure and suffered worse defeats than Bonfrere. Losing to Canada just four months before the beginning of the World Cup was one low as was two successive 5-0 defeats at the hands of France and the Czech Republic in the summer of 2001.
It is a measure of the pressure that the present coach is under that he has called-up Lee Young-pyo from PSV Eindhoven, FC Metz’s Ahn Jung-hwan and Cha Du-ri from Eintracht Frankfurt for August 17th’s inconsequential World Cup Qualifying game with Saudi Arabia. Park Ji-sung will remain in Manchester as Alex Ferguson was assured by the Korean coach that the 24 year-old wouldn’t be necessary for the fixture.
What is necessary in the final game of qualifying is a win, and a much better performance.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Inevitably, the accompanying pictures showed Coach Jo Bonfrere looking more forlorn than usual as his players failed to beat either China or North Korea and were defeated by Japan – all on home turf.
The competition, won by South Korea in December 2003, was supposed to mark the start of the country’s preparations for the World Cup instead it has signalled the beginning of open season against the Dutchman.
It was supposed to be a chance for some of the K-League’s young prospects to show what they could do in the absence of European stars like Park Ji-sung and Lee Young-pyo but it demonstrated that without the talented duo, South Korea’s midfield lacks creativity and incisiveness.
And it was supposed to be a chance for the hosts to show that they were the region’s top dogs but one goal, two points and last place put paid to any hopes of that.
Accusations that Bonfrere is tactically stubborn and too ready to blame his players for his own failings, had gone from the headlines after World Cup qualification was assured a game ahead of schedule but they weren’t forgotten and they soon resurfaced after two dismal draws against China and North Korea.
Both teams, ranked well below their hosts in FIFA’s rankings, defended in numbers – China had to as they were reduced to ten men after only six minutes. The problem was that the 2002 semi-finalists never really looked like scoring. The only player to get on the scoresheet was a defender, Kim Jin-kyu, who rifled home a free-kick past the Chinese goalkeeper.
Kim Jung-woo, Kim Sang-shik and Yang Sang-min, drafted into midfield for the first two games looked fairly solid defensively, though given the circumstances, they weren’t tested too much in that department, but they offered little going forward.
The inability to create chances hasn’t been a big problem for the team in recent history; rather it has been the failure to convert those opportunities which has worried Guus Hiddink’s successors – Humberto Coelho and Jo Bonfrere.
Matters improved somewhat in the final game with Japan in Daegu. South Korea dominated the game but still failed to convert possession into chances and they were caught in the 87th minute as the Asian Champions gave their 2002 co-hosts a lesson in taking chances.
Unsurprisingly, fingers were pointed at Bonfrere who had said before the competition – “our target? Three games and three wins.” After three games and no wins, his tune had changed somewhat, “if you look at our target, it was all about testing the players who play in Korea.”
Such backtracking didn’t impress the public. Results of internet polls were released showing that over 90% of respondents wanted a new coach – and the KFA gave Bonfrere lukewarm support. "His contract is still safe but I don't think the KFA should ignore public and media calls forever", declared You Young-cheul, media director for the Korea Football Association.
Perhaps Bonfrere should be worried as he has never been liked by the media and public. He is unemotional, shows no passion and obviously dislikes talking to the media – all traits that are opposite to his compatriot and predecessor, Guus Hiddink.
Still, it would be harsh to fire the former coach of Nigeria for three poor results in a fairly unimportant tournament, especially as he has just completed the really important job of reaching a sixth successive World Cup. It would be slightly ironic as Humberto Coelho was sacked for poor qualifying results just four months after lifting the East Asian title in December 2003 – the signals coming from the KFA would be confusing to say the least, if Bonfrere receives the boot for the opposite situation.
It is impossible to know the future, of course, but football fans and newspapers all too easily forget the past. Hiddink was almost constantly criticized during his 18 month tenure and suffered worse defeats than Bonfrere. Losing to Canada just four months before the beginning of the World Cup was one low as was two successive 5-0 defeats at the hands of France and the Czech Republic in the summer of 2001.
It is a measure of the pressure that the present coach is under that he has called-up Lee Young-pyo from PSV Eindhoven, FC Metz’s Ahn Jung-hwan and Cha Du-ri from Eintracht Frankfurt for August 17th’s inconsequential World Cup Qualifying game with Saudi Arabia. Park Ji-sung will remain in Manchester as Alex Ferguson was assured by the Korean coach that the 24 year-old wouldn’t be necessary for the fixture.
What is necessary in the final game of qualifying is a win, and a much better performance.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
Wednesday, August 10, 2005
Nakata to Bolton
Fiorentina midfielder Hidetoshi Nakata could be on his way to the English Premier League side Bolton Wanderers.
28-year-old Nakata, a superstar in Japan, may be leaving Serie A to begin a new career in England. After starting his career in the J-League with Bellmare, Nakata has enjoyed varying degrees of success with Perugia, Roma, Parma, Bologna and Fiorentina. If the move goes through he would be the second Japanese player to move to Bolton - striker Akinori Nishizawa failed to make the grade in a brief stint in 2001-2. Fellow Japan midfielder Shunsuke Nakamura has recently joined Glasgow Celtic from Reggina.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
28-year-old Nakata, a superstar in Japan, may be leaving Serie A to begin a new career in England. After starting his career in the J-League with Bellmare, Nakata has enjoyed varying degrees of success with Perugia, Roma, Parma, Bologna and Fiorentina. If the move goes through he would be the second Japanese player to move to Bolton - striker Akinori Nishizawa failed to make the grade in a brief stint in 2001-2. Fellow Japan midfielder Shunsuke Nakamura has recently joined Glasgow Celtic from Reggina.
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football J-League K-League Betting
The Toon, a Loon and a Man on the Moon
My friends, I have a dream. One day, the great nerds of the world will abandon work on pointless projects such as space exploration, and concentrate on practical ways to improve the World. Landing a man on the moon may have killed a bit of time in the Sixties, but it hasn’t led to a cure for ginger hair, or assisted man in the ongoing war against the bookies.
With no form to go on, we’ll have to let history guide us to our first bet. Birmingham City are unbeaten at the Cottage for the last 30 years, which is the only time you’ll see the words ‘Birmingham City’ and ‘30 years’ without the phrase ‘recommended minimum sentence’ in the middle. The Blues have also outplayed Fulham in the transfer market this summer, 11/5 looks real value.
You can’t get rich backing Chelsea on Sunday, but they must be the cornerstone of any accer this weekend. Wigan would need more fight than Roy Keane, more luck than Phil Neville and more bottle then Kinga in order to avoid a hammering at the hands of the Champions. Stan James are offering 10/11 about Chelsea winning by two or more goals, and that’s a definite tempter.
It’s been a strange week for Everton, they’ve signed Phil Neville, took a spanking in a Champions League qualifier and Tim Cahill has extended his contract, maybe two wrongs do make a right. Wayne Rooney is warming up nicely, it’ll be another defeat for the Toffees.
Conspiracy theory of the week:
The charge of Soccer AM’s Helen Chamberlain to the Poker Million final has been questioned by many cynical viewers. I have emailed Ladbrokes, asking if they would offer me odds that the whole tournament will prove to be an elaborate Ali G style wind-up show, provisionally entitled ‘The prank on the skank.’ At the time of writing, there has been no reply.
Stat, you’re a liberty:
The M.K. Dons have earned more Premiership points than Manchester City.
Acc of the week:
Man Utd
Birmingham
Tottenham
Arsenal
Chelsea
The five fold pays over 26/1 with Skybet
Specials of the week: (All available at Super Soccer)
“Nice chip” – Arteta to score from outside the area 16/1
“Ivan chips” – Campo to score from outside the area 25/1
“Korean chips” – Park Ji-Sung to score from outside the area 9/1
Weekend Betting:
Everton v Man Utd Saturday 13th August 12.45 Live on Premiership Plus
Everton 7/2 BET 365
Draw 13/5 Sporting Odds
Man Utd 10/11 Skybet
Get on: Man Utd
Life is definitely unfair, Man U nick Wayne Rooney from Everton, so the Scousers retaliate by taking Phil Neville from Man U. Both teams lost on the opening day of last season, Everton will again.
Match Special:
Man Utd to score four or more goals 7/1 @ Super Soccer
Aston Villa v Bolton Saturday 13th August 15.00
Aston Villa 13/10 BET 365
Draw 9/4 Totesport
Bolton 12/5 Stan James
Get on: Draw
It’s too close to call at Villa Park; both managers are exceptional in the transfer market, with Phillips and Borgetti being the standout signings of the summer. Obviously, Djemba-Djemba and Diouf are the exceptions that prove the rule.
Match Special:
Match to finish 2-2 14/1 @ Stan James
Fulham v Birmingham Saturday 13th August 15.00
Fulham 11/8 Super Soccer
Draw 9/4 Coral
Birmingham 11/5 Sporting Odds
Get on: Birmingham
Birmingham were involved in the shock of the summer, when they didn’t make a bid for Joey Barton. Helguson looks to be a good signing, but the Blues are overpriced at 11/5.
Match Special:
Birmingham to win 2-1 10/1 @ Ladbrokes
Man City v West Brom Saturday 13th August 15.00
Man City 5/6 Coral
Draw 12/5 Bet Direct
West Brom 9/2 Boylesports
Get on: Man City
Man City now have an abundance of talent up front, and Andy Cole. The Baggies are in for a long hard season, Home win.
Match Special:
Vassell to score a hat-trick 40/1 @ Paddy Power
Portsmouth v Tottenham Saturday 13th August 15.00
Portsmouth 9/5 Boylesports
Draw 9/4 VC Bet
Tottenham 8/5 Paddy Power
Get on: Tottenham
Although Tottenham have never scored at Fratton Park in the Premiership, the arrival of Dutch loon Edgar Davids should inspire Spurs to an easy win. Tottenham to take it, by a short Ed.
Match Special:
Davids to score the first goal 20/1 @ Skybet
Sunderland v Charlton Saturday 13th August 15.00
Sunderland 7/5 VC Bet
Draw 9/4 Skybet
Charlton 19/10 BET 365
Get on: Draw
A great fixture historically, there’s an average of over 4 goals a game in the Premiership, while the 4-4 draw in the play-off final is possibly the greatest game ever played. Sporting Odds offer even money about three or more goals in the match, jump on.
Match Special:
Three or more goals in the match Evs @ Sporting Odds
West Ham v Blackburn Saturday 13th August 15.00
West Ham 6/4 Sporting Odds
Draw 9/4 Coral
Blackburn 15/8 Skybet
Get on: West Ham
Repka meets Savage and Bellamy. Get on the Hammers, get on Savage to be sent off, and Alan Wiley, get on the wrong train.
Match Special:
Robbie Savage to be sent off 50/1 @ Super Soccer
Middlesbrough v Liverpool Saturday 13th August 17.15 Live on Premiership Plus
Middlesbrough 15/8 BET 365
Draw 9/4 Coral
Liverpool 6/4 Sporting Odds
Get on: Draw
The European champions were awful on the road last season, and as this match has only produced three goals in a game once this century, the smart money (mine) is on the 0-0.
Match Special:
No goalscorer in the match 8/1 @ Totesport
Arsenal v Newcastle Sunday 14th August 13.30 Live on Sky
Arsenal 4/9 Coral
Draw 10/3 UK Betting
Newcastle 15/2 Boylesports
Get on: Arsenal
The Gunners are as close to a home banker as you can find on the opening day of a new season. The Toon army appear to be in a transitional period, it could be a real shoeing.
Match Special:
Arsenal to score five or more goals 10/1 @ Super Soccer
Wigan v Chelsea Sunday 14th August 16.00 Live on Sky
Wigan 10/1 VC Bet
Draw 19/5 Sporting Odds
Chelsea 4/11 BET 365
Get on: Chelsea
Chelsea broke more records than a drunken D.J. last season, expect them to muller Wigan on their first ever League meeting.
Match Special:
Chelsea to win by two or more goals 10/11 @ Stan James
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football Betting
With no form to go on, we’ll have to let history guide us to our first bet. Birmingham City are unbeaten at the Cottage for the last 30 years, which is the only time you’ll see the words ‘Birmingham City’ and ‘30 years’ without the phrase ‘recommended minimum sentence’ in the middle. The Blues have also outplayed Fulham in the transfer market this summer, 11/5 looks real value.
You can’t get rich backing Chelsea on Sunday, but they must be the cornerstone of any accer this weekend. Wigan would need more fight than Roy Keane, more luck than Phil Neville and more bottle then Kinga in order to avoid a hammering at the hands of the Champions. Stan James are offering 10/11 about Chelsea winning by two or more goals, and that’s a definite tempter.
It’s been a strange week for Everton, they’ve signed Phil Neville, took a spanking in a Champions League qualifier and Tim Cahill has extended his contract, maybe two wrongs do make a right. Wayne Rooney is warming up nicely, it’ll be another defeat for the Toffees.
Conspiracy theory of the week:
The charge of Soccer AM’s Helen Chamberlain to the Poker Million final has been questioned by many cynical viewers. I have emailed Ladbrokes, asking if they would offer me odds that the whole tournament will prove to be an elaborate Ali G style wind-up show, provisionally entitled ‘The prank on the skank.’ At the time of writing, there has been no reply.
Stat, you’re a liberty:
The M.K. Dons have earned more Premiership points than Manchester City.
Acc of the week:
Man Utd
Birmingham
Tottenham
Arsenal
Chelsea
The five fold pays over 26/1 with Skybet
Specials of the week: (All available at Super Soccer)
“Nice chip” – Arteta to score from outside the area 16/1
“Ivan chips” – Campo to score from outside the area 25/1
“Korean chips” – Park Ji-Sung to score from outside the area 9/1
Weekend Betting:
Everton v Man Utd Saturday 13th August 12.45 Live on Premiership Plus
Everton 7/2 BET 365
Draw 13/5 Sporting Odds
Man Utd 10/11 Skybet
Get on: Man Utd
Life is definitely unfair, Man U nick Wayne Rooney from Everton, so the Scousers retaliate by taking Phil Neville from Man U. Both teams lost on the opening day of last season, Everton will again.
Match Special:
Man Utd to score four or more goals 7/1 @ Super Soccer
Aston Villa v Bolton Saturday 13th August 15.00
Aston Villa 13/10 BET 365
Draw 9/4 Totesport
Bolton 12/5 Stan James
Get on: Draw
It’s too close to call at Villa Park; both managers are exceptional in the transfer market, with Phillips and Borgetti being the standout signings of the summer. Obviously, Djemba-Djemba and Diouf are the exceptions that prove the rule.
Match Special:
Match to finish 2-2 14/1 @ Stan James
Fulham v Birmingham Saturday 13th August 15.00
Fulham 11/8 Super Soccer
Draw 9/4 Coral
Birmingham 11/5 Sporting Odds
Get on: Birmingham
Birmingham were involved in the shock of the summer, when they didn’t make a bid for Joey Barton. Helguson looks to be a good signing, but the Blues are overpriced at 11/5.
Match Special:
Birmingham to win 2-1 10/1 @ Ladbrokes
Man City v West Brom Saturday 13th August 15.00
Man City 5/6 Coral
Draw 12/5 Bet Direct
West Brom 9/2 Boylesports
Get on: Man City
Man City now have an abundance of talent up front, and Andy Cole. The Baggies are in for a long hard season, Home win.
Match Special:
Vassell to score a hat-trick 40/1 @ Paddy Power
Portsmouth v Tottenham Saturday 13th August 15.00
Portsmouth 9/5 Boylesports
Draw 9/4 VC Bet
Tottenham 8/5 Paddy Power
Get on: Tottenham
Although Tottenham have never scored at Fratton Park in the Premiership, the arrival of Dutch loon Edgar Davids should inspire Spurs to an easy win. Tottenham to take it, by a short Ed.
Match Special:
Davids to score the first goal 20/1 @ Skybet
Sunderland v Charlton Saturday 13th August 15.00
Sunderland 7/5 VC Bet
Draw 9/4 Skybet
Charlton 19/10 BET 365
Get on: Draw
A great fixture historically, there’s an average of over 4 goals a game in the Premiership, while the 4-4 draw in the play-off final is possibly the greatest game ever played. Sporting Odds offer even money about three or more goals in the match, jump on.
Match Special:
Three or more goals in the match Evs @ Sporting Odds
West Ham v Blackburn Saturday 13th August 15.00
West Ham 6/4 Sporting Odds
Draw 9/4 Coral
Blackburn 15/8 Skybet
Get on: West Ham
Repka meets Savage and Bellamy. Get on the Hammers, get on Savage to be sent off, and Alan Wiley, get on the wrong train.
Match Special:
Robbie Savage to be sent off 50/1 @ Super Soccer
Middlesbrough v Liverpool Saturday 13th August 17.15 Live on Premiership Plus
Middlesbrough 15/8 BET 365
Draw 9/4 Coral
Liverpool 6/4 Sporting Odds
Get on: Draw
The European champions were awful on the road last season, and as this match has only produced three goals in a game once this century, the smart money (mine) is on the 0-0.
Match Special:
No goalscorer in the match 8/1 @ Totesport
Arsenal v Newcastle Sunday 14th August 13.30 Live on Sky
Arsenal 4/9 Coral
Draw 10/3 UK Betting
Newcastle 15/2 Boylesports
Get on: Arsenal
The Gunners are as close to a home banker as you can find on the opening day of a new season. The Toon army appear to be in a transitional period, it could be a real shoeing.
Match Special:
Arsenal to score five or more goals 10/1 @ Super Soccer
Wigan v Chelsea Sunday 14th August 16.00 Live on Sky
Wigan 10/1 VC Bet
Draw 19/5 Sporting Odds
Chelsea 4/11 BET 365
Get on: Chelsea
Chelsea broke more records than a drunken D.J. last season, expect them to muller Wigan on their first ever League meeting.
Match Special:
Chelsea to win by two or more goals 10/11 @ Stan James
Bet with Bet 365
World Soccer News
Soccer betting tips
Soccer Books & DVDs
Tags
Soccer News soccer football Betting
Subscribe to:
Posts (Atom)
